Novosti

Istraživači Ekonomskog instituta, Zagreb predstavili su 14. svibnja 2018. na završnoj konferenciji projekta Extended Model of Online Privacy Concern (PRICON) glavne rezultate istraživačkog projekta. Projekt koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost proveli su istraživači Ekonomskog instituta, Zagreb, Jelena Budak, voditeljica projekta, suradnici Ivan-Damir Anić,  Edo Rajh, Bruno Škrinjarić i Vedran Recher te Vatroslav Škare, suradnik s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. 
 
Istraživanje je imalo za cilj razviti sveobuhvatni integrirani model zabrinutosti za zaštitu privatnosti u online okruženju i empirijski ga testirati. Koliko su internet korisnici u Hrvatskoj zabrinuti za svoju online privatnost? Koji su uzroci njihove zabrinutosti i kako zabrinutost za online privatnost mijenja ponašanje hrvatskih građana na internetu? Kako bi odgovorili na postavljena pitanja, istraživači Ekonomskog instituta, Zagreb razvili su model koji obuhvaća širok spektar individualnih i društvenih faktora koji utječu na zabrinutost za privatnost pojedinaca.
 
Anketno je istraživanje provedeno u Hrvatskoj na 2060 internet korisnika. Korisnici u prosjeku aktivno provedu online više od 3 sata dnevno, najviše za dobivanje općih informacija (98 posto ispitanika), za elektroničku poštu (94 posto ispitanika) te dnevne vijesti (93 posto ispitanika). Društvene mreže koristi gotovo 75 posto ispitanika, dok javne usluge preko interneta koristi tek 39 posto ispitanika. Poražavajuća je statistika i da samo 16 posto ispitanika internet koristi za edukacije, koje su nerijetko potpuno besplatne.
 
Rezultati pokazuju da su ljudi u Hrvatskoj relativno zabrinuti za svoju online privatnost: na skali od 1 do 5, prosječna je ocjena razine zabrinutosti 3,5. Najviše su za online privatnost zabrinute osobe s osnovnoškolskim obrazovanjem (ocjena 4,1). Po generacijama ispitanika, za svoju privatnost na internetu najviše strepe pedesetogodišnjaci, a najmanje su zabrinute mlade osobe (slika 1). Žene i muškarci podjednako su zabrinuti za svoju online privatnost.
 

Oko 60 posto ispitanika ne odobrava da mrežne stranice traže i prikupljaju podatke o njima. Korištenje osobnih informacija bez znanja i dopuštenja pojedinca nedopustivo je (prosječna je ocjena suglasnosti s tom tvrdnjom visoka, čak 4,68). Također, polovina ispitanika, podjednako muškaraca i žena nerado dijeli privatne fotografije, otkriva svoju lokaciju ili daje broj kreditne kartice na internetu. Korisnici stariji od 60 godina vrlo negativno ocjenjuju dijeljenje osobnih informacija na internetu (ocjena 1,57) u usporedbi s mlađim ispitanicima u dobi do 29 godina (ocjena 2,65). Mlađi internet korisnici skloni su koristiti različite načine zaštite privatnosti u online okruženju: najčešće daju samo nužne ili polovične informacije, a izbjegavaju posjećivanje, registraciju ili kupnju na mrežnim stranicama u koje nemaju povjerenja. Općenito je povjerenje u druge osobe i u institucije sustava nisko. Korisnici interneta nemaju dojam da državna regulativa ili poduzeća svojim politikama štite privatnost pojedinca, pri čemu su najkritičnije visokoobrazovane osobe koje dodjeljuju ocjenu kvalitete regulatorne zaštite od samo 2,9. Ako i postoje primijenjena rješenja za zaštitu privatnosti, ona su korisnicima loše predstavljena (slaba ocjena zadovoljstva 2,98) i povjerenje građana ili klijenata o tome da država ili poduzeća pravilno brinu o privatnosti neće se zadobiti.
 
Muškarci i žene ne dijele iste stavove prema online privatnosti (slika 2). Žene percipiraju veće rizike za svoju privatnost na internetu i imaju više izraženu averziju prema tehnologiji općenito. S druge strane, muškarci više iskazuju spremnost da vrše različite tipove transakcija online (kupovina, plaćanje računa, čitanje vijesti i dr.), a i radije će podijeliti svoje privatne informacije online.
 

Usprkos ovakvoj statistici kada se ispituju stavovi, čak je 68 posto ispitanika u posljednje vrijeme kupovalo online, premda prosječno vrlo rijetko, 0,18 puta mjesečno. Ovaj se podatak djelomično može objasniti preko percipiranih koristi od korištenja interneta. Naime, ljudi su spremni „žrtvovati“ dio svoje privatnosti zbog jednostavnosti korištenja internetskih servisa. Primjerice, osoba koja je izrazito zabrinuta za privatnost i koja je istovremeno uočila da preko interneta može kupiti proizvod koji je nedostupan u fizičkim prodavaonicama u Hrvatskoj vjerojatno će usprkos zabrinutosti ispuniti minimalne tražene podatke kako bi obavila kupnju. Radi se o tzv. „računu privatnosti“ – potrošači gledaju koliko se privatnosti moraju odreći u usporedbi s potencijalnom koristi koju mogu ostvariti. Muškarci u prosjeku percipiraju veće koristi od korištenja interneta (ocjena 2,98), ali ne značajno više u odnosu na žene (ocjena 2,85). Gledajući istu varijablu po županijama, očekivano u najrazvijenijim dijelovima Hrvatske ispitanici smatraju da su koristi od interneta najveće. Ovdje je iznimka Vukovarsko-srijemska županija u kojoj ispitanici percipiraju vrlo visoku korist od interneta, za razliku od susjednih županija (slika 3).
 

Zaključno je analiza sveobuhvatnog modela pokazala da najsnažniji utjecaj na razinu zabrinutosti za privatnost pojedinaca ima općenit otpor prema korištenju računala i informacijskih tehnologija. Osobe koje zaziru od korištenja računala i informatizacije općenito, a averziju prema računalima mahom iskazuju starije i slabije obrazovane osobe, najviše će biti zabrinuti za svoju online privatnost.
 
Sljedeća determinanta zabrinutosti je individualna psihološka potreba za privatnošću: ako osoba posjeduje snažniji osobni osjećaj potrebe za očuvanjem privatnosti,  njezina će  zabrinutost za online privatnost biti veća. Slični rezultati vidljivi su i kod osoba koje u većoj mjeri smatraju da se o njima prikupljaju osobni podaci. Takvi pojedinci pokazuju značajno veće razine zabrinutosti za svoju online privatnost.
 
Naposljetku, dosta značajan utjecaj ima percipirana kvaliteta regulatornog okvira. Svako smanjenje percipirane niske kvalitete regulative zaštite privatnosti na internetu dovodi do povećanja zabrinutosti za online privatnost.
 
Povećana zabrinutost za online privatnost ima važne posljedice na ponašanje internet korisnika, potrošača, građana. Postanu li više zabrinuti, još pažljivije će otkrivati svoje osobne informacije na internetu, davat će netočne ili nepotpune osobne podatke i pojačati mjere zaštite na računalu (mlađi korisnici). Osobe zabrinute za privatnost sporije će usvajati nove tehnologije i manje transakcija raditi online. Njihove namjere kupnje će se smanjiti, ali i namjere za obavljanje transakcija online općenito, te je moguće da će odustati od pretraživanja online kataloga, pretplate na online novosti i slično.
 
Iz perspektive donositelja odluka ključno je razlučiti na koji način ljudi percipiraju regulatorni okvir i njegovu implementaciju u vezi sa zaštitom njihove online privatnosti. Pritom nije bitno samo na koji način je zaštita privatnosti na internetu regulirana, već da je ta regulacija na ispravan, jasan i koncizan način prezentirana onima kojima je namijenjena. Upravo u tom smjeru ide i novi propis Europske unije (GDPR – General Data Protection Regulation) koji će probleme zaštite osobnih podataka regulirati na razini Unije, za razliku od dosadašnje prakse kada je to područje bilo pod ingerencijom nacionalnih vlada. Osnovni je cilj nove regulative vratiti građanima kontrolu nad vlastitim podacima te pojednostavniti regulatorni okvir za poduzeća objedinjavanjem na razini Europske unije.
 
S obzirom na uočenu skepsu starijih ispitanika prema online uslugama i trgovini, izuzetno je važno da implementacija GDPR-a u Hrvatskoj bude na adekvatan način prezentirana i medijski popraćena kako bi se širu javnost informiralo o pravima koje im regulativa jamči. Time bi se, barem dijelom, moglo izbjeći pogrešno tumačenje i različite percepcije ugroze sigurnosti na internetu te omogućiti efikasnije poslovanje, za poduzeća i potrošače, ali i za državu kroz veći odaziv korištenja vladinih e-usluga.
 
Svi rezultati istraživanja objedinjeni su u knjizi Extended Model of Online Privacy Concern – PRICON koju od danas možete besplatno preuzeti u elektroničkoj verziji na mrežnoj stranici Ekonomskog instituta, Zagreb ovdje ili preuzmite knjigu u prilogu.