In memoriam - Zvonimir Baletić

Akademik prof. dr. sc. Zvonimir Baletić dugogodišnji ravnatelj te zaslužni znanstvenik Ekonomskog instituta, Zagreb, preminuo je u Zagrebu u ponedjeljak, 3. listopada 2022., u 87. godini života. Posljednji ispraćaj akademika Baletića održat će se u ponedjeljak 10. listopada 2022. u 10 sati u Centralnoj dvorani na Mirogoju.

Ekonomski institut, Zagreb izražava sućut obitelji akademika Baletića. U nastavku prenosimo In memoriam akademiku Baletiću koji je napisao naš dugogodišnji kolega dr. sc. Mustafa Nušinović.

---

Od Kljenka, preko El Shatta, Dubrovnika, Splita, Strasbourga, Londona i Chicaga do Ekonomskog instituta, Zagreb

Zanimljiv je životni put akademika Zvonimira Baletića vjerojatno imao znatni utjecaj na izgradnju njegove tako snažne osobnosti. Rođen u Kljenku kraj Vrgorca, osnovnu je školu završavao u izbjegličkom logoru El Shatt u Egiptu i Dubrovniku da bi nakon završene gimnazije u Splitu diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1959. U međuvremenu je jednu studijsku godinu proveo na Sveučilištu u Strasbourgu kao stipendist francuske vlade. Tamo je uspješno položio ispit iz francuskog jezika i civilizacije. Godine 1960. zapošljava se na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao asistent na Katedri za političku ekonomiju.

Sljedeće godine prelazi na mjesto suradnika u Agrarni institut u Zagrebu. Potom uskoro odlazi na studijski boravak u London, gdje priprema doktorsku disertaciju na London School of Economics and Political Science, te polaže ispit Lower Cambridge iz engleskog jezika. Doktorat znanosti iz ekonomije stječe u ožujku 1964. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Iste godine izabran je za docenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u honorarnom odnosu, te za direktora Agrarnog instituta. Godine 1965. dobiva stipendiju Fordove fondacije za poslijedoktorski studij na University of Chicago, SAD, gdje je pod mentorstvom nobelovca Theodorea W. Schultza obradio temu "Poljoprivreda u ekonomskom razvoju".

Nakon povratka sa studijskog boravka u SAD-u izabran je za docenta na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu na predmetu Politička ekonomija, a godine 1968. izabran je u zvanje izvanrednog profesora. Zbog političkog angažmana u pokretu Hrvatskog proljeća, zabranjen mu je rad na Fakultetu i predavanja na Sveučilištu, kao i nastupi u javnim glasilima. U studenom 1974. godine zapošljava se na Ekonomskom institutu u Zagrebu u zvanju višeg znanstvenog suradnika, a od 1976. u zvanju znanstvenog savjetnika.

Godine 1990. pozvan je da se vrati za redovnog profesora na Fakultet političkih znanosti, što je prihvatio, ali je i dalje zadržao mjesto znanstvenog savjetnika na Ekonomskom institutu. Predaje na poslijediplomskim studijima na Fakultetu političkih znanosti i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, mentor je i član mnogih povjerenstava za doktorate i magisterije. Po izbijanju Domovinskog rata početkom kolovoza 1991. ulazi u Vladu demokratskog jedinstva, kao ministar bez portfelja zadužen za pojedine misije i za odnose s UNPROFOR-om. U Vladi RH ostaje do veljače 1993. godine, kada je izabran na dužnost ravnatelja Ekonomskog instituta u Zagrebu. S dužnosti ravnatelja Ekonomskog instituta odlazi u listopadu 1999. godine, nastavljajući svoj istraživački i nastavni rad na Institutu i Sveučilištu.

Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za društvene znanosti, izabran je 2004., a godine 2005. i za redovitog člana Académie Européene des Sciences, des Arts et des Lettres u Parizu. Od 2008. do smrti akademik Zvonimir Baletić bio je predsjednik Znanstvenog vijeća za ekonomska istraživanja i hrvatsko gospodarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2011. do 2016. bio je voditelj Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU-a u Vukovaru. Od 2005. do 2007. bio je član Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske. Njegova djelatnost kao znanstvenika i neskrivena opredijeljenost za znanstvenom istinom i slobodom prepoznata je i priznata dobivenim odlikovanjima Reda Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića, utemeljitelja hrvatske političke ekonomije i Spomenicom Domovinskog rata.

Erudit, neumorni znanstvenik i humanist

Rijetko zabilježena širina interesa i multidisciplinarnost istraživačkog rada Zvonimira Baletića po neki put je bila zbunjujuća, jer se nije moglo odrediti je li riječ o ekonomistu, politologu, povjesničaru, demografu ili filozofu. No, budući da je njegova istraživačka djelatnost bila usmjerena analizi i projekcijama društvenog stanja, rasta i razvoja, razumljivo je komplementarno uključivanje odgovarajućih sastavnica i iz tih različitih znanstvenih područja. Dakako, za to je bilo potrebno mnogo istraživačkog rada, intelektualne širine i upornosti. Upravo je te odlike imao i kroz svoj znanstvenoistraživački rad stalno ih nadograđivao Zvonimir Baletić.

Topla mediteranska duša – ali borac za argumentiranu istinu, duhovit i uvijek spreman na samo njemu svojstvenu blagu ironiju i samoironiju – u tome je bio neodoljiv. To i jest jedna od osobina slobodnomislećeg i "mainstream" neopterećenog znanstvenika i humanista. No, kada je valjalo nešto konkretno uraditi, dovoljno kritičan i uporan u ostvarivanju onih ciljeva koji su bili sastavnice velikog broja znanstvenoistraživačkih projekata koje je vodio i na njima surađivao. Bilo je više nego stimulativno i oslobađajuće slijediti i raspravljati o njegovim stavovima i mišljenjima na projektima. Znalo se, naime, da suradnici imaju pravo na individualnu znanstvenoistraživačku slobodu osim slobode da ne rade. Zasnivao je svoju institutsku djelatnost kao ravnatelj i suradnik na poznatoj institutskoj maksimi "živjeti od Instituta i živjeti za Institut". Zvonimir Baletić je bio primjer intelektualca koji je imao obilježje lučonoše demokratskih procesa u znanosti i društvu kao cjelini. Uvijek spreman za raspravu, profesorski sklon poduci, ali i, opet, uvijek s puno uvažavanja svih u argumentiranim raspravama. Akademik, znanstvenik, kolega, prijatelj, težak za pobijediti, otvoren i demokratičan podučavatelj i bez ostatka spreman dijeliti, bez prisile, baš onako kao što bi trebalo biti ponašanje u otvorenoj znanstvenoj zajednici.

S ponosom se sjećamo Zvonka Baletića kao politekonomista, demografa, filozofa, makroekonomista, povjesničara, velikog erudita i humanista, koji je dao nemjerljiv doprinos stvarnom ugledu Ekonomskog instituta, Zagreb, nezaobilazne hrvatske znanstvene institucije aktivno uključene u ekonomske i društvene procese. Bio je uključiv, elokventan sa smislom da napisano bude riječima i sintaksom jednostavno i razumljivo, a opet znanstveno, rigorozno protumačeno i argumentirano. Ta su obilježja krasila osobu akademika Zvonimira Baletića i drže se oglednim primjerom obilježja rada u znanstvenoistraživačkoj ustanovi. 

Zvonimir Baletić je bio izuzetni polemičar – uporan, a širokogrudan. Samozatajnost kao vrlina, veliko znanje i erudicija bili su osnova da se bavi istraživanjem u onom području ljudskog djelovanja u čemu je bio najbolji, a to je politekonomsko sagledavanje društva. Bilo je inspirativno čitati i saslušati njegove analitičke zaključke, ali ne samo kao tumačenja razvojnih procesa, nego i kao osnovu za djelovanje, toliko potrebnu akciju i u sklopu nje – promjene.

Zvonimir Baletić je bio i ostao svoj na svome, ne potirući nijedno mišljenje neargumentirano. Zaista rijedak primjer stvarne, a ne deklarativne demokratičnosti u osobnom i institutskom radnom odnosu prema drugima. Volio je svoje, nije tražio tuđe. Gradio je svoju profesionalnu karijeru na osnovama stečenog znanja i novih spoznaja osjećajući poriv za aktivno sudjelovanje u društvenim razvojnim procesima. Nikad medijski izravno eksponiran, čak samozatajan, ali u svom svijetu izuzetnog znanstvenika i intelektualca zapravo veoma angažiran, konzistentan i uporan u obrani svojih stavova. Intelektualna širina i zanimanje za različite vidove ljudskih aktivnosti omogućila mu je da gotovo istovremeno poveže zbivanja u sportu, kulturi i umjetnosti, te svjetonazorske paradigme i promjene u globaliziranom i užem regionalnom okružju.

Znanstvenoistraživački rad usmjeren boljitku i promjenama

Sadržajno se rad Zvonimira Baletića može smještati u područje političke ekonomije, znanosti koja je u današnjim neprilikama globaliziranog svijeta postala zapravo okosnicom multidisciplinarnih društvenih istraživanja. U sklopu toga osobit mu je znanstvenoistraživački interes bila ne samo makroekonomska analiza rasta i razvoja, nego i sustava. Riječ je, dakle, o kombinaciji istraživanja znanstveno zasnovanih obrazloženja i tumačenja stanja, razloga i posljedica razvojnih procesa u društvu, s jedne strane i istraživanja institucionalnog i institucijskog okružja koje valja stvarati, mijenjati i nadopunjavati da bi razvojni koncepti, programi i projekti bili izvodljivi. Uporno je ustrajao na tome da se na osnovi rezultata istraživanja postigne stručno, političko i društveno suglasje o prijedlozima promjena kao načinu postizanja zacrtanih ciljeva. Zbog toga je bilo razumljivo njegovo ustrajanje na činjenicama, planiranju, racionalnim očekivanjima i uvijek uz popratno propitivanje koliko, kako i zašto je "povijest učiteljica života".

Zvonimir Baletić je stavljao Hrvatsku i hrvatsko društvo u središte svoga znanstvenoistraživačkog rada. Bilo je to uvijek s razumijevanjem povijesnih okolnosti, bez jednostrane pristranosti, ali uvijek u nastojanju da se istraživački i znanstveno zasnovana opredjeljenja i stavovi ostvare s ciljem dostizivog položaja Hrvatske u globaliziranom okružju. Dakako, pritom su bili neizostavni prijedlozi konceptualnih, paradigmatski novih, ali i praktičnih rješenja koja vode napretku, ekonomskom rastu i društvenom razvoju. Radovi u kojima se zagovara evolucija prije nego revolucija, ali s tvrdom vjerom da se može i mora bolje.

Politički je angažman Zvonimira Baletića u sklopu Hrvatskog proljeća rezultirao nizom profesionalnih neugodnosti, ali je i u takvim prilikama Zvonimir Baletić zadržao svoje "ja". Izravan kada je trebalo, njegova snažna osobnost, međunarodno obrazovanje, široko poznavanje različitih društvenih znanosti i intelektualna snaga bili su i ostali osnova za nastavak njegovog konzistentnog puta k spoznaji i znanstvenoj istini. Znanstvenoistraživački i stručni kapacitet, te prije svega zadržani osobni integritet Zvonimira Baletića bila je osnova da kao znanstvenik Ekonomskog instituta, Zagreb, primjerice, bude izabran za člana Komisije za regionalni razvoj u okviru Programa dugoročne stabilizacije Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije godine 1982.

Dodatno se iskušavao i u području političke aktivnosti shvaćajući da bez takvog angažmana zapravo nema realne provedbe ma kako dobrih ideja o napretku. Vjerojatno se i zbog toga krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća angažirao u procesu formiranja Europskog pokreta Hrvatska i uspostavi višestranačkog sustava. Bio je među osnivačima Socijaldemokratske stranke Hrvatske.

Mjesto u Ekonomskom institutu, Zagreb u kojem se kao znanstvenik i istraživač zaposlio još tamo daleke godine 1974. bilo je njemu prepoznatljivo okružje njegovih kolega, Rikarda Langa, Ive Vinskog, Mije Sekulića, Dragomira Vojnića, Ante Čičin-Šaina, Pere Jurkovića, Bože Marendića, Jadranka Bendekovića i Ive Teodorovića, skupine znanstvenika koji su dolaskom akademika Zvonka Baletića dobili dodatnu sinergijsku energiju za nesmetano i slobodno znanstveno istraživanje kao osnove projektnog, izravnog i neizravnog utjecaja na društvene promjene nabolje. Dolaskom u Ekonomski institut zapravo je samo nastavio djelovanje u rijetko susretanoj vertikali intelektualnog i humanističkog integriteta. Bilo je to razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je bio prepoznatljiv i veoma značajan utjecaj Ekonomskog instituta, Zagreb na ukupne ekonomske i društvene procese tih razdoblja ne samo u Hrvatskoj nego i u širem regionalnom okružju. Takvome je znanstvenom autoritetu Instituta nesporno značajno pridonio i Zvonimir Baletić. Kao ravnatelj Instituta bio je otvoren za suradnju i stimulirao je suradnike dajući im puno povjerenje, razumijevajući pri tome razlike i držeći sebe odgovornim za rad svih suradnika u Institutu. Bio je odlučan u tome  da se svijet i okružje institucionalno i praktično mijenja razlažući paradigme i uvijek nastojeći povezati teorijske koncepte s realnim, provedbenim sastavnicama. U pravilu izvan, a zapravo praktično bio je okrenut politici u najboljem smislu te riječi, jer je znao da bez političke odlučnosti i suglasja nema stvarnih promjena kojima je tako uporno stremio.

Kao voditelj i suradnik na projektima omogućavao je generiranje sinergije i davao dodatnu energiju u toliko potrebnoj znanstvenoj slobodi suradnika. U tome nije bilo znanstvenih niti političkih tabua, već samo težnja za obrazloženom znanstvenom istinom. Iza akademika Zvonka Baletića ostaje veliki broj znanstvenih i stručnih radova. Osobito se to odnosi na radove u sklopu projekata usmjerenih na odgovore o ključnim pitanjima dugoročne razvojne politike Hrvatske s posebnim isticanjem znanstvenoistraživačkih makroekonomskih tema poput privatizacije, reindustrijalizacije, malog gospodarstva, izvoznog usmjerenja, tečajne politike i zaduženosti.

Zvonimir Baletić je svoja znanstvena istraživanja zasnivao na podrobnom poznavanju područja kojima se bavio s kritičkim osvrtom na prošle spoznaje, ali uvijek s nakanom da se na racionalan način odgovori i na teška pitanja u koloristički sagledavanom ekonomskom i društvenom okružju. U tome mu je velikim dijelom pomoglo poliglotsko znanje. Govorio je engleski, francuski i ruski, ali se služio poljskim i talijanskim jezikom. Njegov ukupni znanstvenoistraživački rad nije bio usmjeren samo na identifikaciju problema i tema od znanstvenog interesa, nego je uz interpretaciju ustrajno tražio praktična, izvedbena rješenja kako u institucionalnom tako i u organizacijskom pogledu.

Pored suradnje u brojnim domaćim i stranim časopisima, bio je član uredništva više časopisa, kao što su Naše teme, Politička misao, Rasprave o migracijama, Hrvatski gospodarski glasnik, Hrvatsko sveučilište, a posebno Ekonomski pregled kroz dugi niz godina. Bio je urednik više knjiga i publikacija. Preveo je na hrvatski jezik više značajnih teorijskih djela iz ekonomije s engleskog i francuskog jezika. Bio je član Naučne sekcije Saveza ekonomista Jugoslavije, Europskog ekonomskog udruženja, Hrvatskog društva ekonomista, Znanstvenog društva ekonomista i Hrvatskog politološkog društva, a bio je suradnik Međunarodnog centra za ekonomski razvoj u San Franciscu i Europskog udruženja za malu privredu u St. Gallenu. Bio je član Matice hrvatske, Hrvatskog Rimskog kluba, Europskog pokreta Hrvatska (1993. – 1995. predsjednik), član Izvršnog odbora Međunarodnog europskog pokreta (1997. – 2000.), član Upravnog odbora Europske multikulturalne fondacije (London), član Međunarodne udruge Nova prava čovjeka (Pariz) i udruge Horizon 2000+  (Pariz), te suradnik Instituta Jacques Maritain (Rim).

Intelektualna širina i praktično znanje omogućili su mu da bude urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža za područje ekonomije. Jedno vrijeme je bio i član Ravnateljstva. Bio je i član ocjenjivačkog odbora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za nagradu "Josip Juraj Strossmayer". Aktivno je surađivao u radu Znanstvenog vijeća za ekonomska istraživanja i hrvatsko gospodarstvo te radne skupine "Pravo i društvo" u Akademiji.
   
Otišao je naš dragi kolega i prijatelj, akademik prof. dr. sc. Zvonimir Baletić. Otišao je u nezaborav s bogatom ostavštinom koju baštinimo ne samo mi – suradnici Ekonomskog instituta, Zagreb – nego i naša znanstvena zajednica u cjelini. Sjećanje na njegovu osobu kao znanstvenika s integritetom ostaje inspirativno i trajno. Hvala mu.