Mišljenja lokalnih vijećnika o utjecaju različitih dionika na rad lokalne vlasti

29. svibnja 2025.

Autorice: dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović i dr. sc. Sunčana Slijepčević*
 
 
Donošenje odluka lokalnih vijećnika temelji se na više teorijskih modela koji objašnjavaju kako i zašto se donose odluke unutar političkog i institucionalnog konteksta lokalne samouprave pojedine zemlje. U nastavku opisujemo osnovna obilježja poznatih modela donošenja odluka.
 
Modeli donošenja odluka
 
Prema racionalnom modelu odlučivanja (engl. Rational Choice Theory), politički akteri (u ovom slučaju vijećnici u gradskim i općinskim vijećima) donose odluke analizirajući sve moguće opcije i biraju onu koja im donosi najveću korist uz najmanji trošak. Taj model odlučivanja ima svoju primjenu u lokalnoj politici kada se očekuje da vijećnici racionalno procjenjuju potrebe svoga grada ili općine i donose efikasne odluke, no u donošenju odluka često ih ograničavaju informacije, vrijeme i političke kalkulacije.
 
Koncept ograničene racionalnosti (engl. Bounded Rationality) uveden je kao kritika racionalnog modela. U tom modelu vijećnici nemaju pristup svim informacijama niti beskonačno vrijeme za donošenje odluka, pa djeluju u uvjetima nesigurnosti i donose „dovoljno dobre“ odluke. Prema tom modelu, u lokalnim se zajednicama u vođenju lokalne politike donose kompromisne, parcijalne odluke.
 
Model „kante za smeće u donošenju odluka“ (engl. Garbage Can Model of Decision-Making) razvijen je kao model odlučivanja u uvjetima kaosa i nejasnih ciljeva. Prema tom modelu, vijećnici donose odluke kada se slučajno poklope problemi, rješenja, sudionici, mogućnosti izbora i politička klima. U tom modelu se sve navedeno sagledava kao neovisne tokove koji se povremeno sudaraju, poput predmeta bačenih u kantu za smeće. Ovaj model je posebno koristan za objašnjavanje disfunkcionalnosti ili političkog oportunizma u lokalnoj politici.
 
Model „koračanja malim koracima“ (postupnog povećavanja) (engl. Incrementalism) je model donošenja odluka u kojem su lokalni političari umjesto velikih reformi, skloniji provoditi male, postupne promjene koje su politički prihvatljivije. U praksi su vijećnici skloniji nadogradnjama postojećih rješenja, a ne radikalnim promjenama.
 
Kod političkog modela odlučivanja (engl. Political Decision-Making Model) odluke se donose u okruženju u kojem prevladavaju različiti interesi, lobiji i političke igre. Vijećnici odlučuju ne samo na temelju provedenih stručnih analiza, nego i prema stranačkoj disciplini, političkoj lojalnosti i pritiscima iz biračke baze.
 
Participativni modeli stavljaju naglasak na uključivanje građana i svih relevantnih dionika i dijalog. Odluke se donose kroz javne rasprave, savjetovanja i suradnju s građanima i svim drugim dionicima. U tom je modelu uloga vijećnika da postaju „posrednici“ između građana i ostalih dionika i politike, a ne samo donositelji odluka iza zatvorenih vrata.
 
Zaključno treba reći da se u praksi donošenje odluka gradskih i općinskih vijećnika rijetko oslanja isključivo na jedan model. Često se kombiniraju racionalni pristupi, politički interesi i institucionalna ograničenja. Razumijevanje ovih teorijskih okvira pomaže u analizi zašto se neke odluke donose na određeni način ili zašto se uopće ne donose.
 
Utjecaj različitih dionika na donošenje odluka u lokalnoj zajednici
 
Vijećnici u gradskim i općinskim vijećima imaju jedinstven uvid u dinamiku vlasti na lokalnoj razini, pa su njihova mišljenja o utjecaju različitih dionika od posebnog značaja za razumijevanje političkih procesa i donošenje odluka u lokalnoj zajednici. Mišljenja vijećnika ukazuju na to koje dionike percipiraju kao najutjecajnije u oblikovanju lokalnih politika i donošenju odluka.
 
Analizirajući literaturu saznajemo da se, prema iskazima vijećnika, najznačajniji utjecaj na rad lokalne vlasti najčešće pripisuje gradonačelniku ili općinskom načelniku. Vijećnici često smatraju da izvršna vlast ima dominantnu ulogu, osobito u jedinicama lokalne samouprave u kojima postoji snažan politički mandat i jasna većina u gradskom ili općinskom vijeću. Prema mišljenju vijećnika, političkim strankama također pripada velika uloga, uglavnom zbog stranačke discipline. Odluke vrha političke stranke mogu imati snažan utjecaj na rad vijećnika, osobito u općinama i gradovima s centraliziranom stranačkom strukturom. U rezultatima provedenih istraživanja dokumentirano je da postoje primjeri vijećnika koji ukazuju na neformalne utjecaje, poput lobiranja određenih interesnih skupina, gospodarstvenika ili lokalnih medija. Građanima i udrugama civilnog društva pripada određena uloga prema ocjeni vijećnika. Iako manje zastupljeni, postoje vijećnici koji prepoznaju važnost participacije građana i javnih rasprava kao oblika pritiska na lokalnu vlast. Mišljenja vijećnika često variraju ovisno o njihovoj političkoj pripadnosti, dužini mandata, veličini lokalne jedinice i osobnom angažmanu u lokalnoj politici i donošenju odluka u lokalnoj jedinici. Oni iz vladajuće većine često percipiraju službene kanale odlučivanja kao legitimne i dominantne, dok vijećnici iz oporbe češće ukazuju na prikrivene ili netransparentne utjecaje.
 
Utjecaj različitih dionika na rad lokalne vlasti

U Hrvatskoj je donošenje odluka lokalnih vijećnika predmet znanstvenih istraživanja koja se bave različitim aspektima ovog procesa, uključujući teorijske okvire, praktične izazove i ulogu građana. Mariza Menger u svom je članku „Explaining Local Self-Government Reorganisation in Croatia: The Garbage Can Model of Decision-Making“ analizirala promjene u sustavu lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj između 2003. i 2017. godine. Autorica sugerira da su reforme često bile rezultat nejasnih ciljeva, ograničene pozornosti donositelja odluka i fluidne participacije, što odgovara karakteristikama Garbage Can modela odlučivanja. Ovaj pristup omogućuje razumijevanje neuspjeha reformi kroz teorijski okvir koji naglašava nesigurnost i kaotičnost u procesu donošenja odluka. Nikola Kadoić u svom radu „Citizen Participation in Decision Making Processes in Croatian Local Government Units“ analizira stanje i izazove u implementaciji strukturiranog dijaloga između građana i donositelja odluka u lokalnim jedinicama. Iako postoje primjeri dobre prakse, općenito se uočava niska otvorenost lokalnih lidera prema implementaciji strukturiranog dijaloga, a građani često ne vjeruju da mogu utjecati na proces donošenja odluka. Željka Kordej-De Villa i Sunčana Slijepčević u članku „Assessment of Local Councillors’ Attitudes Towards Energy Efficiency Projects in Croatia“ procijenile su stavove lokalnih vijećnika prema projektima energetske učinkovitosti u Hrvatskoj. Analizirani su faktori koji utječu na stavove vijećnika, uključujući političke, ekonomske i socijalne aspekte. Dubravka Jurlina Alibegović i Sunčana Slijepčević u članku „Attitudes towards Citizen Participation in the Local Decision-Making Process: A Comparative Analysis“ empirijski su testirale stavove vijećnika prema većem uključivanju građana u proces donošenja odluka na lokalnoj razini. Analizirani su različiti mehanizmi sudjelovanja građana, uključujući glasanje i porote u kojima građani sudjeluju u sudovanju u svojstvu povremenih sudaca laika (porotnika). Rezultati pokazuju da je glasanje najpoželjniji mehanizam sudjelovanja u svim analiziranim zemljama, dok su porote najmanje preferirani mehanizam.

Anketno ispitivanje o utjecaju različitih dionika na rad lokalne vlasti

S ciljem sagledavanja mišljenja lokalnih vijećnika o utjecaju različitih dionika na rad lokalne vlasti u Hrvatskoj je u listopadu i studenom 2023. godine provedeno anketno istraživanje vijećnika u gradskim i općinskim vijećima u hrvatskim gradovima i općinama. Istraživanje se temelji na prikupljenim odgovorima skoro 500 lokalnih vijećnika.

Prema rezultatima istraživanja, članovi općinskih i gradskih vijeća prepoznaju višeslojnu strukturu utjecaja unutar lokalne vlasti, pri čemu ključnu ulogu pridaju izvršnoj vlasti (gradonačelniku ili općinskom načelniku), dok predstavničko tijelo (općinsko ili gradsko vijeće) također ocjenjuju kao važnog, ali ipak sekundarnog aktera. Procjene lokalnih vijećnika o tome koliki utjecaj imaju različiti dionici na rad lokalne vlasti prikazane su na slici 1. Rezultati ukazuju da najjači utjecaj na rad lokalne vlasti ima gradonačelnik / općinski načelnik. Ukupno 64,9 posto ispitanika smatra da gradonačelnik / općinski načelnik ima velik utjecaj na rad lokalne vlasti, dok 27,5 posto smatra da ima umjeren ili mali utjecaj. Samo 6,2 posto ispitanika smatra da gradonačelnik / općinski načelnik nema utjecaj na rad lokalne vlasti.

Slika 1. Utjecaj različitih dionika na lokalnu vlast

Mišljenje ispitanika, lokalnih vijećnika koji su vijećnici u gradovima i općinama iz različitih županija, razlikuje se u odnosu na procjenu kakav je utjecaj gradonačelnika / općinskog načelnika na lokalnu vlast. Čak 91,7 posto ispitanih vijećnika iz jedinica lokalne samouprave Virovitičko-podravske županije smatra da gradonačelnici/općinski načelnici imaju velik utjecaj na rad lokalne vlasti, dok je 41,2 posto vijećnika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji stava da izvršna vlast ima velik utjecaj na vođenje lokalne politike. Četvrtina vijećnika iz gradova i općina Bjelovarsko-bilogorske županije, koji su sudjelovali u anketiranju, smatra da gradonačelnici/općinski načelnici nemaju nikakav utjecaj na vođenje lokalnih poslova u lokalnim sredinama (slika 2).

Lokalni vijećnici najčešće smatraju da gradonačelnik ili općinski načelnik ima velik (često i presudan) utjecaj na lokalnu vlast, i to s punim pravom. Svoje mišljenje temelje na zakonom utvrđenoj snazi izvršnih ovlasti. Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, gradonačelnik/načelnik je nositelj izvršne vlasti u jedinici lokalne samouprave i ima ključne ovlasti - predlaganje i izvršenje proračuna, donošenje plana razvoja, upravljanje općinskom/gradskom imovinom, vođenje lokalne samouprave (imenovanja, zapošljavanja, raspodjela i organizacija lokalnih poslova), provođenje urbanističkih i infrastrukturnih projekata, odlučivanje o javnim natječajima, javnim poduzećima, koncesijama i dr. Navedene ovlasti daju načelniku/gradonačelniku operativnu, financijsku i političku moć. Gradonačelnik/načelnik ima samostalnost u odnosu na vijeće jer je izravno izabran od građana, što mu daje poseban politički legitimitet. U praksi, ako ima većinu u vijeću, može brzo i efikasno donositi odluke bez znatnog otpora. Kad je u manjini, njegovo pravo da predlaže proračun i provodi izvršne odluke omogućuje mu jak utjecaj. Gradonačelnik/načelnik ima kontrolu nad lokalnim službenicima i namještenicima jer imenuje pročelnike i rukovodi organizacijom i radom gradskih/općinskih upravnih tijela. Ima utjecaj na zapošljavanje, raspodjelu sredstava i donošenje provedbenih akata. Vijećnici stoga smatraju da to znači da „drži poluge moći“ (administraciju, proračun i lokalne projekte). Gradonačelnik je javno lice lokalne vlasti pa ima simbolički i medijski utjecaj jer je najvidljiviji u medijima, predstavlja općinu ili grad na događanjima, a često ima odlučujuću riječ u javnim istupima, krizama i investicijama. Vijećnici često ostaju u sjeni, što pojačava dojam dominacije izvršne vlasti. Gradonačelnici/načelnici imaju mogućnost političkog pritiska naročito kad gradonačelnik kontrolira većinu u vijeću (što je često slučaj) pa on može utjecati na dnevni red sjednica, koordinirati ili ograničavati inicijative vijećnika i kontrolirati glasanja kroz političku disciplinu. Lokalni vijećnici smatraju da gradonačelnik / općinski načelnik ima velik utjecaj na lokalnu vlast jer ima široke i operativne ovlasti koje proizlaze iz zakona, kontrolira proračun i upravna tijela, ima politički i medijski legitimitet, a u mnogim sredinama stvarno dominira nad vijećem.

Slika 2. Utjecaj gradonačelnika/općinskog načelnika na lokalnu vlast po županijama

Članovi općinskog i gradskog vijeća također smatraju da općinsko/gradsko vijeće ima značajan utjecaj na rad lokalne vlasti, ali ipak slabiji od gradonačelnika/općinskog načelnika. Općinsko/gradsko vijeće percipira se kao relevantan čimbenik u odlučivanju. Tako 47,9 posto ispitanika (vijećnika) smatra da općinsko/gradsko vijeće ima velik utjecaj na rad lokalne vlasti, dok 43,8 posto navodi da ima umjeren ili mali utjecaj (slika 1). Mišljenja lokalnih vijećnika nisu jednako distribuirana po županijama. Velik broj, odnosno 69,2 posto, vijećnika lokalne vlasti u Koprivničko-križevačkoj županiji smatra da je velik utjecaj općinskog/gradskog vijeća na lokalnu vlast. Za razliku od njih, samo 42 posto anketiranih gradskih i općinskih vijećnika Međimurske županije smatra da gradska/općinska vijeća imaju velik utjecaj na lokalnu vlast. Mišljenje lokalnih vijećnika u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je nešto drukčije. Velik broj, odnosno 12,5 posto, vijećnika u gradskim/općinskim vijećima smatra da su gradska/općinska vijeća bez utjecaja na vođenje lokalne politike (slika 3).

Mišljenje lokalnih vijećnika da općinsko/gradsko vijeće ima velik utjecaj na lokalnu vlast proizlazi iz njihove percepcije institucionalne uloge vijeća, zakonskih ovlasti koje im stoje na raspolaganju te simboličkog značenja predstavničke funkcije. Iako u praksi izvršna vlast često dominira, vijećnici nerijetko smatraju da vijeće ipak ima snažnu ulogu. Više je razloga za to. Prvi je zakonodavna i kontrolna funkcija vijeća. Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, vijeće je najviše predstavničko tijelo koje donosi statut, proračun, prostorne i urbanističke planove, usvaja odluke o komunalnim i socijalnim pitanjima, nadzire rad izvršne vlasti (gradonačelnika/općinskog načelnika) postavljanjem pitanja, podnošenjem izvješća i donošenjem zaključaka. Na temelju toga vijećnici smatraju da vijeće ima ključnu moć oblikovanja lokalne politike. Demokratska legitimacija vijeća je drugi važan razlog. Vijeće se sastoji od izravno izabranih predstavnika građana, što im daje politički legitimitet da predstavljaju javni interes. Mnogi vijećnici percipiraju sebe kao „glas građana“, nasuprot gradonačelniku/načelniku koji može, zbog političke koncentracije moći, donositi odluke manje transparentno. Ova „snaga“ jača osjećaj vijećnika da njihovo tijelo ima velik utjecaj. Treći je razlog ključna uloga u donošenju proračuna. Bez odobrenja vijeća, lokalna vlast ne može donijeti proračun, što znači da vijeće može blokirati politički smjer izvršne vlasti i uvjetovati podršku promjenama. Ova mogućnost daje vijeću realnu političku moć, posebno u slučajevima kada gradonačelnik / općinski načelnik nema stabilnu većinu. Mogućnost političkog nadmetanja je četvrti razlog. U općinama i gradovima u kojima gradonačelnik / općinski načelnik i većina u vijeću dolaze iz različitih političkih opcija, vijeće se često percipira kao važan korektiv. Vijećnici u takvim situacijama osjećaju da mogu utjecati na tempo, sadržaj i usmjerenje lokalnih odluka. Utjecaj kroz odbore i povjerenstva je peti razlog, koji daje mogućnost članovima vijeća da sudjeluju u tematskim odborima (npr. za financije, gospodarstvo, urbanizam), putem kojih mogu utjecati na izradu prijedloga i nadgledati provedbu odluka. Sudjelovanje u tim tijelima dodatno jača percepciju da vijećnici i vijeća imaju realan utjecaj na vlast. Posebno važan razlog je to što u manjim općinama i gradovima vijećnici često imaju neposredniji kontakt s građanima i veću vidljivost u zajednici. Njihove inicijative se češće uzimaju u obzir, pa osjećaju da mogu izravno utjecati na svakodnevni život zajednice. Iako u praksi gradonačelnici imaju dominantan položaj, vijećnici smatraju da je utjecaj vijeća velik jer imaju ključnu zakonodavnu i kontrolnu funkciju, demokratski su izabrani, mogu blokirati ili uvjetovati ključne odluke (npr. proračun), a u mnogim slučajevima uspijevaju oblikovati lokalne politike, osobito u situacijama političke ravnoteže.

Slika 3. Utjecaj općinskog/gradskog vijeća na lokalnu vlast po županijama

S druge strane, 39,8 posto ispitanika smatra da predsjednici gradskog/općinskog vijeća imaju velik utjecaj, dok 45,4 posto ispitanika smatra da imaju umjeren ili mali utjecaj na rad lokalne vlasti (slika 1). Gotovo polovina ispitanih lokalnih vijećnika u Osječko-baranjskoj županiji (46,3 posto) procjenjuje da predsjednik gradskog/općinskog vijeća ima velik utjecaj na lokalnu vlast, dok u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji gotovo trećina ispitanika (31,3 posto) je mišljenja da su predsjednici gradskih/općinskih vijeća bez utjecaja u provođenju lokalne vlasti (slika 4).

Lokalni vijećnici često smatraju da predsjednik općinskog/gradskog vijeća nema značajan utjecaj na lokalnu vlast iz nekoliko strukturnih, političkih i praktičnih razloga. Mišljenje se temelji na realnim ograničenjima ovlasti predsjednika vijeća u hrvatskom sustavu lokalne samouprave. Ograničene su formalne ovlasti predsjednika vijeća koji nema izvršne ovlasti i njegova je uloga uglavnom proceduralna i organizacijska (saziva sjednice, predlaže dnevni red, vodi sjednice, potpisuje akte koje vijeće usvoji), a odluke koje oblikuju lokalnu politiku i razvoj donosi izvršna vlast (gradonačelnik ili općinski načelnik), a ne predsjednik vijeća. U hrvatskom sustavu lokalne samouprave postoji dominacija izvršne vlasti (gradonačelnik / općinski načelnik). U Hrvatskoj je lokalna vlast izrazito personalizirana, s gradonačelnicima / općinskim načelnicima koji imaju značajne ovlasti (predlažu proračun, odlučuju o financijama, imovini, zapošljavanju, vode gradska/općinska upravna tijela). U odnosu na to, predsjednik vijeća nema instrumente za operativno upravljanje, pa vijećnici s razlogom smatraju da mu je utjecaj ograničen. Stranačka lojalnost i politička kontrola važne su za percepciju lokalnih vijećnika o utjecaju na lokalnu vlast. Predsjednici vijeća često dolaze iz vladajuće stranke ili koalicije, te su podložni političkom usklađivanju s gradonačelnikom. U mnogim slučajevima, predsjednik vijeća ne djeluje neovisno, nego usklađeno s izvršnom vlasti, što dodatno umanjuje njegovu percepciju kao samostalnog aktera. Razlika između formalne i stvarne moći predsjednika vijeća je u tome što on ima formalnu funkciju predsjednika vijeća, ali u praksi ne donosi političke odluke, već to čine vijećnici putem glasanja, a strateški smjer određuje izvršna vlast. Vijećnici stoga često vide predsjednika kao moderatora, a ne kao aktera s utjecajem na sadržaj odluka. Predsjednik vijeća ima pasivnu ulogu u iniciranju politika. Predsjednik vijeća rijetko inicira prijedloge odluka ili javne rasprave. Tu ulogu češće preuzimaju klubovi vijećnika, pojedini vijećnici i izvršna vlast u gradu ili općini. Zbog toga vijećnici doživljavaju predsjednika kao organizatora sjednica, a ne kao nositelja političkog utjecaja. Stoga, ispitani lokalni vijećnici s pravom smatraju da predsjednik vijeća ima malen utjecaj jer mu veći utjecaj onemogućavaju i zakonodavni okvir i politička praksa. On nema operativnu moć, nije kreator politika, često je politički podložan izvršnoj vlasti i obavlja više tehničku nego političku ulogu. Njegov autoritet dolazi više iz uloge moderiranja nego odlučivanja.

Slika 4. Utjecaj predsjednika općinskog/gradskog vijeća na lokalnu vlast po županijama

Kad je riječ o drugim lokalnim jedinicama (npr. susjednim općinama, gradovima ili županijama), vijećnici ih većinom ne vide kao značajne aktere. Samo 17,1 posto ispitanika smatra da imaju neki utjecaj, dok 21,1 posto drži da nemaju nikakav utjecaj (slika 1). Stavovi ispitanih lokalnih vijećnika nisu istovjetni u svim županijama. Najveću skepsu utjecaja drugih lokalnih jedinica na lokalnu vlast u vlastitoj lokalnoj zajednici pokazali su ispitani lokalni vijećnici u Gradu Zagrebu i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Njih 40,0 posto smatra da druge jedinice lokalne samouprave nemaju utjecaja na lokalnu vlast. Za razliku od njih, 76,2 posto anketiranih lokalnih vijećnika iz gradova i općina Splitsko-dalmatinske županije smatra da drugi gradovi i općine imaju umjeren ili mali utjecaj na donošenje lokalnih odluka u lokalnoj sredini (slika 5).

Lokalni vijećnici često smatraju da je utjecaj drugih jedinica lokalne samouprave na njihovu vlast ograničen zbog nekoliko ključnih razloga koji proizlaze iz strukture lokalne samouprave, zakonskog okvira i političke prakse. U Hrvatskoj postoji zakonodavna autonomija svake jedinice lokalne samouprave. Svaka općina i grad ima vlastitu statutarnu i političku samostalnost temeljem Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. To znači da lokalne jedinice nemaju formalni mehanizam da utječu na odluke u nekoj drugoj jedinici, čak i kada su prostorno blizu ili dijele zajedničke interese. Lokalne jedinice su često u međusobnoj političkoj konkurenciji za sredstva iz državnog proračuna, investicije, EU fondove. Zbog toga suradnja među lokalnim jedinicama (npr. kroz međužupanijske inicijative ili zajedničke projekte) rijetko preraste u stvarni utjecaj na donošenje odluka. Mehanizmi koordinacije i komunikacije među općinama i gradovima nedovoljno su razvijeni. Udruženja jedinica lokalne samouprave (Udruga gradova u Republici Hrvatskoj i Hrvatska zajednica općina) postoje, ali nemaju izvršnu vlast niti mogu direktno utjecati na lokalne odluke. Geografska i demografska fragmentacija velikog broja jedinica lokalne samouprave, od kojih su mnoge s malim brojem stanovnika, dovodi do velikih razlika u prioritetima, kapacitetima i interesima, što otežava međusobni utjecaj ili usklađivanje politika. Komunikacija među jedinicama lokalne samouprave nije formalizirana, ne postoje strukture koje bi omogućile uzajamni utjecaj ili koordinirano djelovanje pa se suradnja događa ad hoc, a ne kao dio sustava odlučivanja. Percepcija o malom utjecaju drugih lokalnih jedinica na lokalnu vlast proizlazi iz zakonske neovisnosti, političkih odnosa, nepostojanja funkcionalne međuopćinske suradnje i slabih institucionalnih okvira za koordinaciju. Vijećnici u tom kontekstu doživljavaju vlastitu jedinicu kao izoliranu cjelinu, a ne dio šire, međusobno povezane mreže lokalnih samouprava.

Slika 5. Utjecaj drugih lokalnih jedinica na lokalnu vlast po županijama

Ovi podaci potvrđuju da vijećnici lokalne predstavničke vlasti prepoznaju institucionalnu hijerarhiju u kojoj gradonačelnik ili općinski načelnik ima vodeću ulogu, dok gradsko/općinsko vijeće i njegov predsjednik imaju važnu, ali ipak ograničenu moć. Niska razina percipiranog utjecaja drugih lokalnih jedinica također ukazuje na ograničenu međulokalnu suradnju ili njezinu slabiju vidljivost u svakodnevnom političkom djelovanju.

Budući da se planira ponoviti slično istraživanje i anketirati novoizabrane članove gradskih i općinskih vijeća na ovogodišnjim lokalnim izborima, vjerujemo da će biti zanimljivo usporediti rezultate dvaju istraživanja.
 
Literatura
Jurlina Alibegović, D., i Slijepčević, S. (2018). Attitudes towards Citizen Participation in the Local Decision-Making Process: A Comparative Analysis. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 27(1), 155-175. https://doi.org/10.5559/di.27.1.08

Kadoić, N. (2017). Citizen Participation in Decision Making Processes in Croatian Local Government Units. International Journal of Science and Engineering Investigations, 6(60), 14-22.

Kordej-De Villa, Ž., i Slijepčević, S. (2019). Assessment of Local Councillors’ Attitudes Towards Energy Efficiency Projects in Croatia. Journal of Environmental Assessment Policy and Management, 21(4), 1950012. https://doi.org/10.1142/S1464333219500121

Menger, M. (2019). Explaining Local Self-Government Reorganisation in Croatia: The Garbage Can Model of Decision-Making. Hrvatska i komparativna javna uprava, 19(1), 105-126. https://doi.org/10.31297/hkju.19.1.5
 

 
* Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu pripadaju samo autoricama i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.