Azijski tigrovi u osvajanjima izvoznih tržišta
2. srpnja 2025.
Autor: dr. sc. Goran Buturac*
Azijski tigrovi četiri su zemlje jugoistočne Azije koje su u razdoblju od 60-ih godina prošloga stoljeća pa sve do danas ostvarile snažan gospodarski rast. Taj je rast naročito bio intenzivan u razdoblju od 1960. do 1990. godine. Iako relativno uzdrmani azijskom financijskom krizom iz 1997. godine, azijski tigrovi relativno su se brzo i uspješno oporavili te nisu posustajali s iznadprosječnim gospodarskim rastom sve do današnjih dana. Jedina je novina nakon azijske financijske krize ta što primat u gospodarskoj ekspanziji azijskog kontinenta preuzima Kina, dok je u stopu slijede upravo azijski tigrovi. Azijske tigrove čine Hong Kong, Južna Koreja, Singapur i Tajvan. Broje gotovo 90,0 milijuna stanovnika. Pritom je najveća zemlja među njima Južna Koreja s 51,8 milijuna stanovnika. Slijede je Tajvan s 23,4 milijuna stanovnika, Hong Kong sa 7,5 milijuna stanovnika i Singapur sa 6,0 milijuna stanovnika. Jedan od stupova gospodarskog rasta azijskih tigrova bio je izgradnja izvozno orijentiranog gospodarstva. Promičući slobodnu trgovinu, Hong Kong i Singapur pribjegli su strategiji neoliberalnih trgovinskih režima, dok su Tajvan i Južna Koreja koristili hibridni model koji je znatno više odgovarao njihovim izvoznim strukturama.
Gospodarski uzor azijskim tigrovima bio je Japan. Uvažavajući specifičnosti svake pojedine zemlje, zajedničko obilježje azijskih tigrova na putu gospodarskog uspjeha značajna su ulaganja u obrazovanje, znanost i tehnologiju. Azijski tigrovi 1960-ih bili su relativno siromašne zemlje koje su tada obilovale jeftinom radnom snagom. Zahvaljujući ulaganjima u obrazovanje te su zemlje uspjele stvoriti jeftinu, ali veoma produktivnu radnu snagu (Hultberg i sur., 2017; Mirre i sur., 2025). Strategija njihove ekonomske ekspanzije zasnivala se na osvajanjima izvoznih tržišta.
Slika 1. Realne stope gospodarskog rasta u zemljama G7 i azijskim tigrovima u razdoblju 2005. - 2024.

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda.
Nastavljajući trendove iznadprosječnih stopa gospodarskog rasta, azijski tigrovi su i u posljednja dva desetljeća rasli znatno brže u odnosu na gospodarski najrazvijenije zemlje svijeta (zemlje G7) (slika 1.). To zorno potkrepljuju izračuni prosječne godišnje stope rasta realne proizvodnje za razdoblje od 2005. do 2024. godine. U tom su razdoblju azijski tigrovi gospodarski rasli gotovo tri puta brže nego zemlje G7. Pritom je realni gospodarski rast zemalja G7 u prosjeku iznosio 1,2 posto, a azijskih tigrova 3,5 posto. Zanimljivo je primijetiti kako azijski tigrovi pokazuju znatno veću otpornost na uvjete recesije u odnosu na zemlje G7. Naime, za vrijeme globalne gospodarske krize započete 2008. godine u SAD-u, a koja je u 2009. godini zahvatila većinu svjetskih gospodarstava, zemlje G7 u prosjeku su smanjile realnu proizvodnju za 4,2 posto, a azijski tigrovi tek za 0,8 posto. Slična situacija bila je za vrijeme koronakrize, kada su zemlje G7 u 2020. godini zabilježile realni pad proizvodnje u prosjeku za 6,0 posto na godišnjoj razini, a azijski tigrovi za 1,9 posto.
Azijski tigrovi čvrsto drže stečene konkurentske pozicije na svjetskim tržištima. Njihovi izvozni trendovi u posljednja dva desetljeća uglavnom slijede svjetske trendove (slika 2.). Prosječna godišnja stopa izvoznog rasta azijskih tigrova i svijeta u razdoblju od 2005. do 2024. godine bila je identična i iznosila je 4,0 posto. Pritom je od azijskih tigrova najbrži rast izvoza imao Tajvan, čija je prosječna godišnja stopa izvoznog rasta bila 4,3 posto. Slijedi ga Južna Koreja s rastom od 4,2 posto, dok se stopa izvoznog rasta Hong Konga i Singapura kretala na približno istoj razini od 3,8 posto.
Slika 2. Izvoz azijskih tigrova i svijeta u razdoblju 2005. - 2024.

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Najnoviji trendovi potvrđuju jačanje izvozne konkurentnosti azijskih tigrova. Oni su znatno lakše podnijeli posljedice rata u Ukrajini i energetsku krizu iz 2023. godine u odnosu na ostatak svijeta. Globalni se izvoz u 2023. godini smanjio za 6,6 posto, dok se izvoz azijskih tigrova smanjio tek za 2,6 posto. Azijski tigrovi u 2024. godini bilježe snažan izvozni rast, i to za 8,8 posto. Istovremeno, izvoz svijeta povećao se za neznatnih 0,8 posto.
Slika 3. Distribucija ukupne vrijednosti izvoza među zemljama azijskim tigrovima u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Vrhunac plasmana na svjetska tržišta azijski tigrovi dosegnuli su u 2024. godini kada je ostvarena vrijednost izvoza iznosila nevjerojatnih 2,1 bilijun eura. Od te vrijednosti 29,7 posto realizirala je Južna Koreja. Slijede je Hong Kong s udjelom od 27,8 posto, Singapur s udjelom od 21,9 posto i Tajvan s udjelom 20,6 posto (slika 3.).
Iako su azijski tigrovi već početkom 2000-ih godina raspolagali zavidnim gospodarskim strukturama s apsolutnom dominacijom visokotehnološke i srednjetehnološke proizvodnje, u svom tehnološkom napretku nisu ni najmanje posustajali. Tako su se njihove izvozne strukture od 2005. do 2024. godine još više izmijenile u korist visokotehnoloških proizvoda. U tom je razdoblju udio visokotehnoloških proizvoda u izvoznoj strukturi Hong Konga povećan s 41,0 posto na 61,0 posto, Južne Koreje s 33,0 posto na 35,0 posto, Singapura s 42,0 posto na 43,0 posto i Tajvana s 40,0 posto na 50,0 posto (slika 4).
Slika 4. Tehnološki sastav izvoza azijskih tigrova u 2005. i 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Proizvodnjom i plasmanima visokotehnoloških proizvoda azijskih tigrovi osvajali su izvozna tržišta i postepeno stvarali ovisnost drugih zemalja o njihovoj proizvodnji. Time su razvili znatno veću otpornost na globalne rizike, recesije, nesigurnosti i neizvjesnosti u odnosu na velike ekonomske igrače na svjetskoj pozornici. Tako Južna Koreja i Tajvan dominiraju u ekonomskoj niši tehnološkog lanca opskrbe, usredotočujući se na proizvodnju i izvoz mikročipova i tehnoloških supstanci od značaja za 5G (Rasiah i sur., 2016; Kim i sur., 2023; Liao i sur., 2023). Naročito visoku razinu specijalizacije u proizvodnji mikročipova pokazuje Tajvan. Mikročipovi su danas neizostavna supstanca brojnih proizvodnih niša, od proizvodnje mobitela, preko automobilske industrije pa do proizvodnje računala. Danas tehnološka industrija Kine uvelike ovisi o uvozu mikročipova iz Tajvana. Nerijetka su razdoblja u kojima Kina više troši na uvoz mikročipova iz te zemlje negoli na uvoz energenata iz drugih zemalja, poput nafte. Čini se pomalo nevjerojatnim da gospodarska sila od 1,4 milijarde stanovnika ovisi o ekonomiji koja broji tek 23,4 milijuna stanovnika. Pozicionirajući se na ulaznim vratima između Kine i ostatka svijeta, uz izvoz visokotehnoloških proizvoda, Hong Kong i Singapur dominiraju financijskom industrijom. Pritom su se te zemlje razvile u jedna od najvećih financijskih središta na svijetu (Meyer, 2015; Phan i sur., 2018). Prikazani rezultati vodećih izvoznih proizvoda Hong Konga, Južne Koreje, Singapura i Tajvana na slici 5. najbolje potvrđuju tehnološku nadmoć azijskih tigrova.
Slika 5. Vodeći izvozni proizvodi azijskih tigrova u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Može se uočiti da zemlje azijskih tigrova imaju određena zajednička obilježja u izvoznim strukturama, ali i da svaka zemlja ima svoje specifičnosti. Zajednička karakteristika azijskih tigrova je da u njihovim izvoznim strukturama dominiraju proizvodi elektroničke industrije, poput strojeva za automatsku obradu podataka i njihovih jedinica; magnetnih ili optičkih čitača, elektroničkih mikročipova, telefonskih aparata, uključujući telefone za mobilne radiotelefonske mreže ili druge bežične mreže i elektroničkih sklopova. Prvi su izvozni proizvod svih zemalja azijskih tigrova elektronički mikročipovi. Oni zauzimaju 34,4 posto izvoza Hong Konga, 17,6 posto izvoza Južne Koreje, 23,6 posto izvoza Singapura i 34,7 posto izvoza Tajvana.
Specifičnost izvozne strukture Hong Konga značajna je zastupljenost izvoza zlata (uključujući zlato prevučeno platinom), neobrađenog ili u obliku poluproizvoda ili praha. To i ne čudi s obzirom na to da je Hong Kong značajno svjetsko financijsko središte. Izvoz zlata je, nakon elektroničkih mikročipova, najvažniji izvozni proizvod Hong Konga i čini 8,8 posto ukupnog izvoza te zemlje.
Obilježje je Južne Koreje izvozna dominacija osobnih automobila i ostalih motornih vozila konstruiranih prvenstveno za prijevoz osoba. Oni čine 10,0 posto ukupnog izvoza Južne Koreje. Valja pridodati i izvoz dijelova i pribora motornih vozila, kao što su branici i njihovi dijelovi, sigurnosni pojasevi, kočnice i servo kočnice; njihovi dijelovi, mjenjači i njihovi dijelovi, sustavi za prigušivanje i njihovi dijelovi (uključujući amortizere), hladnjaci i njihovi dijelovi, spojke i njihovi dijelovi, prigušni lonci i ispušne cijevi; njihovi dijelovi, volani, upravljački stupovi i upravljačke kutije; njihovi dijelovi i sigurnosni zračni jastuci s uređajem za napuhavanje; njihovi dijelovi. Dijelovi i pribor motornih vozila kumulativno su peti izvozni proizvodi Južne Koreje i čine 2,8 posto ukupnog izvoza te zemlje. Odlika su korejske automobilske industrije velika ulaganja u robotiku i automatizaciju proizvodnih procesa, čime se osnažuje konkurentnost te proizvodne niše (Park i Kim, 2022), kao i ulaganja u nova tehnološka rješenja u proizvodnji električnih automobila (Choi i sur., 2025). Neizostavna komponenta izvoza Južne Koreje svakako je brodogradnja. Južna Koreja je, nakon Kine, danas najveće brodogradilište na svijetu (Buturac, 2025). Izvoz putničkih brodova, izletničkih brodova, trajekata, teretnih brodova, teglenica i sličnih plovila za prijevoz osoba ili robe čini 3,3 posto ukupnog robnog izvoza Južne Koreje.
Singapur uvelike izvozi naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, osim sirovih. Ona su drugi po veličini najvažniji izvozni proizvod Singapura i čine 10,8 posto ukupnoga izvoza te zemlje. Također, posebno je obilježje Singapura izvoz turbomlaznih motora, turbopropelernih motora i ostalih plinskih turbina. Ti proizvodi sudjeluju u ukupnoj izvoznoj strukturi Singapura s udjelom od 3,9 posto i četvrti su po veličini izvozni proizvodi te zemlje.
Elektronička industrija potpuno dominira izvozom Tajvana. Strojevi za automatsku obradu podataka i njihove jedinice; magnetni ili optički čitači su, poslije elektroničkih mikročipova, najvažniji izvozni proizvod Tajvana, s udjelom od 17,8 posto u ukupnom izvozu te zemlje. Slijede elektronički sklopovi, s udjelom u izvozu od 3,1 posto, i telefonski aparati, uključujući telefone za mobilne radiotelefonske mreže ili druge bežične mreže, s udjelom u izvozu od 2,6 posto.
Slika 6. Izvoz azijskih tigrova po zemljama u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Blizina najveće i najsnažnije gospodarske strukture na azijskom kontinentu pozicionirala je Kinu na prvo mjesto po vrijednosti plasmana azijskih tigrova na izvozna tržišta. Kina zauzima 29,5 posto udjela u ukupnoj izvoznoj strukturi azijskih tigrova. SAD je, nakon Kine, najvažnije izvozno tržište za azijske tigrove. Azijski tigrovi su u 2024. godini 14,1 posto svog robnog izvoza plasirali na američko tržište. Ono što je još zanimljivije je trend iznadprosječnog rasta na tržištu SAD-a. To je rezultiralo povećanjem udjela azijskih tigrova u ukupnoj uvoznoj strukturi SAD-a. U razdoblju od 2005. do 2024. godine njihov je udio u američkoj uvoznoj strukturi povećan s 8,0 posto na 10,0 posto.
Istovremeno, analizirajući prosječne godišnje stope izvoznog rasta azijskih tigrova uočava se da najbrže osvajaju tržišta Vijetnama, Meksika, Indije, Tajlanda, Kine, SAD-a i Australije. Njihov prosječni godišnji izvozni rast u Vijetnam iznosio je 11,9 posto, u Meksiko 8,6 posto, u Indiju 8,0 posto, u Tajland 6,4 posto, u Kinu 5,8 posto, u SAD 5,0 posto i u Australiju 4,7 posto.
Na koncu, zanimljivo je analizirati poziciju azijskih tigrova na globalnoj mapi plasmana na izvozna tržišta. Usporedna analiza provedena je između azijskih tigrova, gospodarski najrazvijenijih zemlja svijeta (G7) i Kine, mjereno izvozom po stanovniku u 2024. godini (slika 7.). Vrh ljestvice pripada azijskim tigrovima. Pritom potpunu dominaciju drže Hong Kong i Singapur. Slijede ih Tajvan, Njemačka, Kanada i Južna Koreja. Izvoz po stanovniku Hong Konga iznosio je 78.570 eura, Singapura 77.282 eura, Tajvana 18.743 eura, Njemačke 18.686 eura, Kanade 13.112 eura i Južne Koreje 12.208 eura.
Slika 7. Izvoz po stanovniku gospodarski vodećih zemalja svijeta i azijskih tigrova u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.
Posebno zanimljivim čini se podatak kako su učenici nadmašili svoga učitelja. Sve četiri države azijskih tigrova prema izvozu po stanovniku pretekle su Japan, koji je svima njima bio ekonomski uzor u prošlosti.
Izgradnjom ekonomije znanja i osvajajući izvozna tržišta azijski su tigrovi iz relativno siromašnih zemalja kakvi su bili 1960-ih godina izrasli u neke od gospodarski najbogatijih zemalja svijeta. Hong Kong i Singapur jedna su od najvećih financijskih središta na svijetu, dok su Južna Koreja i Tajvan zemlje predvodnice proizvodnje i izvoza elektroničkih čipova, elektroničkih dijelova, računala i računalne opreme. Zahvaljujući pomalo nevjerojatnim gospodarskim uspjesima azijskih tigrova, danas je pojam tigar sinonim za zemlje koje uspijevaju realizirati velike stope gospodarskog rasta zahvaljujući izvozno orijentiranom gospodarstvu. Ima danas još nekih zemalja jugoistočne Azije koje se sve više u znanstvenoj, stručnoj i široj javnosti naziva tigrovima. To su prije svega Indonezija i Malezija, a slijede ih Tajland i Filipini. Također, ovaj epitet ne rabi se samo za azijske zemlje. U Europi je on dodijeljen Irskoj (
Keltski tigar) i Estoniji (
Baltički tigar). Azijski tigrovi danas slove za zemlje predvodnice ekonomije znanja, poduzetništva, novih tehnologija, robotike, digitalnog društva i primjene umjetne inteligencije. Doktrine njihova gospodarskog uspjeha mogu biti škola znanja za brojne ekonomije diljem svijeta, a naročito male ekonomije koje su po svom karakteru uvelike upućene na međunarodnu razmjenu i izvoz. Jedna od takvih svakako je i Hrvatska.
Literatura
Buturac, G. (2025). Europska plovidba prema brodogradilištima Azije. Ekonomski institut, Zagreb.
https://eizg.hr/vijesti/ostalo-71/europska-plovidba-prema-brodogradilistima-azije/7186
Choi, H.-J., Kim, M., Roh, H. J., Hwang, D., Yoon, Y.-S., Kang, Y.-Y. i Jeon, T.-W. (2025). A material flow analysis of electric vehicle lithium-ion batteries: Sustainable supply chain management strategies.
Sustainability,
17(10), 4560.
https://doi.org/10.3390/su17104560
Hultberg, P., Calonge, D. S. i Kim, S. H. (2017). Education policy in South Korea: A contemporary model of human capital accumulation?
Cogent Economics & Finance,
5(1).
https://doi.org/10.1080/23322039.2017.1389804
Kim, M. S., Kim, J. i Kim, S. (2023). Korea's leadership in 5G and beyond: Footprints and futures
. Telecommunications Policy,
47(8), 102613.
https://doi.org/10.1016/j.telpol.2023.102613
Liao, H.-K., Liao, C.-W., Chen, C.-C. i Chen, T.-W. (2023). Examining the impact of internationalization and competitive advantages on enterprise performance in Taiwan’s computer numerical control machine industry.
Sustainability,
15(21), 15652.
https://doi.org/10.3390/su152115652
Meyer, D. R. (2015). The world cities of Hong Kong and Singapore: Network hubs of global finance.
International Journal of Comparative Sociology,
56(3-4), 198-231.
https://doi.org/10.1177/0020715215608230
Mirre, T., Tsegaye, Z. i Beyene, D. (2025). Education systems in South Korea, Taiwan, and Singapore: A comparative policy analysis.
Higher Education Research,
10(2), 57-63.
https://doi.org/10.11648/j.her.20251002.12
Park, S. M. i Kim, S. (2022). Policy on the efficient use of robotics in the automobile parts industry.
Industrial Engineering & Management Systems,
21(4), 613-631.
https://doi.org/10.7232/iems.2022.21.4.613
Phan, H. T., Anwar, S. i Alexander, W. R. J. (2018). The determinants of banking efficiency in Hong Kong 2004-2014.
Applied Economics Letters,
25(18), 1323-1326.
https://doi.org/10.1080/13504851.2017.1420870
Rasiah, R., Shahrivar, R. B. i Yap, X. S. (2016). Institutional support, innovation capabilities and exports: Evidence from the semiconductor industry in Taiwan.
Technological Forecasting and Social Change,
109, 69-75,
https://doi.org/10.1016/j.techfore.2016.05.015
* Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu samo su autorovi i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.