Europska trgovina novim Putem svile

3. lipnja 2025.

Autor: dr. sc. Goran Buturac*
 
 
Put svile uvriježeni je naziv za mrežu trgovačkih putova koji su u prošlosti, kopnom i morem, povezivali Sredozemlje s Azijom. Trgovinske veze između Europe i Azije predvođene Kinom sežu duboko u prošlost, u najstarija vremena, kada su trgovci u karavanama prevozili krzno, zlato, srebro, začine, mirodije, tkanine i svilu. Proizvodima su dominirale tkanine, a najvažnija tkanina kojom se trgovalo bila je svila, pa otuda i nazivlje Put svile. Trgovinske veze između Europe i Azije kroz dugu povijest staru više od 2000 godina nisu se razvijale i napredovale u kontinuitetu. Čini se da su glavni preduvjeti za razvoj trgovačkih veza bili mirnodopska vremena, ali i doba jakih kineskih dinastija koji bi, u težnji razvoja i ekspanzije prema zapadu, svesrdno podupirali trgovinu. Razdoblja procvata trgovine nisu samo pridonosila realizaciji kineskih strateških ciljeva širenja utjecaja na zapad, već je tu dolazilo i do razmjene znanja, tehničkih dostignuća, kultura i religija. Danas, težeći da postane najveća nacionalna ekonomija na svijetu, Kina želi obnoviti drevni Put svile. Kako bi pospješila trgovinu i ekspanziju na zapad, novi Put svile obuhvaća i velika infrastrukturna ulaganja, prije svega u morske luke, zračne luke, željezničke mreže, mostove i cestovne pravce. Planom izgradnje novog Puta svile koji su kineske vlasti pokrenule još 2013. godine nastoje se osnažiti gospodarske i trgovačke veze Kine, istočne Azije, Rusije i Europe. Novim Putem svile Europa također traži svoje ekonomske interese kako bi suradnjom s Azijom dodatno osnažila konkurentske pozicije na svjetskom tržištu. Najveći logistički centri za dobavu i distribuciju kineskih proizvoda na europskom kontinentu danas su Istanbul, Atena, Venecija, Moskva, Rotterdam, Duisburg i Hamburg.

 
Slika 1. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca Europske unije s Kinom u razdoblju 2005. - 2024.

 
Trgovinski tokovi između Europske unije i Kine intenzivni su i dinamični. Pritom se međusobna trgovinska razmjena dobara od 2005. do 2024. godine povećala više od četiri puta. U tom se razdoblju izvoz Europske unije u Kinu povećao za 160,8 milijardi eura, dok se uvoz Europske unije iz Kine povećao za 438,7 milijardi eura (slika 1.). Istovremeno, udio kineskih proizvoda u ukupnom uvozu dobara Europske unije gotovo se udvostručio. On se povećao s 5,2 posto na 9,7 posto.
 
Intenzivni trgovinski tokovi između Europske unije i Kine ne čude s obzirom na veličine i kapacitete obaju tržišta. Kina je danas najveća tvornica na azijskom kontinentu. Istovremeno, lokomotiva gospodarstva Europske unije je Njemačka. Slijede je snažne ekonomske strukture u Europi poput Francuske, Italije, Španjolske i Nizozemske. Te europske zemlje zajedno s Njemačkom stvaraju gotovo 70,0 posto realnog BDP-a Europske unije i shodno njihovoj ekonomskoj snazi glavni su generatori potražnje za inozemnim proizvodima, pa tako i onima iz Kine. Uz dinamičan trgovinski rast, može se reći da su glavna obilježja trgovine Europske unije s Kinom veliki trgovinski deficit, slaba pokrivenost uvoza izvozom i snažan rast uvoza iz Kine, naročito za vrijeme koronakrize. Budući da je uvoz iz Kine rastao znatno više nego izvoz u Kinu, nepovoljna trgovinska bilanca Europe s Kinom kontinuirano se pogoršavala. Trgovinski deficit s Kinom dosegnuo je svoj vrhunac u 2022. godini, kada je iznosio vrtoglavih 464,1 milijardu eura.
 
Rat u Ukrajini pokrenut početkom 2022. godine pogoršao je trgovinske tokove između Europe i Kine. Pritom se uzajamna trgovina u razdoblju 2022. - 2024. godine smanjila za 120,3 milijarde eura. Jedina blagodat za Europsku uniju u tom razdoblju bila je ublažavanje ogromnog deficita koji ima u trgovini s Kinom. No, to poboljšanje negativne vanjskotrgovinske bilance nije rezultat rasta europske konkurentnosti na kineskom tržištu, već je to posljedica većeg smanjenja uvoza iz Kine u odnosu na smanjenje izvoza u Kinu. Kina je pad izvoza u Europu za vrijeme rata u Ukrajini uvelike nadomjestila rastom izvoza u Rusiju. Plasman kineskih dobara na rusko tržište u razdoblju od 2022. do 2024. godine povećao se za 34,0 milijarde eura.
 
Od zemalja Europske unije, najveći trgovinski deficit s Kinom u 2024. godini ima Njemačka, u iznosu od 66,3 milijarde eura (slika 2.). Slijede je Poljska s deficitom od 47,6 milijardi eura i Francuska s deficitom od 46,4 milijarde eura. Deset europskih zemalja, uključujući Njemačku, Poljsku, Francusku, Španjolsku, Italiju, Češku, Nizozemsku, Belgiju, Sloveniju i Rumunjsku, stvara gotovo 90,0 posto trgovinskog deficita Europske unije s Kinom.

 
Slika 2. Zemlje Europske unije s najvećim deficitom u trgovini s Kinom u 2024. godini

 
Uz izuzetak Luksemburga, sve zemlje Europske unije u 2024. godini imaju iskazanu negativnu trgovinsku bilancu u razmjeni dobara s kineskim tržištem. Promatrajući razdoblje od 2005. do 2024. godine, može se ustvrditi kako su samo tri europske zemlje uspjele ublažiti trgovinski deficit s Kinom. To su Austrija, Irska i Luksemburg. Trgovinski deficit posljedica je znatno većeg uvoza od izvoza. Od europskih zemalja, najveći uvoznik kineskih proizvoda u apsolutnom iznosu je Njemačka. Uvoz Njemačke iz Kine u 2024. godini iznosio je 156,6 milijardi eura, što čini 26,6 posto uvoza Europske unije s kineskog tržišta.
 
No, zanimljivo je analizirati relativne odnose uvoza kineskih proizvoda na europskom tržištu po zemljama. Kad se vrijednost uvoza zemalja Europske unije iz Kine podijeli s brojem stanovnika, dobivaju se rezultati prema kojima je najveći uvoznik i potrošač kineskih proizvoda Slovenija (slika 3.). Slijede je Češka, Nizozemska, Belgija, Irska i Njemačka. Slovenija je u 2024. godini uvezla kineskih proizvoda u iznosu od 4.356 eura po stanovniku, Češka 3.314 eura po stanovniku, Nizozemska 2.838 eura po stanovniku, Belgija 2.765 eura po stanovniku, Irska 2.175 eura po stanovniku te Njemačka 1.842 eura po stanovniku.

 
Slika 3. Uvoz zemalja Europske unije iz Kine po stanovniku u 2024. godini

 
Hrvatska se s vrijednošću uvoza iz Kine od 381 euro po stanovniku nalazi pri samom dnu europskih zemalja. To bi se moglo objasniti nedovoljno razvijenim trgovinskim odnosima s Kinom, ali i relativno slabijom kupovnom moći stanovništva Hrvatske u odnosu na gospodarski najrazvijenije zemlje Europske unije.
 
Izvoz Europske unije na kinesko tržište u 2024. godini iznosio je 207,4 milijarde eura. Od europskih je zemalja uvjerljivo najveći izvoznik u Kinu Njemačka koja stvara 43,4 posto ukupnog izvoza Europske unije u tu zemlju. Slijede je Francuska s udjelom od 11,5 posto, Nizozemska s udjelom od 9,9 posto te Italija s udjelom od 7,4 posto.
 
Analizirajući rezultate izvoza po stanovniku u Kinu prikazane na slici 4. odmah su uočljivi znatno manji iznosi izvoza po stanovniku zemalja Europske unije u odnosu na uvoz po stanovniku iz Kine prikazan na slici 3. Od zemalja Europske unije, najveći izvoznik dobara po stanovniku na kinesko tržište u 2024. godini je Irska. Pritom je izvoz Irske iznosio 1.750 eura po stanovniku. Slijede je Nizozemska s 1.150 eura izvoza po stanovniku i Njemačka s 1.061 euro po stanovniku. Mjereno vrijednošću ostvarenog izvoza po stanovniku u Kinu, Hrvatska je s iznosom od 29 eura na posljednjem mjestu zemalja Europske unije.  

 
Slika 4. Izvoz zemalja Europske unije u Kinu po stanovniku u 2024. godini

 
Prikazani rezultati trgovinske bilance, izvoza i uvoza zorno ukazuju na konkurentske pozicije Kine na europskom tržištu i, obrnuto, Europske unije na kineskom tržištu. Osim veličine izvoza, uvoza i trgovinskog salda, podrobniji uvid u konkurentnost europskih i kineskih proizvoda osigurava analiza izvoznih struktura, koje su se u posljednjih nekoliko desetljeća znatno mijenjale. To se prije svega odnosi na strukturu izvoza Kine na europsko tržište. Do intenziviranja gospodarske suradnje Europe s Kinom dolazi početkom 90-ih godina prošloga stoljeća. Razdoblje je to značajnih izravnih stranih ulaganja u zemlje srednje i istočne Europe, ali i ulaganja u azijske zemlje predvođene Kinom. Iz razvijenih europskih ekonomija uglavnom se na kinesko tržište sele radno intenzivne djelatnosti. One u proizvodnji finalnih proizvoda imaju veliki trošak radne snage. Stoga se Kina, sa znatno jeftinijom radnom snagom u odnosu na Europu činila veoma primamljivim tržištem za delegiranje pojedinih stadija proizvodnih procesa ili čitave proizvodnje. Dominantno su tu bile zastupljene djelatnosti poput tekstilne industrije, proizvodnje odjeće, proizvodnje obuće, proizvodnje porculana, različitog posuđa i pribora za hranu. Dok su se postrojenja, oprema i tvornice pozicionirale u Kini, uslužni dijelovi poslovanja ostajali su u Europi, prije svega razvoj već dobro prepoznatljivih i uhodanih tržišnih marki. Tako su u samim počecima intenziviranja trgovinskih tokova u izvoznim strukturama Kine dominirale radno intenzivne djelatnosti.
 
No, usporedno s tehnološkim razvojem kineskog gospodarstva mijenjala se i izvozna struktura Kine na europskom tržištu. Rezultat  je da u 2024. godini u izvoznoj strukturi Kine u Europsku uniju dominiraju visokotehnološki proizvodi. Ne samo to, već Europska unija u apsolutnom iznosu znatno više uvozi visokotehnoloških proizvoda iz Kine negoli što ih izvozi na kinesko tržište. Europska unija je u 2024. godini uvezla 3,0 puta više visokotehnoloških proizvoda iz Kine negoli što ih je izvezla u Kinu. Pritom je vrijednost uvoza visokotehnoloških proizvoda iz Kine iznosila 202,8 milijardi eura, dok je vrijednost europskog izvoza tih proizvoda na kinesko tržište iznosila 66,6 milijardi eura.

 
Slika 5. Tehnološki sastav trgovine Europske unije s Kinom u 2005. i 2024. godini

 
U plasmanu kineskih proizvoda više ne dominiraju tkanine, tekstil, odjevni predmeti i obuća, već visokotehnološki proizvodi koji sve više osvajaju europsko tržište. Njihov se udio u ukupnom plasmanu kineskih proizvoda na tržište Europske unije u razdoblju od 2005. do 2024. godine povećao s 27,7 posto na 34,6 posto. Također, povećao se udio srednjetehnoloških proizvoda, i to s 30,9 posto na 32,3 posto. Među vodećim proizvodima koje je Europska unija u 2024. godini uvezla iz Kine su telefonski aparati, uključujući telefone za mobilne radiotelefonske mreže ili druge bežične mreže, koji čine 8,2 posto od ukupnog uvoza kineskih proizvoda u EU-27 zemlje (slika 6.). Slijede ih strojevi za automatsku obradu podataka i njihove jedinice; magnetni i optički čitači, s udjelom od 7,0 posto, i električni akumulatori, uključujući njihove separatore, s udjelom od 3,9 posto. 

 
Slika 6. Vodeći uvozni proizvodi Europske unije iz Kine u 2024. godini

 
Istovremeno, u izvozu Europske unije na kinesko tržište prevladavaju osobni automobili i motorna vozila za prijevoz osoba (slika 7.). Ova skupina proizvoda, mahom njemačke proizvodnje, u 2024. godini zauzimala je udio od 7,1 posto u ukupnom izvozu Europske unije na tržište Kine. Slijede strojevi i aparati za proizvodnju poluvodičkih blokova, elemenata i elektroničkih integriranih krugova s udjelom od 5,5 posto, dijelovi i pribor motornih vozila s udjelom 4,6 posto i lijekovi s udjelom 3,9 posto.
 
Rezultati prethodne analize potvrdili su značajne deficite koje većina europskih zemalja ima u trgovini s Kinom. Od ukupno 1260 analiziranih proizvoda na četiri znamenke carinske klasifikacije proizvoda, Europska unija je u trgovini s Kinom u 2024. godini za 857 proizvoda imala negativnu bilancu. Pritom je najveći deficit bio iskazan u razmjeni telefonskih aparata, uključujući telefone za mobilne radiotelefonske mreže ili druge bežične mreže, u iznosu od 47,3 milijarde eura. Slijede deficit u razmjeni strojeva za automatsku obradu podataka i njihovih jedinica; magnetnih i optičkih čitača u iznosu od 40,3 milijarde eura i deficit u razmjeni električnih akumulatora, uključujući njihove separatore, u iznosu od 21,6 milijardi eura.
Istovremeno, Europska unija imala je najveći suficit s Kinom u razmjeni strojeva i aparata za proizvodnju poluvodičkih blokova, elemenata i elektroničkih integriranih krugova, u iznosu od 11,3 milijarde eura. Slijede suficit u razmjeni lijekova u iznosu od 6,9 milijardi eura i suficit u razmjeni helikoptera, zrakoplova i svemirskih letjelica u iznosu od 3,9 milijardi eura.

 
Slika 7. Vodeći izvozni proizvodi Europske unije u Kinu u 2024. godini

 
Obrisi novog Puta svile u Europi jasno su prepoznatljivi. Uz infrastrukturna ulaganja u logističke i distributivne centre, morske luke, zračne luke, željezničke mreže, mostove i cestovne pravce, oni se ogledaju i u razmjerima trgovinskih tokova Kine s Europom. Pritom je u posljednjih 20-ak godina obujam uzajamne trgovine porastao više od četiri puta. Sukladno prikazanim rezultatima, Kina znatno lakše prodire na europsko tržište nego obrnuto. Sve veći rast europskog uvoza iz Kine posljedica je tehnološkog razvoja kineskog gospodarstva, pri čemu u uvoznim strukturama iz Kine dominiraju visokotehnološki i srednjetehnološki proizvodi. Uz već tradicionalno prepoznatljivu cjenovnu konkurentnost, Kina je uznapredovala kvalitetom, tehnologijom, prilagodbom zahtjevima heterogenog europskog tržišta, zadovoljenjem potreba potrošača i sve većom prepoznatljivošću kineskih robnih marki na europskom kontinentu. Još uvijek postoji čitav niz proizvodnih niša u kojima Europa relativno uspješno odolijeva konkurenciji s Dalekog istoka, poput farmaceutske industrije ili proizvodnje letjelica. Međutim, prikazani rezultati ukazuju na proces postepenog gubitka tržišnih pozicija i slabljenja europske konkurentnosti u odnosu na predvodnicu azijskog gospodarstva. Hoće li se ta dinamika nastaviti, ubrzati ili usporiti, ili će se potpuno preokrenuti smjerovi, ovisi prije svega o kapacitetima europskih kompanija da nađu odgovore na sve veću ekspanziju kineskih proizvoda na europski kontinent.    

*Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu samo su autorovi i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.