Pametna štednja i rashodi za energiju u općinama, gradovima i županijama

Potaknuta poremećajima i poteškoćama na globalnom energetskom tržištu, koji su uzrokovani ratnom agresijom Rusije na Ukrajinu, Europska komisija je donijela nekoliko novih dokumenata. Jedan od njih je plan "REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju"^[1] kojem je cilj djelovati u smjeru prestanka ovisnosti Europske unije o ruskim fosilnim gorivima i aktivno djelovati na posljedice uzrokovane klimatskom krizom. Mjere iz plana REPowerEU odnose se na uštede upotrebe energije, diversifikaciju opskrbe energijom i ubrzano uvođenje energije iz obnovljivih izvora kako bi se zamijenila fosilna goriva u kućanstvima, industriji i proizvodnji energije. Drugi dokument je "Štednja plina za sigurnu zimu"^[2] u kojem Europska komisija predlaže plan za smanjenje potražnje za plinom, kako bi se Europska unija pripremila na smanjenu opskrbu plinom i kako bi se u razdoblju od 1. kolovoza 2022. godine do 31. ožujka 2023. godine upotreba plina u Europskoj uniji smanjila za 15 posto. Smanjena se potrošnje plina odnosi na sve potrošače – kućanstva, poslovni sektor i javnu upravu, pa bi svi oni trebali poduzeti mjere štednje plina.

Na temelju dokumenata Europske komisije, hrvatska je Vlada donijela "Smjernice za uštedu energije u Republici Hrvatskoj"^[3] s ciljem ulaganja napora Republike Hrvatske u postizanje ušteda plina u Europskoj uniji za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2023. godine. U Smjernicama su istaknuta načela energetske učinkovitosti i pametne potrošnje energije, pod kojima se podrazumijevaju ponašanje, procedure i tehnička rješenja kojima će se smanjiti nepotrebna potrošnja energije, a istodobno osigurati poželjni životni i radni uvjeti. Naglašeno je da će primjena načela energetske učinkovitosti i pametne potrošnje energije dovesti do smanjenja računa za potrošnju energije građana, poduzetnika, javnih tijela i ustanova, a ujedno osigurati snažniju otpornost na poremećaje u opskrbi energijom.

Vlada Republike Hrvatske je, kao odgovor na ekstreman rast cijena energenata, dodatno donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije^[4] kojom je ograničen rast cijena električne energije, ne samo kućanstvima i poduzetnicima, nego i ustanovama u javnom i neprofitnom sektoru. Ograničenu cijenu električne energije, a time i niže troškove za potrošnju energije, imat će općine, gradovi i županije, proračunski korisnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (dječji vrtići, škole, knjižnice, muzeji, bolnice, zdravstvene ustanove, domovi za starije i nemoćne i dr.) te druge pravne osobe kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave (komunalna poduzeća).

U ovom komentaru osvrnut ću se na rashodnu stranu proračuna općina, gradova i županija, i to na onaj dio koji se odnosi na rashode za energiju kako bi ustanovili: (i) koliko su općine, gradovi i županije posljednjih nekoliko godina trošili na energiju za funkcioniranje svojih upravnih tijela, njihovih proračunskih korisnika i pravnih osoba čiji su osnivači te za obavljanje javnih poslova iz samoupravnog djelokruga; (ii) značaj rashoda za energiju u ukupnim proračunskim rashodima općina, gradova i županija; (iii) postoje li i kakve su mogućnosti ili ograničenja pametne štednje električne struje i plina u općinama, gradovima i županijama i, na kraju, (iv) potencijalni utjecaj ograničavanja cijena elektirčne energije, plina i toplinske energije i prijedloga za smanjenje potrošnje električne energije i plina na proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Za odgovor na pitanje koliko su općine, gradovi i županije trošili na potrošnju energije za rad upravnih odjela i službi, proračunskih korisnika i pravnih osoba čiji su osnivači te za provođenje svojih lokalnih poslova trebamo zaviriti u izvršenje njihovih proračuna. Ukupni rashodi u proračunima svih jedinica lokalne i regionalne samouprave iznosili su 30,3 milijarde kuna (2020.), a prema funkcijskoj klasifikaciji^[5] rashoda, rashodi za gorivo, energiju i javnu rasvjetu iznosili su 720,7 milijuna kuna ili ne tako malih 3,1 posto ukupnih proračunskih rashoda svih lokalnih i regionalnih jedinica. Kada se pobliže analiziraju rashodi koje županije imaju za gorivo i energiju^[6], ti rashodi u ukupnim rashodima županijskih proračuna iznose 1,5 milijuna kuna (2020.) ili 0,1 posto. Gradovi imaju daleko veće rashode za gorivo, energiju i javnu rasvjetu od županija pa ti rashodi u gradskim proračunima iznose 518,5 milijuna kuna (2020.) ili 3,5 posto ukupnih rashoda gradskih proračuna. Ista vrsta rashoda u općinskim proračunima iznosi 200,7 milijuna kuna (2020.) ili 3,7 posto ukupnih rashoda općinskih proračuna.

U lokalnim proračunima vrijednosno najznačajniji rashodi za gorivo, energiju i javnu rasvjetu ostvareni su za javnu rasvjetu u iznosu od 636,9 milijuna kuna (2020.), od kojih su iste godine za troškove javne rasvjete gradovi podmirili račune u iznosu od 456,4 milijuna kuna, a općine 180,5 milijuna kuna.

Rashodi za gorivo i energiju čine 12,0 posto, a rashodi za javnu rasvjetu 88,0 posto u ukupnim rashodima za gorivo, energiju i javnu rasvjetu gradskih proračuna (2020.) (slika 2). Posljednjih godina rashodi za javnu rasvjetu u gradskim proračunima nominalno rastu s 375,6 milijuna kuna (2014.) na 456,4 milijuna kuna (2020.), a rashodi za gorivo i energiju također rastu s 35,6 milijuna kuna (2014.) na 62,0 milijuna kuna (2020.). U strukturi rashoda za energiju najveći udio imaju rashodi za ostale vrste energije (8,6 posto) i rashodi za električnu energiju (3,2 posto) (2020.). Rashodi za električnu energiju iznosili su 16,8 milijuna kuna (2020.).

U općinskim proračunima rashodi za gorivo i energiju čine 10,1 posto, a rashodi za javnu rasvjetu 89,9 posto ukupnih rashoda općinskih proračuna za gorivo, energiju i javnu rasvjetu (2020.) (slika 3). Općinski proračuni najviše sredstava izdvajaju za podmirenje troškova električne energije koji su iznosili 15,6 milijuna kuna (2020.) ili 7,8 posto ukupnih rashoda općinskih proračuna za energiju. Županije ne izdvajaju sredstva za javnu rasvjetu, već podmiruju rashode za energiju, pri čemu su rashodi za električnu energiju iznosili 432.932 kune, a za ostale vrste energije 1,1 milijun kuna (2020.) (slika 1).

Na prvi pogled može se činiti da navedeni iznosi rashoda za gorivo, energiju i javnu rasvjetu u općinskim, gradskim i županijskim proračunima nisu izuzetno visoki koliko bismo očekivali. Važno je naglasiti da u navedenim rashodima za energiju nisu navedeni baš svi rashodi koji se odnose na troškove za potrošenu energiju. Podzakonski propisi^[7] utvrđuju za sva javna tijela, pa tako i za općine, gradove i županije, način i detaljnost prikaza rashoda po funkcijskoj klasifikaciji. Iako je prikazom rashoda po funkcijskoj klasifikaciji povećana transparentnost i osiguran jasniji uvid u namjenu korištenja proračunskih sredstava od prikaza rashoda po ekonomskoj klasifikaciji, "osnovna svrha prikaza rashoda po funkcijskoj kasifikaciji je uspoređivanje potrošnje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za koju nije potrebna velika preciznost, u smislu da se svakom poslovnom događaju i transakciji određuje šifra funkcije"^[8]. To u stvarnosti znači da svi rashodi za energiju nisu svrstani u skupinu rashoda za energiju u okviru razreda Ekonomski poslovi i u skupinu rashoda ulična rasvjeta u okviru razreda Usluge unapređenja stanovanja i zajednice, nego je dio rashoda za energiju raspoređen u druge razrede prema vrsti proračunskog korisnika (ustanove) ili pravne osobe (komunalno poduzeće) za koje su planirani i izvršeni navedeni rashodi. U slučaju rashoda za potrošnju energije u osnovnim školama, rashodi su svrstani u razred Obrazovanja, u domovima za starije i nemoćne osobe u razred Socijalne zaštite, u domovima zdravlja u razred Zdravstva, u knjižnicama u razred Rekreacije, kulture i religije, itd. To znači da stavka rashodi za energiju prema funkcijskoj klasifikaciji rashoda proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne sadrži ukupne rashode za energiju, već im se trebaju pripisati i dijelovi rashoda zabilježeni u drugim razredima rashoda u lokalnim i regionalnim proračunima.

Iz privatnog života znamo da racionalno ponašanje i razumno trošenje električne struje i plina dovodi do manjih troškova za te namjene. Isto vrijedi i za pametnu štednju električne struje i plina u svakodnevnom radu službenika u upravnim odjelima i službama u općinama, gradovima i županijama, kao i kod njihovih proračunskih korisnika i pravnih osoba. Nižim rashodima i uštedama u proračunima za troškove energije pridonijet će, u srednjoročnom razdoblju, različite mjere energetske učinkovitosti, od štednih žarulja do korištenja obnovljivih izvora energije. Ograničenja pametnoj štednji električne struje i plina u općinama, gradovima i županijama predstavljaju (ipak) nedovoljno ulaganje u mjere energetske učinkovitosti i zakonska obveza^[9] isključivo jedinica područne (regionalne) samouprave i velikih gradova^[10] da donose i provode Akcijski plan energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje. Riječ je o izuzetno ograničenom broju jedinica lokalne i regionalne samouprave koje su u obvezi provođenja mjera kojima se utječe na srednji rok na smanjenje troškova povezanih s trošenjem energije, dok manje općine i gradovi nisu u zakonskoj obvezi donošenja Akcijskog plana kojeg mogu, ali ne moraju donijeti.

Bez svake sumnje, ograničavanje cijena električne energije, plina i toplinske energije, čak i na ograničeno razdoblje, uz uvažavanje preporuka za smanjenje potrošnje različitih vrsta energenata, imat će izravan utjecaj na rashodnu stranu proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. S objavom izvršenja lokalnih i regionalnih proračuna u 2021. i 2022. godini imat ćemo potpuni uvid u to koliki su ostvareni rashodi za energiju pa ćemo moći zaključiti koliko su mjere ograničenja cijena energije i pametna štednja energije utjecale na proračunske rashode u općinskim, gradskim i županijskim proračunima.