Ekonomski koridor Indija – Bliski istok – Europa

4. rujna 2025.

 
Autor: dr. sc. Goran Buturac*
 
Inicijativa za izgradnju ekonomskog koridora Indija - Bliski istok - Europa pokrenuta je na samitu čelnika zemalja G20 održanom u New Delhiju 9. rujna 2023., i to u sklopu potpisanog Memoranduma o razumijevanju od strane Indije, SAD-a, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Francuske, Njemačke, Italije i Europske unije. Cilj je toga koridora stvoriti modernu transportnu rutu koja povezuje Indiju s Europom preko Bliskog istoka (Yildirimcakar, 2025). Izgradnja koridora uključuje ulaganja u luke, željezničke mreže, autoceste i digitalnu infrastrukturu.
 
Koridor bi uključivao multimodalnu prometnu mrežu s pomorskim, željezničkim i cestovnim rutama. Transport od Indije prema Europi najprije bi se kretao pomorskim pravcem Mumbai - Hormuški tjesnac - Dubai. Nakon toga bi se nastavio željeznicom do čvorišta Al Ghuwaifat te bi se preko saudijskih gradova Haradha i Riyadha transportirao u logističko čvorište Al Haditha na granici s Jordanom. U izraelskoj luci Haifa teret bi se ponovo ukrcavao na brodove koji bi potom uplovljavali u jednu od najvećih luka u Europi - grčki Pirej. Dio robe dalje bi se distribuirao na europski kontinent cestovnim pravcima, a preostali dio morskim rutama. Za prihvat tereta predviđene su vodeće luke u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Nije isključeno da se na popisu prihvatnih središta nađe i hrvatska luka Rijeka.
 
Iako se na prvi pogled transport predviđenim koridorom čini složenim, s obzirom na to da bi roba trebala barem tri puta mijenjati prijevozno sredstvo, značajnijim ulaganjima u prometnu infrastrukturu i logističke centre moguće je osigurati relativno brz i efikasan transport (Bastanifar i sur., 2024). Dodatna jamstva učinkovitosti koridora proizlaze iz potpisanog memoranduma u kojem je pored ostaloga navedeno kako će se Arapski poluotok osim željezničkom prugom povezati i vodikovim cjevovodom te optičkom internetskom mrežom.
 
Bliski istok uvriježeni je naziv za skupinu zemalja koja se većim dijelom nalaze na području jugozapadne Azije i manjim dijelom na području sjeveroistočne Afrike. Broji ukupno 487,5 milijuna stanovnika. Čine ga države: Bahrein, Cipar, Egipat, Iran, Irak, Izrael, Jemen, Jordan, Katar, Kuvajt, Libanon, Oman, Palestina, Saudijska Arabija, Sirija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati. Zbog svog geostrateškog značaja, Bliski istok je često poprište nestabilnosti i ratnih sukoba. Gospodarski potencijali ovog područja proizlaze iz prirodnih resursa (nafte i plina) i komunikacijskih koridora.
 

Slika 1. Vanjskotrgovinska razmjena Europske unije s Indijom i odabranim zemljama Bliskog istoka u 2024. godini

 
Trgovinska razmjena Europske unije sa zemljama Bliskog istoka u 2024. godini kumulativno je dosegnula vrijednost od 612,0 milijardi eura. Pritom je najvažniji trgovinski partner na Bliskom istoku za Europsku uniju Turska, na koju otpada 35,4 posto ukupne trgovinske razmjene sa zemljama Bliskog istoka (slika 1.). Slijede je Saudijska Arabija s udjelom od 11,4 posto, Ujedinjeni Arapski Emirati s udjelom od 9,0 posto te Izrael s udjelom od 6,7 posto.
 
Valja istaknuti kako nisu sve zemlje Bliskog istoka uključene u koridor Indija - Bliski istok - Europa, već su to Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan i Izrael. Pitanje uključivanja Turske još je uvijek otvoreno. Naime, ta zemlja nije bila uključena u željezničku mrežu koja bi trebala povezivati luke od Indije do Bliskog istoka, niti u sustav pomorskih ruta, niti među zemlje kroz koje bi trebala prolaziti infrastruktura za transport čiste energije. Smatrajući kako je Turska važno proizvodno, trgovačko i prometno središte, ta je zemlja izrazila snažnu želju za uključivanjem i početkom izgradnje koridora.
 
Postojeća geopolitička preslagivanja na svjetskoj pozornici potaknuta rusko-ukrajinskim ratom, a koja su se dodatno rasplamsala uvođenjem visokih američkih carina prema Europskoj uniji, Indiji, Kini, Meksiku, Kanadi, Japanu i drugim zemljama, bila su svojevrsni alarm za Europu o potrebi traženja mogućih strateških ekonomskih partnera na azijskom kontinentu. Iako Indija svoju trgovinsku politiku uvelike zasniva na protekcionizmu, toj relativno brzo rastućoj ekonomiji nikako ne odgovara svijet podijeljenih sfera utjecaja koji bi rezultirao svojevrsnim izolacionizmom. Naprotiv, interes Indije, ali i Europske unije, jačanje je uzajamne gospodarske suradnje (Brumercikova i sur., 2025). Dok Indija kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu nudi golemo tržište za europsku robu i usluge te proizvodnu bazu za europske investicije, Europska unija može zaposliti milijune kvalificirane nezaposlene radne snage iz Indije. Time bi se ublažilo demografsko starenje europskog kontinenta te zadovoljile potrebe deficitarnih zanimanja na tržištu radne snage. Također, s obzirom na svoju ekonomsku veličinu i snagu Europska unija je vrlo primamljivo tržište za brojne indijske proizvode.
 
O važnosti europskog gospodarstva za Indiju dovoljno govori podatak kako je Europska unija najvažniji trgovinski partner te zemlje. Pritom je ukupna robna razmjena između Indije i Europske unije u 2024. godini dosegnula vrijednost od 123,9 milijardi eura, što čini 12,0 posto ukupne robne razmjene Indije s ostatkom svijeta (slika 1.). Istovremeno, Indija je za Europsku uniju deveti najvažniji trgovinski partner, s udjelom u ukupnoj vanjskoj trgovini Europske unije od 1,0 posto.
 
 
Slika 2. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca Europske unije s Indijom u razdoblju 2005. - 2024.

 
Trgovinski tokovi između Europske unije i Indije su dinamični. Pritom se međusobna trgovinska razmjena dobara od 2005. do 2024. godine povećala gotovo četiri puta. U tom se razdoblju izvoz Europske unije u Indiju povećao za 31,0 milijardu eura, dok se uvoz Europske unije iz Indije povećao za 60,0 milijardi eura (slika 2.). Istovremeno, udio indijskih proizvoda u ukupnom uvozu dobara Europske unije se udvostručio. On se povećao s 0,6 posto na 1,2 posto.
 
Ubrzavanje dinamike trgovinskih tokova između Europske unije i Indije je očekivano s obzirom na veličine i kapacitete obaju tržišta. Indija je najmnogoljudnija zemlja na svijetu s iznadprosječnim stopama gospodarskog rasta. Istovremeno, predvodnica gospodarstva Europske unije je Njemačka. Slijede je snažne ekonomske strukture u Europi poput Francuske, Italije, Španjolske i Nizozemske. Te europske zemlje zajedno s Njemačkom stvaraju gotovo 70,0 posto realnog BDP-a Europske unije i shodno njihovoj ekonomskoj snazi glavni su generatori potražnje za inozemnim proizvodima, pa tako i onima iz Indije (Buturac, 2025). Uz dinamičan trgovinski rast, može se reći da su glavna obilježja trgovine Europske unije s Indijom izražen trgovinski deficit, relativno slaba pokrivenost uvoza izvozom te osjetan uvozni rast, naročito prisutan u zadnjih nekoliko godina, praćen istovremenim usporavanjem izvoza. Važno je napomenuti kako je rusko-ukrajinski rat značajnije usporio trgovinske tokove između Europske unije i predvodnice azijskog gospodarstva - Kine, što nije bio slučaj s Indijom. Negativne su posljedice toga rata na trgovinske tokove između EU zemalja i Indije izbjegnute.  
 
Trgovinska se bilanca Europske unije s Indijom u razdoblju 2005. - 2024. kontinuirano pogoršavala. Pritom je Europska unija u razdoblju 2005. - 2010. uspijevala održavati pozitivan saldo. Međutim, nakon 2010. godine Europska unija ulazi u područje deficita u trgovini s Indijom, uz tendenciju njegova rasta. Negativni trgovinski saldo naročito se pogoršao od 2018. do 2024. godine. U tom je razdoblju trgovinski deficit Europske unije s Indijom povećan čak 10,0 puta. Svoj vrhunac dosegnuo je u 2024. godini, kada je iznosio 28,1 milijardu eura.

 
Slika 3. Zemlje Europske unije s najvećim deficitom u trgovini s Indijom u 2024. godini

 
Od zemalja Europske unije, najveći trgovinski deficit s Indijom u 2024. godini ima Slovenija, u iznosu od 6,0 milijardi eura (slika 3.). Slijede je Nizozemska s deficitom od 4,6 milijardi eura i Italija s deficitom od 3,8 milijardi eura. Deset europskih zemalja, uključujući Sloveniju, Nizozemsku, Italiju, Španjolsku, Poljsku, Češku, Belgiju, Francusku, Grčku i Portugal, stvara gotovo 99,0 posto trgovinskog deficita Europske unije s Indijom.
 
Njemačka, Švedska, Finska i Estonija jedine su zemlje Europske unije koje su u 2024. godini imale pozitivan trgovinski saldo u robnoj razmjeni s Indijom. Trgovinski suficit Njemačke iznosio je 2,9 milijardi eura, Švedske 633,7 milijuna eura, Finske 66,5 milijuna eura, a Estonije 2,3 milijuna eura. Osim što ima relativno veliki suficit u trgovini s Indijom, Njemačka je istovremeno i vodeći europski izvoznik na indijsko tržište. Pritom je udio Njemačke u ukupnom izvozu zemalja EU-a u Indiju 35,3 posto (slika 4.). Slijede je Francuska s udjelom od 15,8 posto, Italija s udjelom od 10,9 posto, Belgija s udjelom od 8,8 posto i Nizozemska s udjelom od 5,6 posto.
Hrvatska se s ostvarenim robnim izvozom u Indiju od 28,3 milijuna eura svrstala pri dnu ljestvice europskih zemalja (slika 4.).

 
Slika 4. Izvozna struktura Europske unije u trgovini s Indijom po zemljama članicama u 2024. godini

 
Analizirajući uvoznu strukturu Europske unije u trgovini s Indijom po zemljama članicama u 2024. godini, može se ustvrditi da relativno najveći dio uvoza iz Indije otpada na Njemačku, i to 18,4 posto (slika 5.). Slijede je Francuska s udjelom od 12,2 posto, Italija s udjelom od 11,9 posto i Nizozemska s udjelom od 9,6 posto.

 
Slika 5. Uvozna struktura Europske unije u trgovini s Indijom po zemljama članicama u 2024. godini

 
Opisani rezultati izvoza, uvoza i trgovinske bilance slikovito ukazuju na konkurentske pozicije Indije na europskom tržištu i, obrnuto, Europske unije na indijskom tržištu. Osim veličine izvoza, uvoza i trgovinskog salda, podrobniji uvid u konkurentnost europskih i indijskih proizvoda osigurava analiza tehnološkog sastava trgovine Europske unije s Indijom, koji se u posljednjih nekoliko desetljeća znatno mijenjao.
 
Do intenziviranja gospodarske suradnje Europe s Indijom dolazi sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća, i to potpisivanjem Sporazuma o suradnji iz 1994. godine, kojim je započela nova era u gospodarskim odnosima Europske unije i Indije. Uslijedilo je razdoblje oživljavanja uzajamne trgovine, ali i uzajamnih ulaganja. Iz razvijenih europskih ekonomija na indijsko tržište većinom se premještaju radno intenzivne djelatnosti. One u proizvodnji finalnih proizvoda imaju veliki trošak radne snage. Stoga se Indija, sa znatno jeftinijom radnom snagom u odnosu na Europu, afirmirala kao veoma primamljivo tržište za delegiranje radno-intenzivne proizvodnje. Pretežito su tu bile zastupljene djelatnosti poput tekstilne industrije, proizvodnje odjeće, proizvodnje obuće, proizvodnje različitih proizvoda od kože (kao što su kovčezi, poslovne torbe, školske torbe, futrole za naočale i sl.). Dok su se postrojenja, oprema i tvornice pozicionirale u Indiji, uslužni dijelovi poslovanja zadržani su u Europi, prije svega razvoj već dobro prepoznatljivih i uhodanih tržišnih marki. Tako su u samim počecima trgovinskog rasta u izvoznim strukturama Indije prevladavale radno intenzivne djelatnosti (industrija tekstila, odjevna industrija, industrija kože i obuće). Valja primijetiti kako uz jačanje vanjske trgovine, Indija ulaže izdašna sredstva u znanost, obrazovanje, inovacije i tehnološki napredak.
 
 
Slika 6. Tehnološki sastav trgovine Europske unije s Indijom u 2005. i 2024. godini

 
 Usporedno s tehnološkim razvojem indijskog gospodarstva mijenjala se i izvozna struktura Indije na europskom tržištu (slika 6.). Pritom je u razdoblju 2005. - 2024. došlo do značajnog rasta udjela visokotehnoloških proizvoda u strukturi izvoza te zemlje na tržište Europske unije, i to sa 7,3 posto na 21,1 posto. Istovremeno je i Europska unija povećala zastupljenost svojih visokotehnoloških proizvoda u izvozu na indijsko tržište, i to s 20,2 posto na 31,8 posto. Među vodećim proizvodima koje je Europska unija u 2024. godini plasirala u Indiju su ostale letjelice (na primjer, helikopteri, zrakoplovi); svemirske letjelice (uključujući satelite), koji čine 13,0 posto od ukupnog izvoza europskih proizvoda u Indiju (slika 7.). Slijede ih dijamanti, neovisno jesu li obrađeni ili ne, ali nemontirani niti umetnuti, s udjelom od 3,7 posto, i dijelovi i pribor motornih vozila, s udjelom od 2,0 posto. Razvidno je kako je izvoz zemalja EU-a na indijsko tržište relativno dobro diversificiran, pri čemu dominiraju visokotehnološki i srednjetehnološki proizvodi koji kumulativno čine 70,7 posto ukupnog robnog izvoza Europske unije u Indiju.

 
Slika 7. Vodeći izvozni proizvodi Europske unije u Indiju u 2024. godini

  
Istovremeno, u uvozu Europske unije iz Indije prevladavaju telefonski aparati, uključujući telefone za mobilne radiotelefonske mreže ili druge bežične mreže (slika 8.). Zanimljivo je primijetiti da je indijski izvoz ove skupine visokotehnoloških proizvoda u 2005. godini bio gotovo neznatan. Pritom je njegova apsolutna vrijednost iznosila tek 11,4 milijuna eura, da bi 2024. godine dosegnuo vrijednost od pomalo nevjerojatnih 8,0 milijardi eura. Taj podatak dovoljno govori o dinamici tehnološkog napretka indijskog gospodarstva u posljednja dva desetljeća. Također, ova skupina proizvoda postala je predvodnicom indijskog izvoza na europski kontinent, zauzimajući udio od 10,4 posto u ukupnoj izvoznoj strukturi Indije u Europsku uniju. Slijede je heterociklički spojevi samo s dušikovim heteroatomom (atomima) s udjelom od 10,0 posto, naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, osim sirovih, s udjelom 9,0 posto i lijekovi s udjelom 3,5 posto.

 
Slika 8. Vodeći uvozni proizvodi Europske unije iz Indije u 2024. godini

 
Rezultati prethodne analize potvrdili su deficite koje većina europskih zemalja ima u trgovini s Indijom. Od ukupno 1260 analiziranih proizvoda na četiri znamenke carinske klasifikacije proizvoda, Europska unija je u trgovini s Indijom u 2024. godini za 652 proizvoda imala negativnu bilancu. Pritom je najveći deficit bio iskazan u razmjeni telefonskih aparata, uključujući telefone za mobilne radiotelefonske mreže ili druge bežične mreže, u iznosu od 7,6 milijardi eura. Slijede deficit u razmjeni heterocikličkih spojeva samo s dušikovim heteroatomom (atomima) u iznosu od 7,3 milijardi eura i deficit u razmjeni naftnih ulja i ulja dobivenih od bitumenskih minerala, osim sirovih, u iznosu od 6,7 milijardi eura.
 
Istovremeno, Europska unija imala je najveći suficit s Indijom u razmjeni ostalih letjelica (na primjer, helikopteri, zrakoplovi); svemirskih letjelica (uključujući satelite), u iznosu od 6,2 milijarde eura. Slijede suficit u razmjeni turbomlaznih motora, turbopropelernih motora i ostalih plinskih turbina u iznosu od 628,0 milijuna eura i suficit u razmjeni željeznih otpadaka i lomljevina; otpadnih ingota za pretaljivanje, od željeza ili čelika, u iznosu od 595,4 milijuna eura.
 
Rezultati provedene analize potvrđuju kako je Indija sve prisutnija na europskom kontinentu ne samo s radnom snagom već i s proizvodima koji sve više osvajaju europsko tržište. Obrisi izdašnih ulaganja te zemlje u obrazovanje, znanost, inovacije i nove tehnologije ogledaju se u rastu konkurentnosti indijskog gospodarstva na europskom tržištu. Da su ulaganja u inovacije i nova tehnološka rješenja put osvajanja tržišta najbolje potkrepljuju rezultati prema kojima usporedo s rastom uzajamne trgovine Europske unije i Indije raste i udio njihovih visokotehnoloških proizvoda u izvoznim strukturama. Usprkos privremenoj odgodi uspostave i izgradnje ekonomskog koridora Indija - Bliski istok - Europa zbog rata u Gazi, on svakako ima svoju budućnost. Njegova izgradnja dodatno će pospješiti učinkovitost trgovinskih tokova, poboljšati lance opskrbe, smanjiti troškove logistike, transporta i distribucije te pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta (Nawaz, 2025). Izgradnja tog koridora i nastavak dinamične gospodarske suradnje Indije i Europe ne samo da će pospješiti obostrani gospodarski rast, već će imati pozitivne multiplikativne učinke na globalna gospodarska kretanja.
 
 
 
Literatura
 

 
 
 
* Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu samo su autorovi i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.