Europski izvoznici hrane: gdje je Hrvatska?
22. travnja 2025.
Autor: dr. sc. Goran Buturac
Primarna ljudska potreba za hranom određuje poljoprivredno-prehrambeni sektor kao stratešku gospodarsku granu u gotovo svim zemljama svijeta. Poljoprivreda u Hrvatskoj je u posljednjih nekoliko desetljeća doživjela dramatične promjene. One su najvećim dijelom inicirane s dva ključna procesa: jedan je prelazak na tržišno gospodarstvo, a drugi procesi globalizacije i integracije tržišta. Danas smo mali igrač na velikom globalnom tržištu, na kojem se vodi bespoštedna utakmica. Zahtjevi koji danas stoje pred proizvođačima hrane su veliki. Od kvalitetne organizacije i upravljanja proizvodnim procesom do uspješnog plasmana poljoprivrednih proizvoda na tržištu. Koja je uloga i značaj države? Država je tu da stvori ambijent pogodan za investicije i proizvodnju hrane. Država može pridonijeti u kvalitetnoj edukaciji poljoprivrednika i uspostavi istraživačkih centara koji će stručnim znanjima biti potpora proizvodnim procesima. Izgradnja učinkovitog sustava potpora nužni je preduvjet razvoja i opstanka domaćeg agrara. Također, država mora osigurati na tržištu poštenu utakmicu u kojoj će vrijediti ista pravila za sve sudionike.
Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine postala punopravna članica Europske unije. Od pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska primjenjuje zajedničku trgovinsku politiku Europske unije. Ona se, pored ostaloga, zasniva na primjeni Zajedničke carinske tarife Europske unije. U posljednjih 20 godina Europska unija bilježi kontinuirani rast trgovine hranom (slika 1.).
Slika 1. Izvoz i uvoz hrane Europske unije u razdoblju 2005. - 2024.
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Pri tome se u razdoblju od 2005. do 2024. godine izvoz hrane u prosjeku povećavao godišnje za 5,7 posto, a uvoz za 5,4 posto. U razdoblju 2010. - 2024. izvoz hrane Europske unije je veći od uvoza. Istovremeno, važno je primijetiti kako se trgovinski suficit Unije postepeno povećava. Izvoz hrane Europske unije je u 2024. godini dosegnuo vrijednost od 585,4 milijarde eura. Istovremeno, trgovinski suficit je iznosio 21,9 milijardi eura.
Od europskih zemalja, danas je, mjereno apsolutnom vrijednošću izvoza, najveći izvoznik hrane Nizozemska. Izvoz Nizozemske je u 2024. godini dosegnuo vrijednost od nevjerojatnih 109,7 milijardi eura. Slijede je Njemačka s izvozom od 80,6 milijardi eura, Španjolska s izvozom od 66,5 milijardi eura, Francuska s izvozom od 57,5 milijardi eura i Italija s izvozom od 52,5 milijardi eura.
Snaga i veličina nizozemske poljoprivredno-prehrambene proizvodnje dobivaju dodatno na težini kad se analizira koliki broj stanovnika uspijeva realizirati navedenu vrijednost plasmana na globalno tržište. Uz to, posebno zanimljivim se čini promotriti poziciju Hrvatske na karti Europe u izvozu hrane. Kad se izvoz hrane zemalja Europske unije podijeli s brojem stanovnika, dobiju se rezultati prema kojima je u toj skupini zemalja uvjerljivo najveći izvoznik po stanovniku Nizozemska (slika 2.). Slijede je Danska, Belgija i Irska. Nizozemska je u 2024. godini izvezla poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 6.121 euro po stanovniku, Danska 3.470 eura, Belgija 3.352 eura, a Irska 2.778 eura. Rezultati Nizozemske u proizvodnji hrane se dobrim dijelom mogu pripisati strategiji razvoja, kvalitetnim ljudskim resursima, stupnju razvoja ukupnog gospodarstva, dobroj organizaciji, dostupnosti prirodnih resursa i primjeni sofisticiranih tehnoloških rješenja. Nizozemska je još 1990-ih godina pokrenula program digitalizacije poljoprivrede pod sloganom „dva puta više hrane uz dvostruko manje utrošenih sredstava“. Upotrebom traktora bez vozača, dronova, pametnih staklenika i drugih tehnoloških dostignuća, danas ova zemlja ima jednu od najrazvijenijih poljoprivrednih proizvodnji u svijetu. Uz Nizozemsku, zanimljivo je primijetiti kako se, mjereno izvozom hrane po stanovniku, pri samom vrhu ljestvice zemalja Europske unije nalaze relativno manje ekonomije poput Belgije, Danske i Irske. To je i očekivano s obzirom na to da su manje zemlje uvijek više upućene na međunarodnu trgovinu i na izvoz. One se specijaliziraju u proizvodnim nišama u kojima sukladno svojim prirodnim resursima i ljudskim potencijalima imaju komparativne prednosti i onda izvoze te proizvode na inozemna tržišta. Istovremeno, uvoze ona dobra u kojima nemaju komparativne prednosti.
Slika 2. Izvoz hrane u zemljama Europske unije po stanovniku u 2024. godini
Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Hrvatska se, mjereno izvozom hrane po stanovniku, pozicionirala pri dnu ljestvice europskih zemalja. Izvozom hrane od 803 eura po stanovniku, Hrvatska značajno zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama Europe. Nizozemska izvozi 7,6 puta više hrane po stanovniku nego Hrvatska, Danska 4,3 puta, Belgija 4,2 puta, a Irska 3,5 puta. Usprkos bogatim prirodnim resursima i tradiciji proizvodnje hrane, Hrvatska znatno više troši hrane nego što je proizvede. Rezultat je negativna vanjskotrgovinska bilanca Hrvatske u razmjeni hranom (slika 3.).
Slika 3. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca hranom Republike Hrvatske u razdoblju 2005. - 2024.
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Negativan saldo Hrvatske u međunarodnoj trgovini hranom prisutan je tijekom čitavog promatranog razdoblja od 2005. do 2024. godine. Budući da uvoz hrane raste brže od izvoza, taj saldo se pogoršava. Tako je 2005. godine trgovinski deficit iznosio 545,0 milijuna eura, a 2024. visokih 2,1 milijardu eura. Hrvatski deficit u trgovini hranom se u promatranom razdoblju povećao gotovo 4,0 puta. Uzroke ovako nepovoljnih kretanja u vanjskoj trgovini valja tražiti u nedostatnoj proizvodnji, i posljedično izvozu. Sudeći prema pokazateljima domaćeg agrara, Hrvatska se pretvorila u potrošačko društvo, zapostavljajući pri tome vlastitu proizvodnju hrane. Dugoročni trendovi u baznoj poljoprivrednoj proizvodnji su poražavajući. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u stočarstvu je u razdoblju 1990. - 2024. proizvodnja goveda smanjena s 830 tisuća na 422 tisuće grla, proizvodnja svinja s 1,57 milijuna na 873 tisuće, proizvodnja ovaca sa 751 tisuće na 553 tisuće, proizvodnja peradi sa 17,1 milijuna na 11,3 milijuna. Usprkos prirodnim resursima, izvrsnim agroklimatskim uvjetima i bogatoj tradiciji u proizvodnji, Hrvatska danas puno više potroši hrane nego što je proizvede. Taj jaz u korist potrošnje hrane je u 2024. godini iznosio 2,1 milijardu eura. Kako bi se dobila realna slika kretanja izvoza hrane, valja neutralizirati učinak rasta cijena. Stoga su na slici 4. uz trend nominalnog izvoza prikazani rezultati kretanja realnog izvoza hrane.
Slika 4. Nominalni i realni izvoz hrane Republike Hrvatske u razdoblju 2005. - 2024.
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Nominalni izvoz hrane Republike Hrvatske mjeren je na lijevoj osi slike 4. i izražen je u milijunima eura, dok je realni izvoz mjeren na desnoj strani osi i izražen je u tisućama tona. Razvidno je kako je linija realnog izvoza hrane od 2005. sve do 2021. godine iznad linije nominalnog izvoza, što upućuje na zaključak da je jedinična cijena izvoza hrane u prosjeku u tom razdoblju bila manja od jednog eura po kilogramu. U godinama 2022. i 2023. linija nominalnog izvoza je blago iznad linije realnog izvoza, što potvrđuje da je u te dvije godine jedinična cijena izvoza hrane bila u prosjeku nešto veća od jednog eura po kilogramu. Prosječna jedinična cijena izvoza hrane u 2022. godini iznosila je 1,02 eura po kilogramu, a u 2023. godini 1,03 eura po kilogramu. Prosječna jedinična cijena izvoza hrane Hrvatske se u 2024. godini ponovno spustila ispod jednog eura po kilogramu te je iznosila 0,99 eura po kilogramu.
Također, važno je primijetiti kako realni izvoz, uz blaže oscilacije, prati rast nominalnog izvoza hrane od 2005. do 2020. godine. Protekom koronakrize, nakon 2020. godine, nominalni izvoz snažno raste, dok se realni izvoz smanjuje. To ukazuje da nominalni izvoz nije rastao zbog povećanja proizvedenih količina, već zbog rasta cijena. Tako se nominalni izvoz u razdoblju od 2020. do 2024. godine povećao čak za 1,1 milijardu eura, dok se istovremeno realni izvoz smanjio za 114,7 tisuća tona hrane. Ne samo što nam rezultati analize govore o smanjenju realnog izvoza, već sudeći po vrijednosti i dinamici rasta nominalnog izvoza, vidljiv je značajan rast cijena hrane na međunarodnim tržištima.
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju donio je svojevrsne promjene u uvjetima plasmana domaćih proizvođača hrane na inozemna tržišta. Pri tome za Hrvatsku su najvažnija tržišta Europske unije i CEFTA-e. O značaju ova dva tržišta za izvoz hrane Republike Hrvatske govori podatak da je Hrvatska od ukupnog izvoza hrane u 2024. godini izvezla kumulativno gotovo 93,0 posto hrane u zemlje Europske unije i CEFTA-e. Od pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska primjenjuje zajedničku trgovinsku politiku Europske unije. Ona se zasniva na primjeni Zajedničke carinske tarife (carine) kojom se uređuju trgovinski odnosi Unije s trećim zemljama. Prema pravilima Unije, Hrvatska se dan prije pristupanja povukla iz svih Ugovora o slobodnoj trgovini sklopljenih s drugim zemljama. Među njima je za hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor najvažniji Ugovor o slobodnoj trgovini sa zemljama CEFTA-e. Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, i izlazak iz zemalja CEFTA-e, ostavit će traga na promjenu trgovinskih tokova u odnosu na ova tržišta. Naime, u izvoznoj strukturi Hrvatske značajnije će se povećati zastupljenost izvoza u Europsku uniju, dok će se zastupljenost izvoza hrane na tržište CEFTA-e smanjiti (slika 5.).
Slika 5. Zastupljenost tržišta Europske unije i CEFTA-e u ukupnom izvozu hrane Hrvatske u 2012. i 2024. godini
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
U razdoblju od 2012. do 2024. godine zastupljenost tržišta Europske unije u izvoznoj strukturi hrane Republike Hrvatske se povećala s 44,0 posto na 66,0 posto. Istovremeno, zastupljenost tržišta CEFTA-e se smanjila s 39,9 posto na 26,9 posto.
Analizirajući izvoz po zemljama, Hrvatska je u 2024. godini najviše hrane izvezla u Italiju - 19,3 posto ukupnog izvoza. Slijede Slovenija (16,1 posto), Srbija (11,1 posto), Bosna i Hercegovina (10,3 posto) i Njemačka (8,1 posto). Hrvatska je kumulativno u navedenih pet izvoznih destinacija izvezla 64,9 posto ukupnog izvoza hrane. Ovako velika izvozna koncentracija može biti rizična, poglavito u uvjetima kriza i pojačanih nesigurnosti i neizvjesnosti na međunarodnim tržištima. Izvozna koncentracija je također izražena i u proizvodnoj strukturi. Od ukupno 178 analiziranih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na razini 4 znamenke carinske klasifikacije proizvoda, prvih 10 proizvoda, mjereno veličinom realizirane vrijednosti izvoza, sudjeluje s čak 53,1 posto u ukupnom izvozu hrane Hrvatske.
Ovdje je važno napomenuti da je ulaskom u Europsku uniju pojačan tranzit roba kroz Hrvatsku. Dio toga tranzita zna završiti u izvozu, što se u konačnici također odražava na ukupnu vrijednost izvoza. To je dio registriranog izvoza robe, ali robe koja nije proizvedena u Hrvatskoj. Možda je najočitiji primjer izvoza banana. Izvoz ove voćarske kulture do ulaska Hrvatske u Europsku uniju je bio takoreći neznatan. Nakon ulaska u Europsku uniju on rapidno raste. Izvoz banana Hrvatske u 2012. godini iznosio je tek 20.000 eura, da bi 2024. godine dosegnuo vrijednost od pomalo nevjerojatnih 13,1 milijun eura. Među 10 vodećih izvoznih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda Republike Hrvatske, na prvom mjestu su konditorski proizvodi (slika 6.). Čokolada i ostali prehrambeni proizvodi s kakaom su u 2024. godini sudjelovali s 10,3 posto u ukupnom izvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Slijede kukuruz s udjelom u izvoznoj strukturi hrane od 7,5 posto; kruh, kolači, keksi i ostali pekarski proizvodi s udjelom od 6,8 posto; te žive životinje vrste goveda čiji je udio u izvoznoj strukturi 5,3 posto.
Slika 6. Vodeći poljoprivredno-prehrambeni izvozni proizvodi Republike Hrvatske u 2024. godini
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Pogled u buduće razdoblje nameće brojne izazove i pitanja koja stoje pred domaćim agrarom. Jedno od neizostavnih pitanja je koliko su za budućnost domaće poljoprivrede bitne nove tehnologije? Bitne su utoliko što je bez ulaganja u nove tehnologije, istraživanje i razvoj i inovacije, nemoguće osigurati konkurentan proizvod na tržištu. Nove tehnologije, između ostaloga, smanjuju troškove, povećavaju učinkovitost proizvodnih procesa, osiguravaju veću dodanu vrijednost i u konačnici olakšavaju plasman proizvoda na tržištu. Neki od zanimljivih inovacijskih rješenja u Europi su digitalne tržnice, muzni roboti u proizvodnji mlijeka, roboti sweeper koji beru papriku u staklenicima, vineroboti kao bespilotna prizemna vozila na solarni pogon koji mogu testirati spremnost grožđa za berbu, upotreba dronova i sl. Ima sjajnih primjera digitalizacije i u Hrvatskoj, no njih je svakako nedovoljno i nisu rezultat sustavnih rješenja. Najrazvijenije agrarne strukture u svijetu, poput Nizozemske, Belgije i Danske, nalaze se upravo u Europskoj uniji čija je i Hrvatska članica. Ove zemlje mogu biti primjer Hrvatskoj kako se raznim rješenjima, od učinkovitog upravljanja javnim sektorom do svekolike primjene znanja, znanstvenih postignuća, dostupnosti kvalitetnih ljudskih resursa, radne etike, uvođenja i primjene visokosofisticiranih tehnoloških rješenja, mogu ostvariti neusporedivo bolji rezultati u poljoprivredno-prehrambenom sektoru u odnosu na one koje Hrvatska uživa danas.
Ovaj rad izrađen je u sklopu projekta „Je li makroekonomska konvergencija Hrvatske održiva?“ u Ekonomskom institutu, Zagreb te financiran sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. - NextGenerationEU.
