Male tajne velikih gospodarskih rezultata: slučaj nordijskih zemalja

26. kolovoza 2025.

 

 

Nordijske zemlje čine pet sjevernoeuropskih zemalja, i to Norveška, Švedska, Danska, Finska i Island. Ujedinjene su geografskom blizinom, povijesnim, socijalnim i kulturnim naslijeđem te ekonomskim vezama. Broje gotovo 30,0 milijuna stanovnika. Pritom je najveća zemlja među njima Švedska s 10,6 milijuna stanovnika. Slijede je Danska s 6,0 milijuna stanovnika, Finska i Norveška s po 5,6 milijuna stanovnika i Island s 384,0 tisuće stanovnika.
 
Pogled u dalju prošlost svjedoči o dugim razdobljima ratovanja između tih zemalja. Ona sežu još u rani srednji vijek i doba Vikinga, pri čemu su se nordijske zemlje borile jedne protiv drugih, stvarale saveze jedne protiv drugih i vladale jedne nad drugima. Povijesni sukobi novijeg vijeka između nordijskih zemalja uključuju Kalmarski rat (1611. - 1613.) i Skandinavski sedmogodišnji rat (1563. - 1570.), oba prvenstveno između Danske i Švedske. Ishodište ovih ratova, zajedno s drugima poput Sjevernih ratova (1596. - 1720.), bili su teritorijalni sporovi, posebno u baltičkoj regiji. Osim vladavine jednih nad drugima, težnja je bila ostvariti stratešku dominaciju i kontrolu nad kopnenim i morskim trgovačkim rutama.
 
Ostavivši iza sebe pusta stoljeća ratovanja i oslobodivši se okova prošlosti, nordijske zemlje su se uzdignule kao feniks iz pepela te snažno prionule gospodarskom i socijalnom razvoju. Te zemlje počele su stvarati i dijeliti zajedničku ekonomsku povijest koju obilježavaju rana industrijalizacija zasnovana na prirodnim resursima, snažan naglasak na politikama socijalne skrbi i visok stupanj ekonomske integracije. Iako svaka zemlja ima svoj jedinstveni put, sve su iskusile razdoblja siromaštva, emigracije i industrijskog razvoja, što je u konačnici dovelo do „nordijskog modela“ ekonomskog rasta koji je rezultirao visokim životnim standardom s razvijenim sustavom socijalne sigurnosti (Iqbal i Todi, 2015; Stiglitz, 2015).
 
Danas su gospodarstva Danske, Finske, Islanda, Norveške i Švedske među najbogatijima na svijetu. Nordijske zemlje čine koherentnu regiju, s gospodarskim rezultatima znatno iznad prosjeka zemalja Europske unije. Svakako da postoje i izvjesne razlike među njima. Tako od nordijskih zemalja najveći realni bruto domaći proizvod (BDP) ima Švedska, a najveći BDP po stanovniku Norveška. O ekonomskoj snazi i uspjehu nordijske regije možda najbolje govori podatak kako je svih pet nordijskih zemalja među prvih 20 zemalja svijeta s najvećim BDP-om po stanovniku.
 
U čemu se ogleda tajna ekonomskog uspjeha nordijskih zemalja? Sami počeci gospodarskog rasta utemeljeni su na razvoju njihovih komparativnih prednosti koje su usko povezane s dostupnošću prirodnih resursa, geografskim položajem i brojem stanovnika. Danska se usredotočila na poljoprivredu, Švedska na gospodarenje željeznom rudom, a Finska, Norveška i Švedska na razvoj šumskog gospodarstva. Rana industrijalizacija donosi prve zapaženije ekonomske rezultate u nordijskim zemljama, pri čemu dolazi do razvoja proizvodnje aluminija, brodogradnje, rudarstva te proizvodnje celuloze i papira. Put razvoja bio je težak i trnovit, a rezultati nisu nastajali preko noći. U prilog tomu govore podaci o značajnom iseljavanju stanovništva koje je naročito bilo izraženo u prvoj polovici 19. stoljeća.
 
Gospodarski uzlet nordijskih zemalja uslijedio je nakon Drugog svjetskog rata. On se zasniva na investicijama u proizvodnju, znanost, nove tehnologije, inovacije, zdravstvo i socijalnu skrb. Ulaganjima u socijalnu skrb te su zemlje pospješile socijalnu sigurnost stanovništva, što je dodatno osnažilo radnu etiku i produktivnost te ojačalo povjerenje u sustav i njegovu ekonomsku stabilnost (Benner, 2003). Izdašna izdvajanja za obrazovanje rezultirala su visokokvalificiranom i produktivnom radnom snagom. Usavršavanje obrazovnog sustava nordijskih zemalja je neprekidno u fokusu istraživanja brojnih istraživača i eksperata u tim zemljama (Braathe i Otterstad, 2012; Bratland i sur., 2022; Dahl, 2024; Kure i sur., 2022; Metreveli i sur., 2025). Učinkovit sustav obrazovanja prilagođen suvremenim potrebama tržišta rada ključ je gospodarskog uspjeha nordijskih zemalja. Zahvaljujući visokoobrazovanoj, kvalificiranoj i produktivnoj radnoj snazi, nordijske zemlje danas su globalne predvodnice tehnoloških inovacija u brojnim sferama gospodarstva, a naročito u područjima informacijskih i komunikacijskih tehnologija i obnovljivih izvora energije (Miremadi i sur., 2019; Saunavaara i sur., 2022; Satymov i sur., 2025; Vonderau, 2018).
 
Iz nordijskih zemalja dolaze vodeći opskrbljivači inovativnih rješenja za komprimirani zrak i vakuum, energetskih rješenja, pumpi, električnih alata i strojeva, poput kompanije Atlas Copco, te telekomunikacijskih uređaja i opreme kao što su kompanije Nokia i Ericsson. Proizvodeći sustave poput zračnih jastuka, sigurnosnih pojaseva i volana za proizvođače automobila, nordijske kompanije su najveći svjetski proizvođači i dobavljači sigurnosnih sustava za automobile, poput tvrtke Autoliv. Kao globalni lider u industriji dizala i pokretnih stepenica, finska korporacija KONE nudi dizala, pokretne stepenice i automatska vrata za zgrade, kao i najsuvremenija tehnološka rješenja za njihovu modernizaciju i održavanje. U nordijskim zemljama kreirana je i najveća svjetska internetska platforma za slušanje glazbe Spotify te najveća „kupi sada, plati kasnije“ platforma Klarna. Danska kompanija Novo Nordisk jedna je od najvećih farmaceutskih tvrtki u svijetu, naročito prepoznatljiva po inovacijama u proizvodnji lijekova i uređaja za liječenje dijabetesa.
 
Analiza recentnih makroekonomskih kretanja pokazuje kako usprkos već dosegnutom zavidnom stupnju gospodarskog razvoja nordijske zemlje na putu stvaranja velikih rezultata niti najmanje ne posustaju. Naprotiv, usporedba realnih stopa gospodarskog rasta u posljednja dva desetljeća otkriva znatno brži rast nordijskih zemalja u odnosu na gospodarski najrazvijenije zemlje svijeta (G7). Pritom su u razdoblju od 2005. do 2024. godine nordijske zemlje u prosjeku godišnje rasle za 1,8 posto, a zemlje G7 za 1,2 posto (slika 1.). Projekcije Međunarodnog monetarnog fonda za 2025. godinu ukazuju na nastavak pozitivnih kretanja, pri čemu se očekuje dvostruko veći realni gospodarski rast tih zemalja u odnosu na zemlje G7. Pritom je projicirana stopa rasta nordijskih zemalja na razini od 1,9 posto, a zemalja G7 na razini od 0,8 posto.
 
Slika 1. Realne stope gospodarskog rasta u zemljama G7 i nordijskim zemljama u razdoblju 2005. - 2024.

 
Pokretači gospodarskog rasta nordijskih zemalja su investicije i izvoz. Udio investicija u BDP-u u analiziranom razdoblju od 2005. do 2024. godine u prosjeku je iznosio 23,5 posto. Za usporedbu, u zemljama G7 taj je udio bio na razini 21,5 posto. Budući da se radi o relativno malim ekonomijama koje su snažno integrirane u globalna tržišta, nordijske zemlje često su izložene vanjskim utjecajima i šokovima. Tako su se koronakriza iz 2020. godine i rusko-ukrajinski rat iz 2022. godine odrazili na usporavanje investicija i slijedom toga i realnog gospodarskog rasta. U razdoblju od 2021. do 2024. godine udio investicija u BDP-u je smanjen s 25,0 posto na 23,7 posto. Istovremeno, prosječna stopa realnog gospodarskog rasta se smanjila s 5,3 posto na 1,3 posto.
 
Slika 2. Udio investicija u BDP-u u zemljama G7 i nordijskim zemljama u razdoblju 2005. - 2024.

 
Osim sklonosti ulaganjima i duboko ukorijenjene poduzetničke klime, investicije su u nordijskim zemljama uvelike potpomognute značajnom štednjom. Ona je ne samo izvor financiranja investicija, već je i pouzdan oslonac održavanja stabilnosti i financijske održivosti sustava. Prema posljednjim dostupnim podacima Međunarodnog monetarnog fonda za 2024. godinu, udio štednje u BDP-u u nordijskim zemljama iznosio je 30,8 posto. Za usporedbu, taj je udio u gospodarski najrazvijenijim zemljama svijeta (G7) bio znatno manji i iznosio je 22,8 posto (slika 3.).
 
Slika 3. Udio štednje u BDP-u u zemljama G7 i nordijskim zemljama u razdoblju 2005. - 2024.

 
Uz investicije, izvoz na segmentirana međunarodna tržišta glavna je poluga stvaranja gospodarskih rezultata nordijskih zemalja. Izvoz roba tih zemalja se u razdoblju od 2005. do 2024. godine povećao kumulativno za nevjerojatnih 230,0 milijardi eura. Pritom je najbrži izvozni rast imao Island, i to u iznosu od 3,5 posto godišnje. Istovremeno, Danska i Švedska su realizirale prosječni godišnji rast od 2,5 posto, Švedska 2,2 posto i Finska 1,3 posto. Izvoz nordijskih zemalja uvelike je pogođen rusko-ukrajinskim ratom. U razdoblju od 2022. do 2024. godine njihov izvoz se kumulativno smanjio za 18,6 posto (slika 4.). Ipak, nordijske zemlje su i u tim za njih nepovoljnim međunarodnim okolnostima uspjele zadržati iznimno pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Pritom je njihov suficit u 2024. godini iznosio visokih 76,5 milijardi eura.
 
Slika 4. Izvoz i uvoz nordijskih zemalja u razdoblju 2005. - 2024.

 
U istoj je godini ostvarena vrijednost robnog izvoza iznosila 540,0 milijardi eura. Od te vrijednosti 33,6 posto realizirala je Švedska. Slijede je Norveška s udjelom od 28,8 posto, Danska s udjelom od 22,9 posto, Finska s udjelom od 13,4 posto i Island s udjelom od 1,2 posto (slika 5.).
 
Slika 5. Distribucija ukupne vrijednosti izvoza među nordijskim zemljama u 2024. godini

 
Za razliku od znatnog dijela zapadne Europe koji relativno oskudijeva prirodnim resursima, a naročito energentima, to se ne bi moglo reći za nordijsku regiju.
 
Prirodni resursi Norveške okosnica su gospodarstva i izvoza te zemlje. Pritom su najvažniji nafta i prirodni plin, a slijede ih hidroenergija, minerali i plodovi mora.
 
Švedska posjeduje raznolike prirodne resurse, a posebno su značajna nalazišta prirodnih minerala poput željeza, bakra, zlata, olova, srebra, uranija i cinka. Uz nepregledna šumska prostranstva, švedske rijeke i vodeni putovi izvor su hidroenergije, koja je jedan od najvažnijih izvora energije za tu zemlju.
 
Island, uz bogata ribolovna područja, obiluje geotermalnim izvorima energije i hidroenergijom. Ti resursi značajno su oblikovali gospodarsku strukturu Islanda u kojoj se ističu proizvodnja obnovljivih izvora energije i ribarstvo.
 
Finsku prožimaju velika šumska prostranstva, pri čemu šume zauzimaju oko tri četvrtine kopnene površine te zemlje. Uz šumska bogatstva, Finska je poznata po nalazištima prirodnih minerala poput bakra, željezne rude, nikla, kobalta i kroma.
 
Od nordijskih zemalja Danska možda najmanje posjeduje prirodnih bogatstava. No, niti ta zemlja ne oskudijeva vrijednim resursima poput obradivog zemljišta, ribolovnih područja i nalazišta nafte i prirodnog plina u Sjevernom moru. Danska također posjeduje rezerve vapnenca, krede, gline, pijeska i šljunka.
 
Slika 6. Tehnološki sastav izvoza nordijskih zemalja u 2024. godini

 
Bogatstvo raznolikosti prirodnih resursa, broja stanovnika i geografskog položaja uvelike je utjecalo na oblikovanje izvoznih struktura nordijskih zemalja. Ono što im je zajedničko je značajna usmjerenost na međunarodne tokove roba i kapitala, integriranost u globalne lance dodanih vrijednosti, izgradnja poznatih logističkih i distributivnih centara diljem Europe i svijeta te snažan izvoz na međunarodna tržišta. Razlikuju se po tehnološkom sastavu izvoza. Najveći udio visokotehnoloških proizvoda u izvoznoj strukturi ima Danska - 28,0 posto. Slijede je Švedska s udjelom od 19,0 posto i Finska s udjelom od 18,0 posto (slika 6.). Izvozom Norveške dominiraju energenti. Naftni plinovi i ostali plinoviti ugljikovodici čine 32,2 posto izvoza te zemlje, a nafta i ulja dobivena od bitumenskih minerala, sirova 29,6 posto (slika 7.). U izvoznoj strukturi Danske dominiraju konstrukcije i dijelovi konstrukcija od aluminija; limovi, šipke, profili, cijevi i slično s udjelom od 29,5 posto te riblji fileti i ostalo riblje meso, svježe, rashlađeno ili smrznuto s udjelom od 17,1 posto. Finsku odlikuje značajna izvozna disperzija i diversifikacija proizvodne strukture, što je pogodno u uvjetima pojačanih tržišnih turbulencija, rizika, neizvjesnosti i nesigurnosti. Vodeći izvozni proizvodi Finske su naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, osim sirovih s udjelom od 5,9 posto u ukupnom izvozu te zemlje te papir i karton s udjelom od 4,3 posto u finskom izvozu. Od svog ukupnog plasmana na izvozna tržišta, Švedska najviše izvozi osobne automobile i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba s udjelom od 7,6 posto, dok Island najviše izvozi lijekove koji čine 11,8 posto ukupnog islandskog plasmana na međunarodna tržišta.
 
Slika 7. Vodeći izvozni proizvodi nordijskih zemalja u 2024. godini

 
Vodeća izvozna destinacija Danske, Finske i Švedske je lokomotiva europskog gospodarstva - Njemačka. Nakon Velike Britanije, Njemačka je i za Norvešku vodeće izvozno tržište. To i ne čudi s obzirom na to da Njemačka stvara najveći dio BDP-a europskog kontinenta i shodno tome ima i najveću kupovnu moć, pa i za vrijedne uvozne proizvode iz nordijskih zemalja.
 
Slika 8. Vodeće izvozne destinacije nordijskih zemalja u 2024. godini

 
Koje nordijske proizvode Njemačka najviše uvozi? Njemačka iz Švedske najviše uvozi osobne automobile i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba. Ti proizvodi čine 10,0 posto njemačkog uvoza iz Švedske. Slijede imunološki proizvodi; cjepiva, toksini, kulture mikroorganizama (osim kvasaca) s udjelom od 8,4 posto i lijekovi s udjelom od 5,2 posto. Istovremeno, Nijemci iz Finske najviše uvoze plosnate valjane proizvode od nehrđajućeg čelika koji čine 11,5 posto njemačkog uvoza iz te zemlje, dok iz Danske najviše nabavljaju električnu energiju i lijekove, koji sudjeluju s po 6,0 posto u njemačkom uvozu iz te zemlje. Očekivano, Norveška na njemačko tržište najviše plasira energente, i to naftu i ulja dobivena od bitumenskih minerala, sirovu. Ti proizvodi čine 62,7 posto njemačkog uvoza iz Norveške. Zanimljivo je kako je Njemačka uslijed rusko-ukrajinskog rata i narušenih trgovinskih odnosa s Rusijom utrostručila uvoz nafte i ulja dobivenih od bitumenskih minerala iz Norveške. Energenti su strateški izvozni proizvodi Norveške na njezino vodeće izvozno tržište - Velike Britanije. Naftni plinovi i ostali plinoviti ugljikovodici čine 44,3 posto britanskog uvoza iz Norveške, dok nafta i ulja dobivena od bitumenskih minerala, sirova sudjeluju s 40,0 posto u uvozu Velike Britanije iz Norveške. Veoma zanimljiva je činjenica da Britanci, za razliku od Nijemaca, nisu povećavali uvoz energenata iz Norveške zbog posljedica rusko-ukrajinskog rata. Za razliku od drugih nordijskih zemalja, Island pokazuje veliku koncentraciju izvoza na tržište Nizozemske, pri čemu plasira 32,8 posto svoga robnoga izvoza u tu zemlju. Nizozemska iz Islanda najviše uvozi aluminij i proizvode od aluminija. Ti proizvodi čine čak 70,0 posto ukupnog nizozemskog uvoza iz Islanda.
 
Na koncu, zanimljivo je analizirati poziciju nordijskih zemalja na globalnoj mapi plasmana na izvozna tržišta. Usporedna analiza provedena je između nordijskih zemalja i gospodarski najrazvijenijih zemalja svijeta (G7), mjereno izvozom po stanovniku u 2024. godini (slika 9.).
 
Slika 9. Izvoz po stanovniku gospodarski vodećih zemalja svijeta (G7) i nordijskih zemalja u 2024. godini

 
Vrh ljestvice pripada nordijskim zemljama, i to Norveškoj i Danskoj. Slijede ih Njemačka, Švedska, Island, Kanada i Finska. Izvoz po stanovniku Norveške iznosio je 27.806 eura, Danske 20.719 eura, Njemačke 18.686 eura, Švedske 17.085 eura, Islanda 16.727 eura, Kanade 13.112 eura i Finske 12.888 eura. Nordijske zemlje iza sebe su ostavile snažne ekonomske strukture poput SAD-a, Velike Britanije, Japana, Italije i Francuske.
 
Nordijske zemlje potvrđuju kako je ne samo ulaganje u ljudski kapital, već i skrb o njemu nemjerljiva kategorija realizacije velikih gospodarskih rezultata. Ono se prije svega postiže izdašnim ulaganjima u obrazovanje, ali i ne manje važnim ulaganjima u zdravstvo i socijalnu skrb. Time su nordijske zemlje ostvarile tržišnu supremaciju u visokokvalificiranoj radnoj snazi, radnoj produktivnosti i radnoj etici. Izgradnja ekonomije znanja ogleda se u optimalnom gospodarenju vlastitim resursima i tehnološkoj nadmoći na međunarodnim tržištima. Izgradivši komplementarne izvozne strukture, nordijske zemlje danas suvereno osvajaju svjetska tržišta. Širok asortiman prepoznatljivih robnih marki iz Danske, Finske, Islanda, Norveške i Švedske nezaustavljivo osvaja kupce i potrošače diljem svijeta na obostranu korist i zadovoljstvo proizvođača i potrošača.
 
  
Literatura
  
Braathe, H. i Otterstad, A. (2012). Lifelong learning as enactment for education in Norway: ‘From cradle to grave...’. Procedia - Social and Behavioral Sciences, 46(2), 2503-2508. https://doi.org/10.1016/j.sbspro.2012.05.511
 
Bratland, E., El Ghami, M. i Mediå, M. (2022). Technology and knowledge. In what way are knowledge and teachers’ knowledge practices in subject areas crucial for the integration of technology in education? Nordic Journal of Digital Literacy, 17(3), 155-169. https://doi.org/10.18261/njdl.17.3.2
 
Benner, M. (2003). The Scandinavian challenge: The future of advanced welfare states in the knowledge economy. Acta Sociologica, 46(2), 132-149. https://doi.org/10.1177/0001699303046002004
 
Dahl, K. K. B. (2024). Doubly situated teacher professionalism: School culture, personal narrations and becoming a teacher in Danish schools. International Journal of Educational Development, 107, 103047. https://doi.org/10.1016/j.ijedudev.2024.103047
 
Iqbal, R. i Todi, P. (2015). The Nordic model: Existence, emergence and sustainability. Procedia Economics and Finance, 30, 336-351. https://doi.org/10.1016/S2212-5671(15)01301-5
 
Kure, A., Brevik, L. i Blikstad-Balas, M. (2022). Digital skills critical for education: Video analysis of students’ technology use in Norwegian secondary English classrooms. Journal of Computer Assisted Learning, 39(1), 269-285. https://doi.org/10.1016/j.tate.2024.104843
 
Metreveli, A., Chen, X., Hedman, A. i Sergeeva, A. (2025). “Who will be left behind?”: A Swedish case of learning AI in vocational education. International Journal of Educational Research, 133, 102697. https://doi.org/10.1016/j.ijer.2025.102697
 
Miremadi, I., Saboohi, Y. i Arasti, M. (2019). The influence of public R&D and knowledge spillovers on the development of renewable energy sources: The case of the Nordic countries. Technological Forecasting and Social Change, 146, 450-463. https://doi.org/10.1016/j.techfore.2019.04.020

Satymov, R., Bogdanov, D., Galimova, T. i Breyer, C. (2025). Energy and industry transition to carbon-neutrality in Nordic conditions via local renewable sources, electrification, sector coupling and power-to-X. Energy, 319, 134888. https://doi.org/10.1016/j.energy.2025.134888
 
Saunavaara, J., Laine, A. i Salo, M. (2022). The Nordic societies and the development of the data centre industry: Digital transformation meets infrastructural and industrial inheritance. Technology in Society, 69, 101931. https://doi.org/10.1016/j.techsoc.2022.101931
 
Stiglitz, J. E. (2015). Leaders and followers: Perspectives on the Nordic model and the economics of innovation. Journal of Public Economics, 127(6), 3-16. https://doi.org/10.1016/j.jpubeco.2014.09.005
 
Vonderau, A. (2018). Scaling the cloud: Making state and infrastructure in Sweden. Ethnos, 84(4), 698-718. https://doi.org/10.1080/00141844.2018.1471513
 
 
* Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu samo su autorovi i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.