Nekoliko zanimljivih učinaka pandemijske recesije na tržište rada u Hrvatskoj
14. svibnja 2021.
Podaci o broju osiguranika obveznog mirovinskog osiguranja dobar su početni izvor informacija o učincima pandemijske recesije na ukupnu zaposlenost u zemlji, a ako se samo malo dublje 'zagrebe' po njima može se uočiti i nekoliko zanimljivih učinaka na pojedine segmente tržišta rada. Na kraju travnja 2021. u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zabilježeno je gotovo 25 tisuća (24.935) osiguranika više nego u 'lockdownovskom' travnju 2020., ali i 12 tisuća (12.162) osiguranika više nego u predpandemijskom travnju 2019. Ovakav, prilično optimističan, pokazatelj kretanja broja zaposlenih, točnije osiguranih u vrijeme gospodarske recesije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 rezultat je triju ključnih faktora. Prvo, mjerama za održavanje zaposlenosti izbjegnut je veći pad zaposlenosti u najpogođenijim djelatnostima. Drugo, država je povećavala zaposlenost u 'vlastitoj režiji', odnosno povećana je zaposlenost u javnom sektoru, prije svega u obrazovanju i zdravstvu, a zasigurno i drugdje, samo trenutno nemamo dovoljno statističkih podataka da to uočimo. I treće, zaposlenost je povećana u nekoliko propulzivnih sektora koji iznimno dobro posluju u posljednje vrijeme usprkos pandemiji i potresima ili čak upravo zbog njih. Sektori u ekspanziji su građevinarstvo, IT industrija i sektor poslovnih usluga. Poslovne usluge između ostalog uključuju konzalting, pravne i računovodstvene usluge, promidžbu te arhitektonske djelatnosti, inženjerstvo, ispitivanja i analize. Tako su ova tri sektora u ožujku ove godine imala 24 tisuće zaposlenih više nego u ožujku 2019., što je rast od 9 posto u dvije godine. No, u isto vrijeme broj zaposlenih u ugostiteljstvu je smanjen za skoro 7 tisuća, odnosno za 8 posto, što ukazuje na učinke pandemije na ovaj sektor i to usprkos mjerama za održavanje zaposlenosti. Iako se svi navedeni podaci odnose na broj osiguranika mirovinskog osiguranja, a ne na službeni podatak o broju zaposlenih, oni su ipak vrlo dobar pokazatelj kretanja zaposlenosti. Naime, službeni se podaci o zaposlenosti najmanje jednom godišnje revidiraju, i to u pravilu na više, tako da podaci objavljeni za ovu godinu vrlo vjerojatno podcjenjuju stvarni broj zaposlenih za nepoznati broj te je bilo kakvo pouzdano zaključivanje o recentnim kretanjima nemoguće. Zbog toga ih analitičari rjeđe koriste. Usprkos određenim razlikama u odnosu na službenu definiciju zaposlenosti, podaci o broju osiguranika koje objavljuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u pravilu dobro upućuju na dinamiku zaposlenosti i nisu podložni naknadnim revizijama. Prilikom svakog legalnog zapošljavanja poslodavac je dužan prijaviti novozaposlenu osobu u evidenciju osiguranika, a nakon prekida radnog odnosa dužan ju je odjaviti. U manje formalnom izlaganju poput ovog, kretanje broja osiguranika može se poistovjetiti s kretanjima broja zaposlenih.
Praćenjem kretanja broja osiguranika u vremenu neposredno prije i nakon izbijanja pandemije može se uočiti još nekoliko zanimljivih trendova na tržištu rada. Tako se, osim ukupnog broja i sektorske strukture zaposlenosti, jasno mogu zapaziti promjene spolne i dobne strukture zaposlenih, različiti učinci sadašnje recesije na zaposlenost po županijama i regijama te promjene koje se događaju u sektoru obrtništva.
U sadašnjoj su recesiji u pogledu zaposlenosti žene prošle nešto lošije nego muškarci. Broj žena prijavljenih na mirovinsko osiguranje u posljednje je dvije godine, od travnja 2019. do travnja 2021., povećan za oko 1,6 tisuća, dok je broj muškaraca porastao za 14,5 tisuća. Razlozi za ovako neuravnotežen rast nalaze se prije svega u sektorskim kretanjima, jer sektori koji 'vuku', građevinarstvo i IT industrija, u znatno većoj mjeri zapošljavaju muškarce. Isto tako, čini se da je značajnije smanjenje zaposlenosti u ugostiteljstvu, trgovini i uslugama vezanim uz turizam na početku pandemije više pogodilo žene. No, dobro je da se stvari ipak mijenjaju u posljednjih godinu dana od kada je broj zaposlenih žena povećan za gotovo 20 tisuća, čime je kompenziran pad zaposlenosti od preko 18 tisuća na početku pandemije, točnije između travnja 2020. i travnja 2019., kao što pokazuje Slika 1. Kod muškaraca je u isto vrijeme početni pad zaposlenosti bio manji, tek 2,7 tisuća, ali je bio nešto sporiji i kasniji rast (17 tisuća).
Izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
Usporedno s promjenama u zaposlenosti događaju se i promjene broja nezaposlenih. No, ne radi se tu o čistom zrcalnom kretanju dva ključna pokazatelja stanja na tržištu rada, kao što bi se možda očekivalo, već se i iz njihove usporedbe naslućuje nešto šira priča. Na početku pandemije, uz 'zatvoreno' gospodarstvo u travnju 2020., prijavljeno je 18 tisuća nezaposlenih više nego u travnju 2019., a između travnja 2020. i 2021. broj nezaposlenih je smanjen za približno 10 tisuća. I dok je porast broja nezaposlenih bio tek nešto veći od pada zaposlenosti, odnosno broja osiguranika na samom početku pandemije, u posljednjih godinu dana rast zaposlenosti se tek manjim dijelom reflektira u smanjenoj nezaposlenosti. Zbroj zaposlenosti i nezaposlenosti daje ponudu rada, a ispada da je u Hrvatskoj ponuda rada na početku pandemije povećana za oko 3 tisuće, a u posljednjih godinu dana za još 27 tisuća ili ukupno za 30 tisuća u odnosu na travanj 2019. Za sada nemamo dovoljno informacija o uzrocima, ali možemo nagađati da se dio ljudi koji su kao ekonomski migranti otišli iz Hrvatske sada vratio i povećao ponudu rada u Hrvatskoj. Moguće je da svjedočimo povratnoj migraciji, a povećane perspektive zapošljavanja u zemlji, koje se sada naslućuju, mogle bi doprinijeti i trajnijem zadržavanju potencijalnih migranata.
Tržište rada mijenja se i u pogledu oblika, odnosno izvora zaposlenosti. Tako je između travnja 2019. i travnja 2021. broj zaposlenih u poduzećima povećan za 16 tisuća, dok je broj zaposlenih kod obrtnika i samostalnih djelatnosti smanjen za preko 7 tisuća, pri čemu sam broj obrtnika raste za gotovo 6 tisuća ili za 9 posto. Izgleda da je obrt sve manje zanimljiv organizacijski oblik poslovanja za obavljanje većih poslova zbog čega vlasnici obrta smanjuju zapošljavanje radnika, ali ostaje zanimljiv kao oblik za male poslove odnosno za samostalno obavljanje posla. Moguće je da je ta promjena potaknuta i aktivnim mjerama zapošljavanja, kojima se daju potpore za osnivanje obrta i prvu godinu njegovog poslovanja. Naime, može se uočiti trend smanjivanja prosječnog broja osoba zaposlenih u obrtu ili samostalnim djelatnostima. Osim vlasnika, u travnju ove godine, u obrtu i samostalnim djelatnostima, bilo je prosječno 1,18 zaposlenih, a prije dvije godine je primjerice bilo 1,33. No, ne treba u ovom slučaju zanemariti niti neujednačeni sektorski učinak recesije na modalitete zapošljavanja, tako da je gubitak poslova u ugostiteljstvu utjecao i na manje zapošljavanje radnika kod obrtnika jer je rad mnogih ugostiteljskih objekata organiziran kao obrt.
Posljednja kretanja upućuju na ubrzano starenje radne snage i moguće probleme za zapošljavanje mlađih radnika koje je donijela pandemijska recesija. Naime, u dvije godine, između ožujka 2021. i ožujka 2019. broj osiguranika mlađih od 40 godina je smanjen za gotovo 17 tisuća ili 2,5 posto. U isto je vrijeme, na primjer, broj osiguranika starijih od 60 godina povećan za 18 tisuća ili 21 posto. Pritom se ne radi samo o tome da je prvi udar pandemije snažnije pogodio zaposlenost mlađih radnika, već se ovaj trend, usporedbom podataka iz ožujka 2020. i ožujka 2021., uočava i u posljednjih godinu dana. U isto vrijeme, osjetno raste zaposlenost i u dobnoj skupini između 40 i 50 godina, za 5 posto u dvije godine. Kod povećane zaposlenosti radnika starijih od 60 godina uzroke treba tražiti u mirovinskom sustavu. Ponajprije zbog relativno niskih mirovina, dio starijih radnika vjerojatno odgađa odlazak u mirovinu, iako ispunjavaju uvjete, ne bi li spriječili pad standarda u ovim neizvjesnim vremenima, možda čak i financijski pomogli mlađim članovima obitelji. Isto tako, zakonska dob za umirovljenje kod žena se postupno povećava, tako da je i to jedan od razloga nešto dužeg zadržavanja žena u zaposlenosti. Kod povećane zaposlenosti radnika između 40 i 50 godina jednim se dijelom radi i o nadoknadi smanjene zaposlenosti zbog umirovljenja hrvatskih branitelja. Naime, oni su ranije velikim dijelom pripadali toj dobnoj skupini, a sada dominantno pripadaju dobnim skupinama preko 50 godina. Bilo kako bilo, trend starenja zaposlenih u Hrvatskoj je više nego uočljiv.
A uočljiv je i problem zapošljavanja mlađih radnika koji je donijela recesija. To potvrđuju i podaci o kretanju nezaposlenosti, čiji je rast bio daleko veći za osobe starosti do 40 godina, nego za one starosti 40 i više godina. U travnju ove godine, u odnosu na predpandemijski travanj 2019., bilo je 22 posto više nezaposlenih mlađih od 40, a tek 7 posto više starijih od 40 godina. Uzroci zasigurno leže u fleksibilnijim oblicima rada i fleksibilnijim poduzećima u kojima rade mlađi radnici, zbog čega je njihova zaposlenost snažnije reagirala na krizu. No možemo nagađati da dio novih nezaposlenih mlađih radnika čine povratni migranti koji će s oporavkom domaćeg i europskog gospodarstva ili ponovno otići ili se zaposliti u Hrvatskoj.
Pandemija je ostavila posljedice i na regionalna kretanja zaposlenosti, koja ovom prilikom možemo promatrati na razini županija i na razini službenih NUTS-2 statističkih regija. Iako je broj osiguranika u posljednjih godinu dana, između travnja 2020. i travnja 2021., povećan u svim županija, taj je rast bio najveći u županijama Panonske Hrvatske, prosječno 4 posto, a osjetno manji u županijama Jadranske Hrvatske i Gradu Zagrebu, 2,3 odnosno 1,6 posto (Slike 2 i 3). Godinu dana ranije, sam početak pandemije i 'zaključavanje' ekonomije najviše su pogodili županije Jadranske Hrvatsku. Najveći pad zaposlenosti, mjeren postotnom promjenom broja osiguranika, u travanj 2020. u odnosu na travanj 2019. zabilježen je u Dubrovačko-neretvanskoj i Istarskoj županiji, 7,6 posto, dok su prvi 'udar' dobro izdržale županije Sjeverne Hrvatske, pa je zaposlenost čak i povećana i to ponajviše u Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji. Struktura gospodarstva i tu je odigrala svoju ulogu. U županijama gdje je uslužni sektor relativno važniji, zaposlenost se usprkos vladinim mjerama i povoljnim kretanjima u građevinarstvu, IT sektoru i sektoru poslovnih usluga nije uspjela ozbiljnije oporaviti. U županijama Jadranske Hrvatske, čija se gospodarstva snažno oslanjaju na turizam, zaposlenost je u travnju ove godine ostala manja nego prije dvije godine. S druge strane, na sjeveru i istoku Hrvatske, gdje su proizvodni sektori i sektori poslovnih usluga važniji i gdje je zaposlenost u javnom sektoru relativno važnija, opažaju se povoljnija kretanja zaposlenosti.
Tržište rada mijenja se i u pogledu oblika, odnosno izvora zaposlenosti. Tako je između travnja 2019. i travnja 2021. broj zaposlenih u poduzećima povećan za 16 tisuća, dok je broj zaposlenih kod obrtnika i samostalnih djelatnosti smanjen za preko 7 tisuća, pri čemu sam broj obrtnika raste za gotovo 6 tisuća ili za 9 posto. Izgleda da je obrt sve manje zanimljiv organizacijski oblik poslovanja za obavljanje većih poslova zbog čega vlasnici obrta smanjuju zapošljavanje radnika, ali ostaje zanimljiv kao oblik za male poslove odnosno za samostalno obavljanje posla. Moguće je da je ta promjena potaknuta i aktivnim mjerama zapošljavanja, kojima se daju potpore za osnivanje obrta i prvu godinu njegovog poslovanja. Naime, može se uočiti trend smanjivanja prosječnog broja osoba zaposlenih u obrtu ili samostalnim djelatnostima. Osim vlasnika, u travnju ove godine, u obrtu i samostalnim djelatnostima, bilo je prosječno 1,18 zaposlenih, a prije dvije godine je primjerice bilo 1,33. No, ne treba u ovom slučaju zanemariti niti neujednačeni sektorski učinak recesije na modalitete zapošljavanja, tako da je gubitak poslova u ugostiteljstvu utjecao i na manje zapošljavanje radnika kod obrtnika jer je rad mnogih ugostiteljskih objekata organiziran kao obrt.
Posljednja kretanja upućuju na ubrzano starenje radne snage i moguće probleme za zapošljavanje mlađih radnika koje je donijela pandemijska recesija. Naime, u dvije godine, između ožujka 2021. i ožujka 2019. broj osiguranika mlađih od 40 godina je smanjen za gotovo 17 tisuća ili 2,5 posto. U isto je vrijeme, na primjer, broj osiguranika starijih od 60 godina povećan za 18 tisuća ili 21 posto. Pritom se ne radi samo o tome da je prvi udar pandemije snažnije pogodio zaposlenost mlađih radnika, već se ovaj trend, usporedbom podataka iz ožujka 2020. i ožujka 2021., uočava i u posljednjih godinu dana. U isto vrijeme, osjetno raste zaposlenost i u dobnoj skupini između 40 i 50 godina, za 5 posto u dvije godine. Kod povećane zaposlenosti radnika starijih od 60 godina uzroke treba tražiti u mirovinskom sustavu. Ponajprije zbog relativno niskih mirovina, dio starijih radnika vjerojatno odgađa odlazak u mirovinu, iako ispunjavaju uvjete, ne bi li spriječili pad standarda u ovim neizvjesnim vremenima, možda čak i financijski pomogli mlađim članovima obitelji. Isto tako, zakonska dob za umirovljenje kod žena se postupno povećava, tako da je i to jedan od razloga nešto dužeg zadržavanja žena u zaposlenosti. Kod povećane zaposlenosti radnika između 40 i 50 godina jednim se dijelom radi i o nadoknadi smanjene zaposlenosti zbog umirovljenja hrvatskih branitelja. Naime, oni su ranije velikim dijelom pripadali toj dobnoj skupini, a sada dominantno pripadaju dobnim skupinama preko 50 godina. Bilo kako bilo, trend starenja zaposlenih u Hrvatskoj je više nego uočljiv.
A uočljiv je i problem zapošljavanja mlađih radnika koji je donijela recesija. To potvrđuju i podaci o kretanju nezaposlenosti, čiji je rast bio daleko veći za osobe starosti do 40 godina, nego za one starosti 40 i više godina. U travnju ove godine, u odnosu na predpandemijski travanj 2019., bilo je 22 posto više nezaposlenih mlađih od 40, a tek 7 posto više starijih od 40 godina. Uzroci zasigurno leže u fleksibilnijim oblicima rada i fleksibilnijim poduzećima u kojima rade mlađi radnici, zbog čega je njihova zaposlenost snažnije reagirala na krizu. No možemo nagađati da dio novih nezaposlenih mlađih radnika čine povratni migranti koji će s oporavkom domaćeg i europskog gospodarstva ili ponovno otići ili se zaposliti u Hrvatskoj.
Pandemija je ostavila posljedice i na regionalna kretanja zaposlenosti, koja ovom prilikom možemo promatrati na razini županija i na razini službenih NUTS-2 statističkih regija. Iako je broj osiguranika u posljednjih godinu dana, između travnja 2020. i travnja 2021., povećan u svim županija, taj je rast bio najveći u županijama Panonske Hrvatske, prosječno 4 posto, a osjetno manji u županijama Jadranske Hrvatske i Gradu Zagrebu, 2,3 odnosno 1,6 posto (Slike 2 i 3). Godinu dana ranije, sam početak pandemije i 'zaključavanje' ekonomije najviše su pogodili županije Jadranske Hrvatsku. Najveći pad zaposlenosti, mjeren postotnom promjenom broja osiguranika, u travanj 2020. u odnosu na travanj 2019. zabilježen je u Dubrovačko-neretvanskoj i Istarskoj županiji, 7,6 posto, dok su prvi 'udar' dobro izdržale županije Sjeverne Hrvatske, pa je zaposlenost čak i povećana i to ponajviše u Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji. Struktura gospodarstva i tu je odigrala svoju ulogu. U županijama gdje je uslužni sektor relativno važniji, zaposlenost se usprkos vladinim mjerama i povoljnim kretanjima u građevinarstvu, IT sektoru i sektoru poslovnih usluga nije uspjela ozbiljnije oporaviti. U županijama Jadranske Hrvatske, čija se gospodarstva snažno oslanjaju na turizam, zaposlenost je u travnju ove godine ostala manja nego prije dvije godine. S druge strane, na sjeveru i istoku Hrvatske, gdje su proizvodni sektori i sektori poslovnih usluga važniji i gdje je zaposlenost u javnom sektoru relativno važnija, opažaju se povoljnija kretanja zaposlenosti.
Izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
Izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
dr. sc. Danijel Nestić