Uvod u ulaganja s ciljem društvenog utjecaja

Klasični oblik socijalne države, koja se razvila u mnogim dijelovima Europe nakon Drugog svjetskog rata, suočava se s izazovima neoliberalnih teza o važnosti tržišnog natjecanja. Istovremeno sporo odgovora na nove rizike te je karakterizira nedostatak fleksibilnosti u odnosu prema velikim promjenama, kao što su novi oblici rada, izazovi dugoročne skrbi, međunarodna ili transnacionalna priroda velikog broja društvenih problema te, svakako, klimatske promjene. Sustav dekomodificiranih socijalnih naknada i usluga, kombinacija modela temeljenih na socijalnom osiguranju i adekvatne socijalne pomoći za najranjivije još uvijek su temelj progresivnog sustava društvene zaštite. No, socijalne inovacije su danas potrebnije nego ikad.
 
Jedan od mnogih odgovora na potrebu nošenja s društvenim i ekološkim izazovima je pojava ulaganja s društvenim utjecajem (eng. social impact investing). Najjednostavnije rečeno, to se može definirati kao ulaganja u koja se ulazi s izričitim ciljem stvaranja definiranog i mjerljivog pozitivnog socijalnog i/ili ekološkog utjecaja, uz tradicionalni cilj stvaranja financijske dobiti. Nakon gotovo tri desetljeća fokusa na društveno odgovorno poslovanje i bavljenja 'trostrukom bilancom' koju čine ljudi, planeta i profit, ulaganje s društvenim utjecajem, u različitim oblicima i modalitetima, postaje sve relevantnije u velikom broju društava koja su na različitim stupnjevima razvoja.
 
Kao što određena skupina potrošača preferira proizvode koji su povezani s određenim društvenim i/ili ekološkim ciljem, tako i podskupina investitora pokazuje sve veći interes za stvaranje društvene vrijednosti i podržava inicijative koje, ako ne nude direktne odgovore i rješenja za klimatske promjene, barem smanjuju ekološki otisak tvrtki. Takvi investitori već neko vrijeme imaju mogućnost ulaganja u portfelje etičkih investicijskih fondova poput FTSE 4 Good (https://www.ftserussell.com/products/indices/ftse4good), koji isključuju tvrtke koje nemaju očiti pozitivan društveni i/ili ekološki cilj. U zadnje su vrijeme osnovani fondovi izrađeni na način da, umjesto da okupljaju već postojeće tvrtke, omogućuju financiranje za start-up tvrtke ili relativno nove poslovne poduhvate kojima su društvena i ekološka pitanja u središtu modela poslovanja.
 
Načini na koji različite tvrtke kombiniraju društvene i ekološke ciljeve s financijskom dobiti variraju na kontinuumu od, s jedne strane, fokusa samo na profitabilnost  do, na suprotnoj strani, fokusa na društveni i/ili ekološki utjecaj. Naravno, tvrtke koje ciljaju samo na dobit dugoročno su neodržive te se nose s velikim reputacijskim rizikom. Na isti način, fokus samo na društveni utjecaj će puno vjerojatnije privući filantrope nego investitore kojima je primarni cilj da barem vrate ono uloženo, ako već ne stvaraju dobit. Broj hibridnih poduhvata koji kombiniraju ova dva pristupa je sve veći, s time da postoji velika povezanost između filantropskog ulaganja i ulaganja s ciljem društvenog utjecaja, gdje se financijska ulaganja kombiniraju s poticajima bespovratnih sredstava.
 
Kao što je vidljivo i iz iskustava društveno odgovornog poslovanja, integracija društvenih i ekoloških ciljeva u poduzetnički model određene tvrtke te osiguravanje da isti stvaraju temelj svih poslovnih odnosa kroz cjelokupni lanac opskrbe čini se kao ključan faktor uspjeha poduzetništva s ciljem i predanošću društvenom i ekološkom utjecaju. Takvi poslovni poduhvati  pokazali su da je integraciju moguće primijeniti na višim razinama te kombinirati tradicionalne poslovne prakse sa zagovaračkim djelovanjem, što samo po sebi kreira novu društvenu vrijednost i omogućava replikaciju i umnožavanje ekoloških inovacija. Iako rade u okviru kapitalističkih društvenih odnosa, mnogi ovakvi poduhvati stavljaju suradnju na prvo mjesto, iznad prvenstveno tržišnog nadmetanja, te odbijaju sužene okvire temeljene na modelu tržišta, poput intelektualnog vlasništva, patenata i sl. Istovremeno, kao što je vidljivo iz koncepta društveno odgovornog poslovanja, neke firme samo načelno imaju društvene i ekološke ciljeve te prakticiraju ono što se u području ekologije generalno naziva greenwashing (doslovno, oprano zelenom bojom), gdje se odgovornost za prirodu svodi više na marketing i odnose s javnošću nego na stvarnu praksu.
 
Iz ovog razloga, stvaranje standarada, definicija, i, iznad svega, mjerila društvenih i ekoloških utjecaja, koja se mogu s vremenom razvijati, postaje sve veći prioritet. Iako je potreba za brzim postavljanjem ovih indikatora i mjerenje apsolutno svih aspekata impulzivan potez generalno povezan s neoliberalnim konceptom novog javnog upravljanja (eng. new public management), isto kao što je rangiranje članaka u akademskim časopisima postavljeno kao mjerilo rada znanstvenog kadra u akademskim institucijama, važno je da se osigura stvarno, a ne samo retoričko, usvajanje ciljeva društvenog utjecaja. Definiranje ovakvih indikatora može pomoći tvrtkama u postavljanju ciljeva za svoje društvene i ekološke obaveze kroz utjecaj na zajednice: utjecaj na kupce i korisnike usluga, utjecaj kroz lanac opskrbe, standarde radnika te utjecaj na okoliš, uključujući razinu potrošene energije, vode i gospodarenje otpadom.  
 
Iako nisu savršeni, Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN SDGs, https://sdgs.un.org/goals), koji su koncipirani kao globalni ciljevi za sve države, koje je potrebno postići do 2030. godine, nude koristan okvir za mjerenje društvenog i ekološkog utjecaja. Ovih 17 ciljeva uključuje iskorjenjivanje siromaštva i gladi, poboljšanje zdravstva i blagostanja, promoviranje rodne jednakosti, osiguravanje dostojanstvenog rada, pristup čistoj vodi i sanitaciji, postupanja vezana uz klimu, osiguravanje dostupne čiste energije te poticanje odgovorne potrošnje i proizvodnje. Integriranje Ciljeva održivog razvoja u ciljeve tvrtki stvara vidljivu vezu između definiranih ciljeva tvrtki i širih društvenih i ekoloških utjecaja.
 
U zadnjih nekoliko godina, ulaganje s ciljem društvenog utjecaja postaje sve važnije u Europskoj uniji kao ključan dio fokusa Europske unije na socijalnu uključenost, socijalnu koheziju i socijalnu inovaciju. Socijalna poduzeća u nekim državama igraju veću ulogu nego u drugima, a u mnogim državama je eko sustav, uključujući pravni i regulatorni okvir, nedovoljno razvijen. Usmjeravanje financijskih potpora socijalnim poduzećima u pravo vrijeme smatra se najvećim faktorom podržavanja i poticanja socijalne ekonomije. U ranoj fazi ulaganja s društvenim utjecajem, EU je prepoznala da rizici institucionalnim i individualnim ulagačima mogu biti prepreka za ulazak te su iz tog razloga stvoreni fondovi kako bi se ovaj rizik djelomično neutralizirao, uključujući novi Europski fond za društvene inovacije i utjecaje (ESIIF https://esiif.de/en/) koji putem Europskog investicijskog fonda (EIF https://www.eif.org/) nudi garanciju u slučaju gubitaka.
 
U Hrvatskoj je EIF fondu za društveni utjecaj, kojeg kontrolira Feelsgood Venture Capital Fund (https://www.feelsgoodcapital.com/), financirao 21 milijun eura od ukupno 30 milijuna eura. To je prvi takav fond u Hrvatskoj i tek drugi u Istočnoj Europi. Ovaj fond je nedavno počeo prvu fazu dubinske analize, a cilj mu je pružiti potporu novoosnovanim start-up tvrtkama i poduzećima u fazi rasta koji posluju u velikom broju područja, uključujući poljoprivredu, zdravstvo, financijsku uključenost, digitalni marketing, rodnu ravnopravnost, pedagoška pomagala, kružnu ekonomiju te druga područja. Autor ovog teksta je jedan od četiri znanstvenika koji čine panel utjecaja te rade s tvrtkama u predinvesticijskoj fazi kako bi razjasnili, definirali i postavili mjerljive društvene i ekološke indikatore. Inicijativa je također fokusirana na promoviranje ulaganja s društvenim utjecajem u raznim oblicima i širom regije.
 
Iz kritičke perspektive, čini se da ulaganje s ciljem društvenog utjecaja, slično kao i društveno odgovorno poslovanje koje mu je prethodilo, djeluje kao nedovoljno velik potez koji je povučen prekasno u kontekstu hitnih društvenih izazova i svijeta koji postaje sve više neodrživ. Filozof Mark Fisher je rekao da je "lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma" (Fisher, M., 2009, Capitalist Realism, Zero books). Kapitalizam kakvog poznajemo mora se prilagoditi ako želimo preživjeti kao ljudski rod. Ulaganje s ciljem društvenog utjecaja koje promiče vrijednosti suradnje i zajedničkog stvaranja, uz bok s ekonomijom skrbi (eng. care economy), zadrugama, nenovčanim oblicima darova i razmjena te zajedničkim dobrima i uslugama, može biti jedan od elemenata te prilagodbe.