Električni automobili i zelena budućnost Europe

Napori Europske unije da smanji onečišćenje i emisiju CO₂ doveli su, u posljednje vrijeme, do sve glasnijeg zagovaranja upotrebe električnih automobila i zamjene vozila na fosilna goriva električnim ili hibridnim vozilima. Ovo je djelomično posljedica primjene Europskog zelenog plana čiji jedan od ciljeva uključuje i smanjenje emisije stakleničkih plinova za 90 posto do 2050. godine. Postizanje tih ciljeva znači značajno veće oslanjanje na alternativne izvore energije i goriva, tj. sve one izvore koji supstituiraju upotrebu fosilnih goriva i koji potencijalno mogu doprinijeti dekarbonizaciji prometnog sektora (Direktiva 2014/94).

Ciljevi koje je Europska komisija predložila, a Europski parlament prihvatio u lipnju 2022. godine u sklopu paketa "Spremni za 55 %" za područje prometa, uključuju smanjenje emisija CO₂ iz automobila za 55 posto i smanjenje emisije CO₂ iz kombija za 50 posto do 2030. te nultu emisiju iz novih automobila do 2035. godine. Ova odluka znači prestanak prodaje novih automobila na fosilna goriva i prelazak na električne automobile, odnosno na automobile na sintetička goriva ili plug-in hibride. Radi se o svakako značajnoj promjeni koja, osim što ima ekološke koristi, dovodi i do velike promjene za vozače, odnosno kupce vozila.

Prema podacima European Alternative Fuels Observatory, osobna vozila na alternativne izvore energije čine trenutno oko 5 posto ukupnog broja osobnih vozila u Europi. Konkretno, na europskim je cestama 12.471.825 osobnih vozila koja nisu pogonjena fosilnim gorivima. Od tog broja 23 posto (odnosno 2.860.745) su baterijska električna vozila, a 20 posto (tj. 2.444.888) plug-in hibridna električna vozila. Prema podacima iz istog izvora, do kraja rujna prošle godine u Europi je bilo registrirano 752.101 novo baterijsko električno vozilo te 590.302 hibridna električna vozila.

U Hrvatskoj je 2021. godine bilo ukupno 3785 osobnih vozila u kategoriji baterijskih električnih vozila i 1434 plug-in hibridnih električnih vozila. Baterijska električna vozila čine 0,13 posto, a plug-in hibridna električna vozila tek 0,05 posto ukupnog broja osobnih vozila. U prošloj godini u Hrvatskoj, od novoregistriranih osobnih vozila 2,5 posto je bilo baterijskih električnih vozila, dok je plug-in električnih vozila bilo 1,4 posto.  

U posljednjih deset godina broj električnih automobila na europskim cestama u stalnom je porastu. U 2020. i 2021. godini broj baterijskih električnih automobila na međugodišnjoj je razini rastao po stopi od 75 posto. Stopa rasta broja hibridnih osobnih vozila u Europi u posljednje dvije godine još je veća. Njihov broj u 2020., u odnosu na godinu ranije, bio je čak 100,5 posto veći. U 2021. povećanje broja hibridnih vozila u odnosu na 2020. godinu iznosilo je 92,2 posto.   

Jedan od najvažnijih preduvjeta za prelazak na električne automobile je postojanje odgovarajuće infrastrukture za njihovo punjenje. U Europi je prošle godine bilo 428.859 stanica za punjenje električnih automobila. U odnosu na 2021. godinu, broj stanica za punjenje povećan je za 32,4 posto. Prije dvije godine u Europskoj su uniji bile tek 184.392 stanice za punjenje te je u dvije godine njihov broj značajno povećan – za čak 132,6 posto. Taj podatak ukazuje na napore za prelazak na električne automobile, premda se još uvijek radi o relativno malom broju stanica. Uzme li se u obzir površina za koju se ovi podaci iskazuju, to je tek 0,1 stanica za punjenje po kilometru kvadratnom.

Osim toga, razlike u broju stanica za punjenje električnih automobila među zemljama EU-a su vrlo velike. Prema podacima Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA) za 2021. godinu, 30 posto stanica za punjenje električnih vozila nalazi se u Nizozemskoj. U Njemačkoj je 19,9 posto svih stanica za punjenje, tako da se u dvije zemlje koje čine 10 posto površine EU-a nalazi 50 posto stanica za punjenje električnih automobila. U Hrvatskoj je prošle godine, prema istom izvoru, bilo 1.730 javnih stanica za punjenje električnih automobila, što čini 0,6 posto ukupnog broja stanica za punjenje na području EU-a. U Hrvatskoj je tako 2021. godine bilo 6 javnih stanica za punjenje električnih automobila na 100 km, dok ih je u Nizozemskoj bilo 64 na 100 km.

Najslabiju infrastrukturu za punjenje električnih automobila imaju Litva, Latvija, Cipar, Grčka, Estonija i Poljska u kojima na 100 kilometara ima manje od 1 stanice za punjenje električnih automobila. Ovi podaci općenito ukazuju na neujednačenu i nedostatnu infrastrukturu za širu upotrebu električnih automobila, a pogotovo za zamjenu vozila na fosilna goriva njihovom "zelenom" alternativom. ACEA procjenjuje da bi za smanjenje emisije CO₂ osobnih automobila za 50 posto do 2030. godine na području EU-a bilo potrebno 6,8 milijuna javnih stanica za punjenje električnih automobila, odnosno 22 puta više nego što je raspoloživo^[1].  

Osim odgovarajuće infrastrukture, za prelazak na električne automobile treba uzeti u obzir i stavove potrošača o električnim automobilima i zamjeni automobila na fosilna goriva ovom alternativom. Općenito je poznato da potrošači unatoč svojoj brizi za okoliš i želji da doprinesu njegovoj zaštiti rijetko biraju proizvode koji su ekološki prihvatljivija alternativa, pa tako i kad je riječ o električnim automobilima (He, Wang, Wang, Ma, Sun i Zhao, 2021). Kupovina električnih automobila pod utjecajem je tehničkih i sigurnosnih karakteristika, raspoloživosti infrastrukture za njihovo punjenje, troškova te individualnih i društvenih čimbenika koji se odnose na brigu za okoliš (Rezvani, Jansson i Bodin, 2015; Biresselioglu, Kaplan i Yilmaz, 2018).

Kad su u pitanju električni automobili, briga za okoliš i ekologiju potrošačima nije presudan čimbenik za odluku o kupovini ove vrste automobila umjesto onih na fosilna goriva (Orlov i Kallbekken, 2019) zato što ih oni ne percipiraju ekološki prihvatljivim rješenjem koje može doprinijeti zaštiti okoliša (Caperello i Kurani, 2012).  Unatoč tome nastoji se promicati električne automobile kao ekološki prihvatljivo rješenje za klimatske primjene i ciljati upravo na ekološku svijest potrošača. Stoga je zanimljivo analizirati jesu li potrošači koji vode brigu o zaštiti okoliša i poduzimaju konkretne akcije voljni kupiti električni automobil i o čemu ta njihova odluka ovisi. S tim ciljem provedeno je istraživanje o stavovima europskih potrošača o klimatskim promjenama i kupovini električnih automobila (Božić, 2021).

Rezultati tog istraživanja ukazuju da potrošači, bez obzira na svoju zabrinutost za zaštitu okoliša i spremnost na poduzimanje konkretnih akcija, nisu skloniji kupovini električnih automobila. Čak ni njihovi stavovi o smanjenju emisije CO₂ ne utječu značajno na kupovinu električnih automobila. Smanjenje emisije stakleničkih plinova u očima potrošača ne svodi se samo na zamjenu vozila na fosilna goriva onima na električni pogon. Pojedinci istinski zabrinuti zbog emisije stakleničkih plinova mogu, na primjer, odlučiti uopće ne posjedovati osobno vozilo te koristiti javni prijevoz ili druge "čiste" oblike prijevoza, ovisno o mogućnostima.

Rezultati istraživanja su pokazali da kupovina električnih automobila ovisi o socijalnom statusu jer su njihovoj kupnji ipak skloniji potrošači koji pripadaju srednjem sloju i višim društvenim slojevima, ali i oni koji iskazuju da su zadovoljni svojim životom. Potrošači koji nisu zadovoljni svojim životom općenito nisu voljni poduzeti aktivnosti koje bi doprinijele zaštiti, jednim dijelom i zato što su više usmjereni na rješavanje osobnih problema.

Iako su rezultati provedenog istraživanja pokazali da su muškarci manje skloni poduzimanju konkretnih aktivnosti usmjerenih na zaštitu okoliša, oni su ipak skloniji kupovini električnih automobila u odnosu na žene. Sve ovo ukazuje kako kupovina električnih automobila značajno više ovisi o socio-demografskim čimbenicima nego o stavovima potrošača o zaštiti okoliša.

Električni automobili dobar su primjer složenosti djelovanja stavova o zaštiti okoliša i izbora ekološki prihvatljivih proizvoda. Koliko god stavovi o zaštiti okoliša bili važni za ekološki odgovorno ponašanje pojedinaca, podizanje svjesnosti o važnosti zaštite okoliša neće povećati vjerojatnost kupovine električnih automobila. Stoga nositelji politika i zakonodavci, kao što je najčešće i slučaj s tzv. ekološkim inovacijama, posežu za pravnom regulativom koja nameće zabranu proizvodnje i stavljanja na tržište ekološki neprihvatljivih proizvoda te uvođenje ekološki prihvatljivijih praksi. Električni automobili predstavljaju budućnost transporta, ali ostaje pitanje hoće li oni doista potpuno potisnuti vozila na fosilna goriva s tržišta u rokovima koje je postavila Europska unija, osobito uzevši u obzir problem raspoložive infrastrukture za njihovo punjenje.