Anketno ispitivanje kućanstava o korupciji i drugim oblicima kriminala u Hrvatskoj

Naručitelj: Ured za droge i kriminal (UNODC - United Nations Office on Drugs and Crime)
Trajanje projekta: travanj 2010. – lipanj 2011. 
Voditeljica projekta: dr. sc. Jelena Budak

• Korupcija je prema mišljenju građana treći po važnosti problem u Hrvatskoj 2010., iza nezaposlenosti i rada Vlade. 
• 45 posto građana misli da je korupcija od srpnja 2007. do srpnja 2010. bila u porastu, a 10 posto smatra da se korupcija smanjuje, posebno u pravosuđu (13 posto). 
• Građani smatraju da se koruptivno ponašanje događa često i vrlo često na političkoj razini: u upravljanju javnim i državnim poduzećima (69 posto ispitanika) te u donošenju odluka Vlade RH (65 posto) kao i lokalne uprave (64 posto). 
• Građani smatraju nepotizam i davanje privilegija bliskim osobama prevladavajućom korupcijskom praksom državnih dužnosnika, javnih službenika i drugih djelatnika javnog sektora.
• 12 posto ispitanika misli da se korupcija rijetko ili nikad ne događa u kontaktima građana s javnom upravom. 
• Opća je percepcija korupcije visoka u usporedbi s iskustvima građana o administrativnoj korupciji, prikupljenima ovom anketom. 
• U svakodnevnom životu 87 posto hrvatskih građana došlo je u kontakt sa zaposlenima u javnom sektoru u posljednjih 12 mjeseci. Njih 86 posto nije se našlo niti u jednoj korupcijskoj situaciji. 
• 11 posto građana koji su u razdoblju od srpnja 2009. do srpnja 2010. imali kontakt s javnim sektorom bilo je uključeno u neku vrstu korupcijske situacije. 
• Najveća stopa korupcije zabilježena je u Dalmaciji i zagrebačkoj regiji. U Istri, Primorju i Gorskom kotaru prisutnost korupcije je ispod nacionalnog prosjeka. U kontaktima sa zaposlenima u javnom sektoru građani ne daju mito toliko često. U godinu dana, polovica građana dala je novac, poklon ili uslugu samo jednom javnom djelatniku, a 30 posto koristilo je mito samo u jednoj prilici. Oni građani koji su dali mito, to su učinili u prosjeku 3,6 puta tijekom jedne godine. 
• U administrativnoj korupciji građani sudjeluju pretežito iz osobnih i obiteljskih potreba. 
• Polovicu svih podmićivanja u posljednjih godinu dana čini mito liječnicima i medicinskim sestrama prilikom pružanja zdravstvenih usluga. 
• Većinom su to pokloni zahvalnosti u hrani koje dobrovoljno daju pacijenti i članovi njihovih obitelji. Građani male poklone zahvalnosti koje daju zdravstvenom osoblju ne smatraju mitom. To je dio tradicionalnog znaka zahvalnosti zdravstvenom osoblju i često se daje nakon pružene usluge. Primjerice, medicinske sestre zauzele su drugo mjesto prema ocjenama zadovoljstva građana radom zaposlenih u javnom sektoru. 
• Građani su skloni podmićivanju policijskih službenika i djelatnika zaduženih za registraciju vozila kako bi izbjegli plaćanje kazni i smanjili troškove. 
• Mito se daje najviše u svrhu ubrzanja postupka (36 posto) i osiguranja boljeg tretmana (18 posto). 
• Ako se mito plaća u novcu, pretežno su to manji iznosi do 500 HRK. 
• U 58 posto posljednjih slučajeva podmićivanja, građani su mito dali dobrovoljno, a u 8 posto slučajeva javni su djelatnici izričito i izravno tražili mito od građana. Mito najčešće eksplicitno traže liječnici i policajci, no njihove pokušaje dobivanja mita građani najčešće i odbijaju. 
• Percepcije vrlo raširene korupcije prilikom zapošljavanja u javnom sektoru nalaze svoju potvrdu u 16 posto građana koji su se u posljednje tri godine poslužili mitom kako bi osigurali radno mjesto u javnom sektoru. 
• Samo je 2 posto građana prijavilo svoje korupcijsko iskustvo službenim institucijama. Hrvatska javnost općenito nije motivirana da prijavi korupciju, pogotovo „korupciju s razlogom“. Građani ne žele prijaviti korupciju jer su mito dali dobrovoljno, kao znak zahvale (26 posto slučajeva neprijavljivanja) ili da bi ostvarili vlastitu korist (23 posto). 
• Kad bi se ipak odlučili prijaviti korupciju u budućnosti, građani bi se prvo obratili policiji i USKOK-u. Za ostale oblike kriminala, građani se redovito obraćaju policiji. 
• Trećina građana zadovoljna je radom javnih službi. Građani koji nisu u potpunosti zadovoljni kvalitetom javnih usluga u Hrvatskoj većinom kao razloge navode slabu učinkovitost, nedovoljnu stručnost i neljubaznost djelatnika. Nadalje, više od polovine ispitanika smatra da u kontaktima sa zaposlenima u javnom sektoru ne dobiva potrebne informacije. Traženje mita je zadnji po važnosti, dakle nevažan razlog nezadovoljstva građana radom javnih službi. 
• Administrativna korupcija u Republici Hrvatskoj nije dramatična niti prema stopi prisutnosti u kontaktima građana s javnim sektorom, a posebice prema obilježjima podmićivanja. Mjere suzbijanja administrativne korupcije u Republici Hrvatskoj treba usmjeriti prema podizanju antikorupcijske svijesti kako bi se promijenio stav javnosti o tome što su neprihvatljivi oblici ponašanja i kako bi se potaklo građane na prijavljivanje korupcijskih slučajeva. Zaposlenike u javnom sektoru treba obrazovati da ne primaju niti male poklone zahvalnosti, a etičke kodekse ponašanja i sankcije valja strogo primjenjivati.