Trgovinski rat carinama: tko su najveći gubitnici?

 

15. travnja 2025.

Globalizacija gospodarstva, praćena procesima liberalizacije i integracije tržišta, čiji su predvodnici velike multinacionalne korporacije, donijela je u posljednjih nekoliko desetljeća nove razvojne šanse za mnoga gospodarstva i kompanije diljem svijeta. Usporedno s tim procesima, sve je izraženiji konkurencijski pritisak na međunarodnim tržištima. Taj pritisak kontinurano proizvodi nove zahtjeve za opstanak i razvoj. Tržište pri tome nedvosmisleno pokazuje dva lica medalje. Ono s jedne strane nagrađuje uspješne, dok je s druge strane prema neuspješnima nemilosrdno, gura ih u gubitke, a nerijetko i u potpuni nestanak. Proizvodnja i izvoz bez primjene znanja i najsuvremenijih tehnoloških dostignuća sve više postaju nemoguća misija. Danas je, mjereno apsolutnom vrijednošću izvoza, najveći izvoznik na svijetu Kina. Izvoz Kine u 2024. godini dosegnuo je iznos od 3,3 bilijuna eura. Slijede je SAD s izvozom od 1,9 bilijuna eura i Njemačka s izvozom od 1,6 bilijuna eura. Zanimljivo je da se nakon ovih triju velikih ekonomskih struktura, na četvrtom mjestu po apsolutnoj veličini izvoza nalazi jedna relativno manja zemlja, a to je Nizozemska. S oko 17,9 milijuna stanovnika, ova je zemlja pravi izvozni gigant. Nizozemska je u 2024. godini realizirala izvoz roba u vrijednosti od 670,0 milijardi eura, ostavivši iza sebe snažne i znatno veće ekonomije, poput Japana, Italije i Francuske.
No, vratimo se najvećim ekonomskim igračima u globalnoj areni. Kad se izvoz gospodarski vodećih zemalja svijeta (zemlje G7 + Kina) podijeli s brojem stanovnika, dobiju se rezultati prema kojima je u toj skupini zemalja uvjerljivo najveći izvoznik po stanovniku Njemačka (slika 1.). Slijede je Kanada, Italija i Francuska. Njemačka je u 2024. godini izvezla proizvoda u iznosu od 18.686 eura po stanovniku, Kanada 13.122 eura, Italija 10.572 eura, a Francuska 8.473 eura.
 
Slika 1. Izvoz po stanovniku gospodarski vodećih zemalja svijeta u 2024. godini

Posljednjih dana, ili točnije mjeseci, svjedoci smo pravog trgovinskog rata u svijetu. On se vodi carinama. Carine su porezi na uvoznu robu. Kroz povijest su znale imati rasprostranjenu primjenu te su bile jedna od značajnih mjera ekonomske i trgovinske politike. Njihova primarna misija bila je da zaštite domaću proizvodnju od konkurencije iz inozemstva. Često puta bi se uvodile za pojedine industrije, pogotovo one za koje bi zemlje procijenile da su od strateškog interesa ili koje bi tek stasale na tržištu, pa ih se htjelo zaštititi do određenog stupnja njihova razvoja. Carine su obično bile privremenog karaktera te su uvođene na određeno vrijeme, poradi jačanja konkurentnosti domaćeg gospodarstva. Pri tome je uvijek valjalo voditi računa o visini carinskih stopa jer i druge zemlje imaju mogućnost uvođenja carina kao vid protumjere. U tu svrhu uvijek je dobrodošla prethodna izvedba znanstveno utemeljene analize potencijalnih scenarija i multiplikativnih učinaka uvođenja carina ne samo na tokove u vanjskoj trgovini već i na inflaciju, zaposlenost, dodanu vrijednost i, u konačnici, agregatnu proizvodnju (realni BDP). Rast otvorenosti tržišta, čiji su smjer i dinamika bili uvjetovani procesima globalizacije, liberalizacije i integracije tržišta, smanjivao je značaj carina te su one kao takve postajale sve manje popularna mjera ekonomske politike. Značaj carina postepeno se smanjuje još od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do današnjih dana.
Ipak, danas su u globaliziranom svijetu oči svekolike znanstvene, stručne, medijske i šire javnosti diljem svijeta uperene upravo u carine. Krenulo je najprije s najavama uvođenja carina od strane SAD-a, da bi se na koncu počeli vući i konkretni potezi u tom pravcu. Što je to nagnalo novu američku administraciju na čelu s predsjednikom Donaldom Trumpom na najavu uvođenja i/ili uvođenje tako visokih carinskih stopa prema vodećim trgovinskim partnerima teško je razaznati odmah u prvi mah. Odgovor valja pokušati naći analizirajući rezultate SAD-a na domaćem i izvoznim tržištima, poglavito u odnosu na ostale vodeće ekonomske i trgovinske igrače na svjetskoj pozornici.
Na slici 2. prikazani su rezultati izvoza, uvoza i vanjskotrgovinske bilance SAD-a. Ono što je razvidno da tijekom čitavog analiziranog razdoblja od 2005. do 2024. godine SAD ima značajan vanjskotrgovinski deficit. Analiza trenda pokazuje kako negativna razlika između izvoza i uvoza, uz blaže oscilacije, biva sve veća. Deficit SAD-a u vanjskoj trgovini u 2024. godini dosegnuo je ukupni iznos od nevjerojatnih 1,2 bilijuna eura.
 
Slika 2. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca SAD-a u razdoblju 2005. - 2024.

 
Kako bi se dobila podrobnija slika deficita, valja sagledati trgovinsku bilancu SAD-a s vodećim partnerima u razmjeni dobara. Uz iznimku Velike Britanije, sa svim vodećim partnerima u trgovinskoj razmjeni SAD ima trgovinske deficite (slika 3.).
 
Slika 3. Trgovinska bilanca SAD-a s vodećim partnerima u 2024. godini

Pri tome najveći negativni saldo SAD ima u trgovini s Kinom, u vrijednosti od 294,9 milijardi eura. Slijedi Europska unija s kojom SAD ima trgovinski deficit u iznosu od 171,0 milijardu eura. S Meksikom SAD bilježi vanjskotrgovinski deficit u vrijednosti od 162,6 milijardi eura, a s Njemačkom u iznosu od 81,3 milijarde eura. Sa svim vodećim zemljama Europske unije, Njemačkom, Francuskom, i Italijom, SAD ima vanjskotrgovinski deficit.
 
Uz vanjskotrgovinski deficit, SAD ima i relativno veliki proračunski deficit, koji uz potpirivanje vanjskotrgovinskog deficita, rezultira rastom zaduženosti. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, udio javnog duga u BDP-u SAD-a u 2024. godini dosegnuo je razinu od 121,0 posto. Za usporedbu, iste godine udio javnog duga u BDP-u Kine iznosio je 90,1 posto, a u Njemačkoj 62,7 posto. Naravno, rast zaduženosti može biti opravdan ako završava u investicijama. Od velikih svjetskih igrača daleko najviše investira Kina. Pri tome se udio investicija u bruto domaćem proizvodu (BDP-u) Kine u zadnjih 20-ak godina kretao u prosjeku na zavidnih 40,0 posto BDP-a. Udio investicija u BDP-u Kine u 2024. godini iznosio je 42,0 posto. To je gotovo dvostruko više nego u SAD-u, gdje je taj pokazatelj bio na razini 21,8 posto.

Veliki vanjskotrgovinski deficit SAD-a ne samo da ukazuje na vanjskotrgovinsku neravnotežu već i na makroekonomsku neravnotežu. Ona podrazumijeva da amerčko gospodarstvo znatno više troši dobara nego što ih proizvodi. Pri tome je domaća potrošnja veća od realnog bruto domaćeg proizvoda. Koji je izlaz iz postojeće makroekonomske neravnoteže? Jedan od izlaza svakako je povećati proizvodnju uz nepromijenjenu potrošnju. Međutim, da bi se povećala proizvodnja, valja biti konkurentan na domaćem i globalnom tržištu. To znači proizvesti kvalitetniji proizvod po prihvatljivijoj cijeni u odnosu na vodeće konkurente. Ne može se povećati proizvodnja ako za tom proizvodnjom nema potražnje. Realizacija konkurentosti na tržištu u bliskoj je suradnji s mnogim čimbenicima, od efikasnog upravljanja državom do svekolike primjene znanja, znanstvenih postignuća, dostupnosti kvalitetnih ljudskih resursa, radne etike, uvođenja i primjene vrlo sofisticiranih tehnoloških rješenja, dostupnosti prirodnih resursa te dosegnutog stupnja razvoja trgovinskih odnosa.
Iznimno je važno kakav je tehnološki sastav proizvoda koji vodeći trgovinski partneri plasiraju na tržište SAD-a (slika 4.).
 
Slika 4. Tehnološki sastav izvoza na tržište SAD-a u 2005. i 2024. godini

 
Razvidno je da u strukturi izvoza na tržište SAD-a kod svih vodećih trgovinskih partnera prevladavaju srednjetehnološki i visokotehnološki proizvodi. Također, usporedba tehnološkog sastava izvoza na američko tržište u 2024. godini u odnosu na 2005. otkriva pomak prema tehnološki sofisticiranijim proizvodima. Udio visokotehnoloških proizvoda u izvozu Kine na američko tržište u razdoblju 2005. - 2024. povećan je s 25 na 27 posto, u izvozu Njemačke s 23 posto na 37 posto, a u izvozu Italije s 14 posto na 26 posto.
Ovakva struktura izvoza na američko tržište, u kojoj dominiraju proizvodi srednje tehnološke razine i visokotehnološki proizvodi u odnosu na sirovine, neprerađene proivode i proizvode niže razine tehnologije, mogla bi predstavljati veliki problem američkom gospodarstvu uslijed uvođenja carina. Naime, postavlja se pitanje može li američko gospodarstvo odgovoriti povećanom vlastitom proizvodnjom nakon uvođenja carina u svim ovim visokotehnološkim proizvodnim nišama, poput proizvodnje elektroničkih uređaja i opreme, helikoptera, zrakoplova, svemirskih letjelica, farmaceutskih proizvoda, optičkih instrumenata i sl. Radi se o širokom spektru proizvoda koje bi nakon uvođenja carina valjalo nadomjestiti vlastitom proizvodnjom. Naravno, postoji uvijek alternativni scenarij, a to je nastavak uvoza svih tih proizvoda. No, oni će se sada na amerčkom tržištu pojavljivati po znatno višim cijenama. Ima tu i plasmana sirovina i neprerađenih proizvoda na američko tržište koji se koriste kao intermedijarna dobra za proizvodnju finalnih dobara u kompanijama u SAD-u. Ti proizvodi će također poskupjeti. Uvođenjem carina američko gospodarstvo bi se moglo suočiti s rastom cijena (inflacijom). Inflacija ruši relativne odnose cijena na tržištu, unosi dodatnu nesigurnost i neizvjesnost na tržište, povećava troškove proizvodnje i nepovoljno se odražava na ukupnu investicijsku klimu. Inflacijom se smanjuje realna novčana ponuda i rastu kamatne stope, što također nepovoljno djeluje na investicije, a upravo su investicije ključ razvoja svake ekonomije, pa tako i američke. To može produbiti ionako već veliki investicijski jaz SAD-a u odnosu na Kinu.
 
Uvođenjem carina od strane SAD-a najviše će biti pogođene one zemlje koje u svojim izvoznim strukturama imaju veliku orijeniranost na američko tržište. Na slici 5. prikazano je koliki je udio izvoza u SAD u ukupnom izvozu pojedine zemlje. Očekivano najveći udio na tržište SAD-a ima susjedna Kanada, i to u iznosu od visokih 74,2 posto. Ipak, ohrabrujuća činjenica za Kanadu je što u strukturi izvoza na američko tržište dominiraju energenti o kojima uvelike ovisi američko gospodarstvo. To su mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije, nafta i naftna ulja te prirodni plin. Oni kumulativno čine oko 30,0 posto kanadskog izvoza na američko tržite. Uz to, Kanada, bogata prirodnim resursima, izvozi i vrijedna intermedijarna dobra za američku industriju, poput željeza i čelika i njihovih proizvoda, bakra i proizvoda od bakra, nikla i proizvoda od nikla, aluminija i proizvoda od aluminija, olova i proizvoda od olova, cinka i proizvoda od cinka i dr. Uvođenjem carina na intermedijarne proizvode Kanadi poskupjela bi američka proizvodnja, što bi dodatno oslabilo poljuljanu konkurentnost američkog gospodarstva. Naravno, uvijek postoje alternativni dobavni pravci koji se mogu ugovarati s partnerima iz drugih zemalja koje su, poput Kanade, bogate prirodnim resursima. No, za izgradnju novih trgovinskih veza i dobavnih pravaca potrebno je vrijeme.
 

Uvažavajući zastupljenost SAD-a u izvoznoj strukturi, nakon Kanade, američkim carinama najviše bi izravno bio pogođen Japan. Izvoz u SAD čini 21,5 posto ukupnog izvoza Japana. U izvoznoj strukturi Japana na tržište SAD-a dominiraju srednjetehnološki i visokotehnološki proizvodi. Oni čine gotovo 90,0 posto izvoza Japana na američko tržište. Nakon Japana slijedi Velika Britanija koja u SAD izvozi 13,5 posto svoga robnog izvoza. Od ukupnog izvoza Kine 12,9 posto završava na američkom tržištu. Kina u SAD najviše izvozi električne strojeve, elektroničke uređaje i opremu, koji čine 24,0 posto kineskog plasmana na američko tržište. Slijede nuklearni reaktori, strojevi i mehanički uređaji, koji zauzimaju 17,6 posto kineskog izvoza u SAD. Preostale proizvodne niše koje Kina usmjerava na tržište SAD-a relativno su dobro diversificirane u izvoznoj strukturi, što ublažava potencijalne rizike uvođenja američkih carina na kineske proizvode.

Sudeći po orijentiranosti izvoza na tržište SAD-a, od velikih igrača na svjetskoj pozornici relativno bi najmanje u prosjeku bile pogođene zemlje Europske unije. Gospodarski najsnažnija struktura Europske unije, Njemačka, poznata je po izvozu automobilske industrije na tržište SAD-a. Ova industrija u 2024. godini zauzimala je 21,0 posto njemačkog izvoza na američko tržište. Za Njemačku je važno primijetiti da je u posljednjih 20-ak godina mijenjala strukturu izvoza na tržište SAD-a, i to prije svega u korist visokotehnoloških proizvoda poput izvoza letjelica, svemirskih letjelica, zrakoplova, a poglavito proizvoda farmaceutske industrije. Pojačana izvozna disperzija i orijentacija prema visokotehnološkim proizvodima, svakako je dobrodošla u okolnostima uvođenja carina. Takva izvozna struktura pogoduje ublažavanju negativnih učinaka.

Uvođenje carina svakako nije poželjan scenarij za svjetsko gospodarstvo. Ono vodi ka smanjivanju svjetske trgovine i smanjivanju potrošnje te posljedično može izazvati globalnu recesiju. Recesiji će se najlakše othrvati oni koji su usmjereni na gospodarsku suradnju, proizvodnju, investicije, ulaganje u ljudske resurse, inovacije i primjenu najsuvremenijih tehnoloških dostignuća.

Od pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska primjenjuje zajedničku trgovinsku politiku Europske unije. Ona se, pored ostaloga, zasniva na primjeni Zajedničke carinske tarife Europske unije. Uvođenje američkih carina prema zemljama Europske unije ne bi trebalo izravno nanijeti veće štete hrvatskom gospodarstvu, primarno iz razloga što je hrvatski izvoz na tržište SAD-a veoma skroman i čini tek 3,4 posto ukupnog robnog izvoza Hrvatske. No, ako bi Europska unija značajnije osjetila posljedice carina, to bi se svakako odrazilo na domaće gospodarstvo koje je uvelike integrirano i izvozno orijentirano upravo na tržište Europske unije.