Trgovina Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana

 
Mediteran ili Sredozemlje smješteno je između triju kontinenata - Europe, Azije i Afrike. Omeđeno je dvama tjesnacima, Gibraltarom na zapadu i Bosporom na istoku, te je povezano s Atlantskim oceanom i azijskim Crnim morem. Uz obale i otoke, reljef Mediterana prožimaju planine, visoravni i ravnice koje se protežu na pet sredozemnih poluotoka - Iberski, Apeninski i Balkanski poluotok, Mala Azija i Sjeverna Afrika. Otočne i poluotočne skupine razbijaju cjelinu Mediterana u mora, i to Jonsko more, Egejsko more, Tirensko more i Jadransko more.
 
Istražujući povijest Mediterana, u leksikonu Marina Držića mogu se naći zapisi o tome kako su obale Sredozemlja udomile mnoge kulture Staroga svijeta i antike - egipatsku, mikensku, feničku i etrursku, grčku, helenističku, rimsku. Ti su se narodi i društva Sredozemlja upisali u europsku i svjetsku povijest mnogim otkrićima, izumima i utjecajima kao što su alfabetsko pismo, sunčani kalendar, kovani novac, razvoj demokracije i prava. Stoga je „kolijevka civilizacije“ česta metafora koja se koristi za Mediteran.
 
Konac srednjeg vijeka donosi snažan gospodarski razvoj europskih mediteranskih gradova. Razvijaju se obrtništvo i rana industrijska proizvodnja, a glavni pokretač razvoja je trgovina. Trguje se svilom, vunom, tekstilom, pšenicom, solju, pamukom, šećerom, mirodijama i lijekovima. Predvodnici trgovine su mediteranski gradovi poput Venecije, Dubrovnika, Napulja i Genove. O vještini trgovanja sredozemnih trgovaca možda najbolje govori podatak kako je upravo na Sredozemlju razvijen model dvojnog knjigovodstva, a njegov začetnik bio je Dubrovčanin Benedikt Kotruljević (1416. - 1469.).
 
Trgovački brodovi sa sjevera Europe, osobito s područja današnje Nizozemske i Velike Britanije, bivaju sve prisutniji u 16. stoljeću u Sredozemlju, da bi u 17. stoljeću preuzeli dominaciju nad trgovinom sredozemnih naroda. Također, veliki dio trgovine i zarade postepeno se preusmjerio prema Indijskom oceanu i sjevernoj Europi. Ti procesi, praćeni prethodnim osvajanjem Novoga svijeta potkraj 15. stoljeća i počecima izgradnje novog kolonijalnog poretka, doveli su do izgradnje novih važnih trgovačkih ruta preko oceana. Navedeni povijesni događaji uvelike su pridonijeli usporavanju trgovačkog, obrtničkog, industrijskog i svekolikog razvoja Mediterana.
 
Danas je prevladavajuće poimanje europskog Mediterana vezano uz turizam, ljetne mjesece, broj ostvarenih dolazaka i noćenja, unapređenje smještajnih kapaciteta i turističke ponude, izgradnju konkurentskih pozicija zemalja europskog Mediterana na turističkim tržištima. Uzavrela turistička aktivnost, naročito tijekom ljetnih mjeseci, i njezini multiplikativni učinci na gospodarstva tih zemalja kao da su bacili u drugi plan pomorstvo, tranzit roba, trgovinu, lučka pristaništa i brodogradnju. Primat su zauzeli turistički promet i zarada od turizma.
 
Analiza trgovine Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana uključuje sljedeće zemlje: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Francusku, Grčku, Hrvatsku, Italiju, Maltu, Sloveniju i Španjolsku. Trgovina zemalja europskog Mediterana u posljednjih je 20 godina usko korelirana s ukupnim kretanjima europske trgovine. Uz dugoročni trend rasta trgovine, oscilacije u trendovima zabilježene su za vrijeme globalne recesije iz 2008. godine, ishodište koje su bile Sjedinjene Američke Države (SAD), koronakrize iz 2020. godine te rata u Ukrajini započetog početkom 2022. godine.
 
Izvozni rast zemalja europskog Mediterana u posljednja dva desetljeća blago zaostaje za europskim prosjekom (slika 1.). Pritom je prosječna godišnja stopa izvoznog rasta zemalja europskog Mediterana u razdoblju od 2005. do 2024. godine bila 3,7 posto, a Europe 3,9 posto. Istovremeno, Albanija je imala najbrži izvozni rast na Mediteranu, i to u prosjeku 10,2 posto godišnje. Slijedi je Slovenija s rastom od 8,5 posto. Nasuprot tome, najmanji izvozni rast zabilježila je Crna Gora, u prosjeku od 1,6 posto.
 
Slika 1. Izvoz zemalja europskog Mediterana i Europe u razdoblju 2005. - 2024.

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Uz nešto sporiji izvozni rast u odnosu na europski prosjek, može se reći kako su glavna obilježja trgovine zemalja europskog Mediterana izražen trgovinski deficit, relativno slaba pokrivenost uvoza izvozom te osjetan uvozni rast. Staze stare slave iz prošlosti nošene razvijenim trgovačkim rutama mediteranskih gradova s ostatkom svijeta netragom su iščeznule. Danas uvoz zemalja europskog Mediterana u prosjeku raste znatno brže od izvoza, što rezultira pogoršavanjem vanjskotrgovinske bilance s ostatkom svijeta. Prema najnovijim podacima za 2024. godinu, trgovinski deficit zemalja europskog Mediterana kumulativno je iznosio 158,0 milijardi eura.
 
Slika 2. Vanjskotrgovinska bilanca zemalja europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Pritom je najveći deficit imala Francuska, i to u iznosu od 105,3 milijarde eura. Slijede je Španjolska s deficitom od 44,0 milijarde eura, Grčka s deficitom od 32,6 milijardi eura i Hrvatska s deficitom od 18,4 milijarde eura. Tri zemlje europskog Mediterana imaju izražen trgovinski suficit, i to Italija u iznosu od 54,8 milijardi eura, Slovenija u iznosu od 3,8 milijardi eura i Crna Gora u iznosu od 600,0 milijuna eura.
 
Od zemalja europskog Mediterana, uvjerljivo najveći izvoznik po stanovniku u 2024. godini je Slovenija s ostvarenih 34.483 eura izvoza (slika 3.). Slijede je Italija s izvozom od 10.572 eura po stanovniku i Francuska s izvozom od 8.762 eura po stanovniku.
 
Slika 3. Izvoz zemalja europskog Mediterana po stanovniku u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Iako je brojem stanovnika Slovenija gotovo dvostruko manja zemlja nego Hrvatska, ona uspijeva realizirati neusporedivo veći robni izvoz u apsolutnom iznosu u odnosu na Hrvatsku. Još nepovoljniji rezultat za Hrvatsku dobije se ako se u razmatranje uzmu relativni odnosi, tj. kad se apsolutne vrijednosti izvoza podijele s brojem stanovnika. Pritom je Slovenija u 2024. godini realizirala čak 5,5 puta veći izvoz po stanovniku nego Hrvatska. To govori o značajnijem gospodarskom zaostajanju Hrvatske u odnosu na njezinog prvog susjeda sa sjeverozapada.
 
O važnosti zemalja europskog Mediterana za vanjsku trgovinu Republike Hrvatske možda najbolje govori podatak kako te zemlje kumulativno čine gotovo 40,0 posto ukupne hrvatske trgovine s ostatkom svijeta. Najnoviji trendovi u trgovini Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana ukazuju na rast uvoza, usporavanje izvoza i pogoršavanje vanjskotrgovinske bilance. Dok je izvoz Republike Hrvatske kumulativno u mediteranske zemlje u razdoblju 2022. - 2024. značajno usporen, uvoz iz tih zemalja je porastao za 8,2 posto (slika 4.). Istovremeno, negativni saldo vanjskotrgovinske bilance pogoršao se za dodatne 1,2 milijarde eura ili relativno za 32,0 posto. 
 
Slika 4. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana u razdoblju 2005. - 2024.

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Najnoviji trendovi usporavanja izvoza ukazuju na poteškoće s konkurentnošću hrvatskog gospodarstva na mediteranskom tržištu. Od mediteranskih zemalja, Hrvatska najviše trguje s Italijom i Slovenijom (slika 5.). Pritom je ukupna trgovinska razmjena u 2024. godini s Italijom iznosila 8,4 milijarde eura, a sa Slovenijom 7,6 milijardi eura. 
 
Slika 5. Trgovina Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Važno je istaknuti kako su od mediteranskih zemalja Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Malta, Slovenija i Španjolska punopravne članice Europske unije, dok su Bosna i Hercegovina, Albanija i Crna Gora članice Sporazuma o slobodnoj trgovini srednjoeuropskih zemalja (CEFTA). Od pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska primjenjuje zajedničku trgovinsku politiku Europske unije. Ona se, pored ostaloga, zasniva na primjeni Zajedničke carinske tarife Europske unije. Prema pravilima Unije, Hrvatska se dan prije pristupanja povukla iz svih Sporazuma o slobodnoj trgovini sklopljenih s drugim zemljama. Među njima je za hrvatski izvoz najvažniji Sporazum o slobodnoj trgovini sa zemljama CEFTA-e.
 
Ulaskom u Europsku uniju Hrvatskoj su se širom otvorila vrata tržišta od oko 450 milijuna stanovnika. Pristupanjem Europskoj uniji pospješen je hrvatski izvoz na tržišta mediteranskih zemalja EU-a. Pritom je izvoz Hrvatske u Sloveniju prije pristupanja Europskoj uniji, u razdoblju 2005. - 2013., u prosjeku godišnje rastao za 6,4 posto, dok je nakon pristupanja Europskoj uniji, u razdoblju 2014. - 2024., u prosjeku godišnje rastao za 9,2 posto. Istovremeno, prije pristupanja Europskoj uniji hrvatski izvoz u Francusku rastao je po godišnjoj stopi od 0,4 posto, a nakon ulaska u Europsku uniju po stopi od 11,9 posto. Izvoz Republike Hrvatske u Italiju prije pristupanja Europskoj uniji u prosjeku se godišnje smanjivao za 0,8 posto, da bi se nakon pristupanja Europskoj uniji povećavao u prosjeku godišnje za 6,3 posto.
 
Usporedno s rastom izvoza na tržište Europske unije, konkurencijski pritisak na domaćem tržištu bivao je sve veći jer je nakon ulaska u Europsku uniju Hrvatska otvorila svoje tržište europskim kompanijama i uvozu iz zemalja Europske unije. U okolnostima rasta izvozne orijentacije na tržište Europske unije i svojevrsne integracije hrvatskog gospodarstva na to tržište zanimljivim se čini promotriti vanjskotrgovinsku bilancu s analiziranim mediteranskim zemljama (slika 6.). Hrvatska s većinom zemalja europskog Mediterana ima negativnu bilancu u razmjeni dobara. Ukupni trgovinski deficit Hrvatske u razmjeni sa zemljama europskog Mediterana svoj vrhunac je dosegnuo u 2024. godini kada je iznosio 5,1 milijardu eura. Pritom Hrvatska ima najveći deficit u trgovini s Italijom, i to u iznosu od 2,9 milijardi eura. Slijede deficit sa Slovenijom u iznosu od 2,3 milijarde eura i deficit s Francuskom u iznosu od 1,1 milijardu eura.
 
Slika 6. Vanjskotrgovinska bilanca Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Nepovoljni trgovinski rezultati Hrvatske u razmjeni s mediteranskim zemljama uzrokovani relativno slabom izvoznom konkurentnošću dijelom su posljedica strukture robnog izvoza koju obilježava tehnološko zaostajanje za gospodarski najrazvijenijim zemljama Europe. Na slici 7. prikazani su rezultati tehnološkog sastava izvoza Hrvatske u zemlje europskog Mediterana u 2024. godini. Izvoz Hrvatske u mediteranske zemlje obilježen je dominacijom proizvoda relativno male dodane vrijednosti. Niskotehnološki proizvodi, prerađevine, primarni proizvodi i sirovine čine 75,0 posto hrvatskog izvoza u Italiju, 71,0 posto izvoza u Sloveniju, 79,0 posto izvoza u Bosnu i Hercegovinu i 82,0 posto izvoza u Maltu. U strukturi hrvatskog izvoza relativno najmanju zastupljenost imaju visokotehnološki proizvodi. Oni čine 9,0 posto izvoza u Italiju, 8,0 posto izvoza u Sloveniju, 6,0 posto izvoza u Maltu i u Bosnu i Hercegovinu, 10,0 posto izvoza u Grčku i 8,0 posto izvoza u Crnu Goru.   
 
Slika 7. Tehnološki sastav izvoza Hrvatske u zemlje europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Navedeni rezultati ukazuju na značajnije tehnološko zaostajanje Hrvatske za vodećim europskim zemljama. U tu svrhu napravljeni su empirijski izračuni izvoza visokotehnoloških proizvoda po stanovniku te je provedena usporedna analiza Hrvatske sa Slovenijom, Francuskom, Italijom i Španjolskom. Prema dobivenim rezultatima, Hrvatska zaostaje za vodećim zemljama Mediterana u izvozu visokotehnoloških proizvoda. Pritom susjedna Slovenija izvozi 6 puta više visokotehnoloških proizvoda po stanovniku nego Hrvatska, Italija 2 puta, Francuska 1,8 puta, a Španjolska 1,5 puta.
 
Slika 8. Vodeći izvozni proizvodi Republike Hrvatske u zemlje europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Vodeći izvozni proizvodi Hrvatske na tržišta Bosne i Hercegovine, Grčke i Crne Gore su naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, osim sirovih (slika 8.). Istovremeno, Hrvatska u Italiju najviše izvozi kukuruz, u Francusku i Španjolsku čarape, a u Sloveniju ploče, limove i trake od aluminija.
 
Analizirajući tehnološki sastav uvoza Hrvatske iz mediteranskih zemalja može se zapaziti nešto veći udio visokotehnoloških i srednjetehnoloških proizvoda u odnosu na izvoznu strukturu (slika 9.).
 
Slika 9. Tehnološki sastav uvoza Hrvatske iz zemalja europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Primjerice, udio srednjetehnoloških i visokotehnoloških proizvoda u izvozu Hrvatske u Italiju je 25,0 posto, a u uvozu iz Italije 30,0 posto. Istovremeno, udio tih proizvoda u hrvatskom izvozu u Sloveniju je 30,0 posto, a u uvozu iz Slovenije 40,0 posto.
 
Hrvatska najviše srednjetehnoloških i visokotehnoloških proizvoda uvozi iz Francuske. Njihova vrijednost u 2024. godini dosegnula je iznos od 2,2 milijarde eura. Pritom su najzastupljeniji uvozni proizvodi iz Francuske ostale letjelice (na primjer, helikopteri, zrakoplovi); svemirske letjelice (uključujući satelite) s udjelom u ukupnom hrvatskom uvozu iz Francuske u iznosu od 18,8 posto. Slijede ih osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba s udjelom od 11,3 posto i jahte i ostala plovila za razonodu ili sport s udjelom od 7,7 posto.
 
Slika 10. Vodeći uvozni proizvodi Republike Hrvatske iz zemalja europskog Mediterana u 2024. godini

Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka UN Comtrade.

 
Vodeći uvozni proizvodi Hrvatske iz Italije, Slovenije i Grčke su naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, osim sirovih (slika 10.). Istovremeno, Hrvatska iz Bosne i Hercegovine najviše uvozi električnu energiju, iz Španjolske osobne automobile i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, a iz Crne Gore ploče iverice, ploče s usmjerenim vlaknima (OSB) i slične ploče.
 
Spajajući Europu, Afriku i Aziju, područje Mediterana ima strateški značaj za globalne trgovinske tokove. Tu se isprepliću četiri glavna geoekonomska područja, i to Europske unije, Afričkog kontinentalnog područja slobodne trgovine (AfCTA), Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) i Regionalnog sveobuhvatnog gospodarskog partnerstva (RCEP).
 
Trgovina Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana obilježena je bogatom prošlošću i tradicijom. Osim što je trgovina pridonosila razvoju pomorstva, obrtništva, poljodjelstva, industrije i brodogradnje, ona je dala značajan obol ukupnom društvenom razvoju. O tome svjedoči i bogata kulturna baština mediteranskih gradova poput Venecije i Dubrovnika. Osim razvoja kulture, trgovina je dala svoj doprinos razvoju znanosti, umjetnosti i novih izuma. Iako je danas primat gospodarstva u većini zemalja europskog Mediterana zauzela turistička aktivnost u odnosu na trgovinu, razmjena Hrvatske s mediteranskim zemljama ima veliki značaj ne samo za ukupnu aktivnost u trgovini, već i za transport, turizam, pomorstvo, brodogradnju i gospodarstvo u cjelini. Tehnološko zaostajanje za vodećim europskim zemljama stvara poteškoće Hrvatskoj u poboljšanju konkurentskih pozicija na mediteranskom tržištu. Uvažavajući svekoliku heterogenost tržišta europskog Mediterana i specifičnosti odnosa sa svakom od pojedinih zemalja, s procijenjenim kumulativnim BDP-om od 7,2 bilijuna eura u 2024. godini i s ukupnom populacijom od gotovo 200,0 milijuna stanovnika, mediteransko tržište ima veliki potencijal za plasman domaćih proizvoda. Na Hrvatskoj je da odluči što će i koliko tim tržištima ponuditi, prije svega u vidu proizvedenih dobara po prihvatljivim cijenama i zadovoljavajuće kakvoće, na obostranu korist i zadovoljstvo kupaca i potrošača u zemljama europskog Mediterana i hrvatskog gospodarstva.
 
  
* Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu samo su autorovi i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.