O usporedbi plaća u javnom i poslovnom sektoru, te kako je moguće da su prosječne mirovine rasle brže od prosječnih plaća

Primjena novih koeficijenata za obračun plaća u državnim i javnim službama u ožujku 2024. dovela je do značajnog rasta plaća u javnom sektoru. O tome se već dosta raspravljalo i pisalo. Međutim, dijelom je promakla činjenica da je to bio samo završni čin iznimno aktivne politike plaća u javnom sektoru u posljednje dvije godine. U predreformskom su se razdoblju učestalo povećavale osnovice za obračun plaća, podizali koeficijenti i dodjeljivali posebni dodaci za pojedine službe i djelatnosti, što je sve dovelo do značajnog rasta plaća u javnom sektoru i prije reforme koeficijenata.

U ovoj kratkoj analizi promotrit ćemo kretanje plaća u javnom i poslovnom sektoru u zadnje dvije godine kako bi obuhvatili i reformski i predreformski učinak poduzetih mjera. S obzirom na to da su nedavno objavljeni podaci o prosječnim plaćama u lipnju 2024. godine, njih ćemo usporediti s prosječnim plaćama u lipnju 2022. godine. Bacit ćemo pogled i na rast plaća u četiri mjeseca nakon primjene novih koeficijenata kako bi vidjeli je li došlo do prelijevanja rasta plaća iz javnog u poslovne sektore. U drugom dijelu ovog teksta usporedit ćemo kretanje prosječnih plaća s kretanjem mirovina u zadnje tri godine. Vidjet ćemo da su prosječne neto mirovine u tom razdoblju porasle više od prosječnih neto plaća, te ćemo objasniti kako je došlo do toga.

Plaće u javnom i poslovnom sektoru

Za potrebe ove analize, službeni podaci o plaćama po djelatnostima grupirat će se prosječne plaće u dva glavna sektora: javnom sektoru i poslovnom sektoru. Bilo bi puno bolje kad bi se plaće koje se isplaćuju iz proračuna središnje i lokalne države mogle usporediti s plaćama koje se isplaćuju od strane privatnih poslodavaca. Nažalost, nemamo javno raspoložive statističke podatke kojima bi razdvojili poslodavce u privatnom vlasništvu od poslodavaca u državnom vlasništvu. Zato ćemo napraviti nešto slično. Možemo izračunati prosječne plaće u djelatnostima u kojima dominiraju poslodavci u državnom vlasništvu (javni sektor) i usporediti ih s plaćama u djelatnostima u kojima su poslodavci većinom, premda ne uvijek, u privatnom vlasništvu i najčešće posluju na tržišnim načelima. Taj ćemo drugi sektor radi preciznosti i korektnosti nazivati poslovnim sektorom, premda bi se u manje strogim razmatranjima moglo reći da se radi o procjeni kretanja prosječnih plaća u privatnom sektoru.

Na slici 1. je prikazano kretanje prosječnih bruto plaća u javnom i poslovnom sektoru od 2015. godine. U 2015. je prosječna bruto plaća u javnom sektoru iznosila 1.153 eura, što je bilo 23% više nego u poslovnom sektoru gdje je ona iznosila 939 eura. Ovakva razlika u plaćama u korist javnog sektora opažena je i u 2023. godini. U međuvremenu, od 2015. do 2023., bilo je određenih oscilacija omjera plaća u javnom i poslovnom sektoru, ali on se kretao oko prosjeka od 1,2, što znači da je prosječna bruto plaća u javnom sektoru bila 20-ak posto veća nego u poslovnom sektoru. Očekivano je da prosječna plaća u javnom sektoru bude nešto veća nego u poslovnom sektoru ponajprije zato jer javni sektor zapošljava znatno obrazovaniju radnu snagu.

Aktivnija politika plaća u javnom sektoru započela je još 2022. godine. Tada je osnovica za obračun plaće povećana u dva navrata; za 4% u svibnju 2022. i za 6% u listopadu 2022. Osnovica je povećana i u travnju 2023., za 2%, te za 5% u listopadu 2023. Paralelno se događaju i korekcije koeficijenta. Najniži koeficijenti u državnim službama i policiji povećani su za 5% u prosincu 2022., a isto je učinjeno i u ostalim dijelima javnog sektora u ožujku 2023. Povećanje plaća ostvareno je i posebnim dodacima, pa je tako u lipnju 2023. uveden privremeni dodatak na plaća s najnižim koeficijentima od 100€, 80€ ili 60€. U srpnju 2023. uveden je dodatak na plaću u pravosudnim tijelima, a u kolovozu 2023. dodatak na plaću za zaposlenike s nižim koeficijentima u državnim tijelima, da bi u prosincu 2023. bio uveden još i dodatak na plaću u Ministarstvu obrane i vojsci. Sve je to prethodilo velikoj reformi koeficijenta u ožujka 2024. Učinak same te reforme koeficijenta u ožujku može se procijeniti na oko 17%. Naime, prosječna bruto plaća u javnom sektoru u ožujku 2024. bila je 16.7% veća nego u veljači 2024., pa se može zaključiti da je taj porast rezultat reforme koeficijenta.
 
Slika 1. Prosječne bruto plaće u javnom i poslovnom sektoru

Napomena: Javnim sektorom smatraju se djelatnosti javne administracije, obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi, znanosti, kulture i umjetnosti, odnosno djelatnostima O,P,Q, 72, 90 i 91 prema NKD klasifikaciji. Poslovni sektor čine sve ostale djelatnosti. Prosječna plaća po sektoru dobivena je kao ponderirani prosjek, pri čemu su ponderi izvedeni iz prosječne zaposlenosti u pravnim osobama po djelatnostima u 2023. godini.
Izvor: Izračun autora na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku o prosječnim plaćama po djelatnostima.

 
Kumulativni učinak nedavnih promjena u regulativi plaća u javnom sektoru može se sažeti promatranjem porasta prosječne bruto plaća tijekom posljednje dvije godine. U prvoj godini, između lipnja 2022. i lipnja 2023. prosječna bruto plaća u javnom sektoru porasla je 17,2%, a između lipnja 2023. i 2024. za dodatnih 25,9%. Ukupno je u zadnje dvije godine, od lipnja 2022. do lipnja 2024. prosječna bruto plaća u javnom sektoru povećana za nemalih 47,5%. S druge strane, u poslovnom je sektoru porast prosječne bruto plaće u prvoj je godini bio 12,3%, u drugoj 10,4%, a ukupno u dvije godine 23,9%. To je značajno manje nego u javnom sektoru. Prosječna plaća u javnom sektoru bila je prije dvije godine, u lipnju 2022. 19,6% veća nego u poslovnom, da bi u lipnju 2024. ta prednost iznosila 42,5%.

Naravno da ovako značajan rast plaća u javnom sektoru otvara pitanje učinaka na ostale plaće u gospodarstvu. Sigurno je da će istraživanja tih učinaka biti mnogo u godinama koje dolaze jer se radi o fenomenu koji će zbog visokih stopa rasta zasigurno omogućiti praćenje prijenosa učinaka na druge sektore, a to bi moglo bi zanimljivo i inozemnim stručnjacima. Kao mali početni doprinos možemo samo promotriti je li došlo do prelijevanja rasta plaća iz javnog sektora u poslovni sektor neposredno nakon posljednje epizode porasta plaća u ožujku 2024. Kako sada imamo podatke za sljedeća tri mjeseca, do lipnja 2024. možemo promotriti promjene. Prosječna bruto plaća u lipnju u odnosu na ožujak 2024. porasla je za 2,2% u javnom sektoru, ali se zato smanjila za 1,2% u poslovnom sektoru. Iako su manje oscilacije u mjesečnim prosjecima plaća uobičajene i samo na temelju njih ne treba izvoditi neke veće zaključke, ipak se u ovom slučaju radi o razdoblju od jednog tromjesečja, pa ćemo si dopustiti donošenje prvih zaključaka.

Ponajprije, proizlazi da poslovni sektor nije krenuo s dodatnim rastom plaća kako bi konkurirao javnom sektoru. Njihove su plaće posljednja tri-četiri mjeseca ostale na približno istim razinama. Možda čekaju na reakciju svojih zaposlenika kako bi vidjeli hoće li biti odlazaka iz poduzeća ili značajnih pritisaka sindikata na rast plaća. A možda su poslodavci u poslovnom sektoru procijenili da naprosto ne mogu pratiti rast plaća u javnom sektoru. Jer rast plaća moraju kompenzirati ili većom proizvodnošću ili rastom cijena svojih proizvoda. Za rast proizvodnosti potrebno je vrijeme. A rast cijena proizvoda i usluga je rizičan poslovni potez. Izvoznici posluju na međunarodnom tržištu; cijene su im zadane i moraju ih prihvatiti, nemaju prostora za njihovo povećanje. Oni koji posluju na domaćem tržištu mogu razmisliti o rastu svojih cijena. Dio njih će to vjerojatno napraviti ili su već napravili, ali ako se radi o proizvodima i uslugama na koje su potrošači cjenovno osjetljivi, onda rast cijena može dovesti do smanjenja prodaje, a time i do ugrožavanja poslovnih rezultata. Naime, sada kad je stopa inflacija značajno smanjena, potrošači su sve manje skloni tolerirati rast cijena pojedinih proizvoda i tražit će alternative. Zato očekujemo da će poslodavci u poslovnom sektoru i dalje biti vrlo oprezni oko daljnjeg rasta plaća. Posebno ako procijene da njihovi zaposlenici nemaju mogućnost prelaska u javni sektor naprosto stoga jer je broj mjesta u javnom sektoru ograničen i broj otvorenih ponuda za zapošljavanje će biti relativno mali.

S druge strane, čini se kako se rast plaća u javnom sektoru nastavlja, premda sada u puno blažem obliku. Vjerojatno se radi o odgođenom prijenosu učinka rasta koeficijenata i plaća koji su se u prvom valu odnosili samo na razinu središnje države. Sada se taj rast postupno prenosi i na lokalne razine, te na državne institucije izvan sustava državne riznice. Naime, plaće službenika i namještenika na lokalnoj razini su negdje bile vezane uz kretanja na razini središnje države, a negdje nisu, tako da se rast plaća tamo odvija s malim vremenskim odmakom. A to bi se moglo nastaviti i u sljedećim mjesecima.

Treba napomenuti da u statističke podatke o plaćama u lipnju 2024. nije uključen rast plaća državnih dužnosnika kao posljedice primjene Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika. Tom je odlukom osnovica povećana s 516,29 eura na 947,18 eura. Stara osnovica bila je u primjeni od siječnja 2015., a nova, uvećana za 83,5%, će se primijeniti kod izračuna plaća za srpanj 2024. koje se isplaćuje u kolovozu, pa u tom postotku treba očekivati i rast plaća državnih dužnosnika. Inače, prosječna je bruto plaća na razini Hrvatske u lipnju 2024. bila 80,1% veća od prosječne plaće u 2015. godini, pri čemu je rast u javnom sektoru u tom razdoblju iznosio 101,6%, a u poslovnom sektoru 73,7%. Iako su plaće državnih dužnosnika povećane manje nego prosječne plaće zaposlenika javnih službi tijekom zadnjih devet godina, one su porasle više od prosječnih plaća u poslovnom sektoru. To znači da su državni dužnosnici sa zadnjim povećanjem popravili svoj relativni položaj u odnosu na zaposlenike u poslovnom sektoru. Bilo bi poželjno razmotriti uvođenje pravila za povećanje plaća državnih dužnosnika koje bi vezivalo rast njihovih plaća s rastom plaća u poslovnom (privatnom) sektoru.

Nisu u svim dijelovima javnog sektora plaće porasle jednako u zadnje dvije godine. Slika 2. pokazuje da je djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi najbolje prošla s rastom prosječnih bruto plaća 54,9% u zadnje dvije godine. U javnoj administraciji i obrani plaće su porasle 47,7%, a u obrazovanju 42,2%. U poslovnom sektoru rast je bio manji. Čak i u djelatnosti građevinarstva, u kojoj je prisutan značajan manjak radne snage i često se spominje kao djelatnosti s velikim rastom plaća, taj je rast iznosio manje od 30% u zadnje dvije godine.
 
Slika 2. Rast prosječnih bruto plaća po djelatnostima od lipnja 2022. do lipnja 2024. godine

Izvor: Izračun autora na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku o prosječnim plaćama po djelatnostima.

 
Plaće i mirovine

Rast plaća u javnom sektoru može se i treba razmatrati i u kontekstu učinaka na mirovinski sustav. Pritom ne mislimo samo na činjenicu da veća plaća općenito donosi veću mirovinu, već i na i) učinke na redovito usklađivanja mirovine, ii) ocjenu proračunske politike, te iii) usporedbu kretanje mirovina s kretanjem plaćama, i to ne samo plaća u javnom sektoru, nego i onima u poslovnom (privatnom) sektoru.

Što se tiče usklađivanje mirovina, ono se obavlja svakih šest mjeseci na način da se iznos mirovina povećava u ovisnosti o kretanju plaća i inflacije, što je proces poznat pod nazivom indeksacija mirovina. Naime, mirovine će se uvećati na način da se uzme 70% od stope rasta prosječne bruto plaća i 30% od stope rasta potrošačkih cijena. U slučaju da je rast cijena veći od rasta plaća, 70% ide uz rast cijena, a 30% uz rast plaća. Iako je jasno da takva formula usklađivanja u dobrim ekonomskim vremenima kada je rast plaća osjetno veći od inflacije donosi zaostajanje rasta mirovina za rastom plaća, u lošijim vremenima ona osigurava vrlo dobru zaštitu relativne pozicije umirovljenika u odnosu na zaposlenike. Veza između politike plaća u javnom sektoru i mirovinske politike proizlazi iz navedenog pravila usklađivanja. Rast plaća u javnom sektoru povećava rast prosječnih ukupnih plaća, a to se onda preko mehanizma usklađivanja (indeksacije) prenosi na rast mirovina.

Rast plaća u javnom sektoru, a posljedično i rast mirovina, ima i svoje snažne implikacije na državni proračun. Ovaj se put nećemo baviti fiskalnim aspektom rasta plaća u javnom sektoru, jer to zahtijeva posebnu analizu, već bi se samo dotaknuli pitanja jesu li mirovine bile zanemarene u proračunskom politici u zadnje dvije tri godine. Na to ćemo pitanje pokušati odgovoriti praćenjem kretanja prosječnih mirovina s kretanjem prosječnih plaća u javnom i poslovnom sektoru.

Podaci o prosječnim mirovina objavljuju se u neto iznosu, dakle u iznosu nakon oporezivanja, odnosno u iznosu koji vam sjeda na račun, odnosno kojeg vam poštar donosi na kućni prag. Radi točne usporedbe, potrebno je onda i plaće promatrati u neto iznosu. Stoga smo pripremili novi skup procjena prosječnih plaća za javni i poslovni sektor, ovaj puta u neto iskazu. Umjesto razmatranja kretanja u zadnje dvije godine, proširili smo obuhvat i promatrat ćemo zadnje tri godine kako bi obuhvatili razdoblje snažnog porasta inflacije u drugom dijelu 2021. i u 2022. godini i uvjerili se da je pad kupovne moći plaća i mirovina bio privremen. Ključni podaci o kretanju plaća i mirovina prikazani su u tablici 1.

Prije analize podataka prikazanih u tablici 1. vrijedi primijetiti da se oni odnose na mjesec kolovoz. Razlog tome je namjera da u izračun uključimo i posljednje usklađivanje mirovina od 7,46% koje će se primijeniti s isplatom mirovina za kolovoz i da time učinimo te izračune aktualnijima. Međutim, osim stope usklađivanja trenutno nemamo službenih podataka o plaćama i mirovinama u kolovozu 2024. Zato su prosječne plaće za kolovoz 2024. procijenjene na način da se očekuje da će one ostati na razini lipnja 2024., dok su prosječne mirovine procijenjene na način da je prosječna mirovina za srpanj 2024. uvećana za stopu usklađivanja od 7,46%. No, prelazak na razmatanje podatka za kolovoz sadržajno vrlo malo mijenja jer ključni trendovi i zaključci ostaju isti kao i kod usporedbe podataka za lipanj, što ćemo kasnije pokazati na jednom primjeru.

Za početak, treba spomenuti da je razlika u plaćama između javnog i privatnog sektora nešto manja kad se promatra u neto iznosu. U lipnju 2024. godine prosječna neto plaća u javnom sektoru bila je 39,4% veća nego u poslovnom, dok je u bruto iznosu razlika iznosila 42,5%. Naime, uz veće plaće vezuje se i relativno veća porezna obveza, pa će zato bruto plaće u javnom sektoru biti umanjene za veći postotak nego plaće u poslovnom sektoru. Osim toga, zaposlenici u javnom sektoru češće su zaposleni u Zagrebu gdje se primjenjuju više porezne stope nego u ostatku Hrvatske, pa su i po toj osnovi prosječne plaće u javnom sektoru snažnije oporezivane nego one u poslovnom sektoru. U lipnju 2024. je prosječna plaća u javnom sektoru iznosila 1.658 eura, au poslovnom sektoru 1.189 eura. Prosječna hrvatska neto plaća iznosila je 1.315 eura.

Rast prosječnih neto plaća u javnom sektoru u posljednje tri godine, između kolovoza 2024. i kolovoza 2021. procijenjen je na 50%, dok je rast u poslovnom sektoru bio znatno skromniji, 34,2%. Zajedno gledano, to daje porast prosječne neto plaće od 39,2 posto u tri godine, ili 11,6% prosječno godišnje. Kumulativna je stopa inflacije tijekom tri godine bila bitno niža, 23,3%, što je prosječno 7,2% godišnje. To znači da je prosječni godišnji rast kupovne moći plaća u posljednje tri godine iznosio približno 4,3%.
 
Tablica 1. Prosječna neto plaća i prosječne neto mirovine u kolovozu 2021., 2022., 2023. i 2024.  

	VIII. 2021.	VIII. 2022.	VIII. 2023.	VIII.2024. procjena		Kumulativni porast (VIII.2024./ VIII.2021.)
Prosječna neto plaća - ukupno (€)*	945	1.019	1.163	1.315		39,2%
-u javnom sektoru	1.105	1.163	1.350	1.658		50,0%
-u poslovnom sektoru	886	964	1.085	1.189		34,2%
Aktualna vrijednost mirovine - AVM (€)	9,49	10,31	11,77	13,17		38,8%
Prosječna neto mirovina (€)**	425	462	545	624		46,8%
Stopa inflacije***	3,1%	12,3%	7,7%	1,9%		23,3%
Rast AVM-a (indeksacija mirovina)****	3,0%	8,6%	14,2%	11,9%		38,8%
Rast prosječne mirovine	3,4%	8,7%	18,0%	14,5%		46,8%
Omjer prosječne mirovine i prosječne plaće	41,7%	42,0%	43,4%	43,8%
Omjer prosječne mirovine i prosječne plaće u poslovnom sektoru	48,0%	47,9%	50,2%	52,5%

Napomene: *Iznosi prosječnih plaća za kolovoz 2024. procijenjeni su uz pretpostavku da oni ostanu nepromijenjeni u odnosu na lipanj 2024. **Prosječna neto mirovina odnosi se na sveukupnu mirovinu, uključujući mirovine određene prema općim i prema posebnim propisima, ali bez mirovina određenih prema međunarodnim ugovorima. Iznos prosječne mirovine za kolovoz 2024. procijenjen je uz pretpostavku rasta prosječne mirovine iz srpnja 2024. za 7,46%, koliko iznosi stopa usklađivanje mirovina čiji će se učinak vidjeti tek u podacima o prosječnoj mirovini isplaćenoj za kolovoz 2024. *** Inflacija se mjeri stopom promjene indeksa potrošačkih cijena, a procjena za kolovoz 2024. dobivena je blagim uvećanjem indeksa razine cijena iz srpnja 2024. **** Aktualna vrijednost mirovine (AVM) usklađuje se svako polugodište u ovisnosti o kretanju prosječnih plaća i cijena, što je mehanizam za usklađivanje tj. indeksaciju svih mirovina u isplati.     
Izvor: Izračuni autora na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

 
U posljednje tri godine i mirovine su zabilježile značajan rast. Pritom se mogu razdvojiti dva osnovna izvora rasta mirovina. Prvi je redovito usklađivanje (indeksacija) mirovina, a drugi su zakonske promjene u mirovinskom sustavu. Učinak indeksacije može se vidjeti kao stopa porasta aktualne vrijednosti mirovina u tablici 1. Može se uočiti da indeksacija djeluje sa određenim zakašnjenjem u odnosu na rast plaća i inflaciju. Iako se ona provodi svakih šest mjeseci, temelji se na kretanjima plaća i inflacije koja zapravo sežu u prethodnih 12 mjeseci. Tako su na primjer između kolovoza 2021. i kolovoza 2022. cijene povećane 12,3%, dok su mirovine po osnovi usklađivanja povećane 8,6%. No, usklađivanje između kolovoza 2022. i kolovoza 2023. je iznosilo 14,2%, a cijene su porasle 7,7% čime je više nego kompenzirano početno zaostajanje. Ukupno gledano, u posljednje su tri godine, od kolovoza 2021. do kolovoza 2024. mirovine povećane za 38,8% po osnovi redovitog polugodišnjeg usklađivanja. To je osjetno više od inflacije u istom razdoblju koja je procijenjena na 23,3%. No, valja ovdje istaknuti da je ovakav rast mirovina po osnovi indeksacije bio vrlo blizu rastu prosječnih neto plaća u Hrvatskoj koji je procijenjen na 39,2%. Istovremeno, stopa indeksacije mirovina je bila osjetno više od rasta neto plaća u poslovnom sektoru. Tamo je trogodišnji rast procijenjen na 34,2%. Iako se formula usklađivanja 70%-30% uz rast plaća i cijena često napada kao neodgovarajući, vrijedi primijetiti da je ona u nestabilnom razdoblju pandemijske krize i neposredno nakon toga osigurala rast mirovina veći od inflacije i približno jednak rastu ukupnih prosječnih plaća i time pružila solidnu zaštitu kupovne moći mirovina.

Osim po osnovi usklađivanja, mirovine su posljednjih godina rasle i temeljem zakonskih promjena. Tako su 1. siječnja 2023. obiteljske mirovine povećane za 10%, te je otvorena mogućnost primanja dijela obiteljske mirovine uz osobnu mirovinu. Tada su povećane i najniže mirovine za 3%, a povećan je i bonus za kasnije umirovljenje. Nešto kasnije ukinuto je 10%-tno umanjenje braniteljskih mirovina viših od 3,500 kuna (464.53 eura) koje je uvedeno 2010. godine Od 1. travnja 2023. ukinuta je obveza plaćanja dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje od 3% na mirovine veće od prosječne neto plaće. Ove su mjere dodatno doprinijele rastu prosječnih mirovina povrh rasta temeljem indeksacije.

Podaci u tablici 1. pokazuju kako je rast prosječnih mirovina bio posebno intenzivan tijekom 2023. i 2024. Ukupan rast mirovina u tri godine između kolovoza 2021. i kolovoza 2024 iznosio je 46,8%. Rast prosječnih neto mirovina time je bio osjetno veći od rasta prosječnih ukupnih neto plaća u istom razdoblju, 39,2%. Brži rast mirovina posebno je vidljiv u usporedbi sa rastom plaća u poslovnom sektoru, a koji je procijenjen na „samo“ 34,2%.[1]

Iako su prosječne mirovine rasle sporije od prosječnih plaća u javnome sektoru (46,8% u odnosu na 50%, prema podacima iz tablice 1.), to nije dovoljan argument za zaključak da je Vlada u svojim proračunskim politikama zanemarila umirovljenika, odnosno da je više vodila računa o svojim plaćama, a na štetu umirovljenika. Naime, opaženi rast mirovina u zadnje tri godine osigurao je osjetno povećanje udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, kako na razini ukupnih plaća, tako i još više u usporedbi s plaćama u poslovnom sektoru. Dok je u kolovozu 2021. i 2022. udio prosječne mirovine u prosječnim plaćam iznosio oko 42%, u kolovozu 2024. on će se povećati na blizu 44%. Prosječna mirovina će ove godine iznositi preko 52% prosječne plaće u poslovnim sektorima, u usporedbi s oko 48% prije tri godine. Može se spomenuti da je time došlo do promjene dugogodišnjeg trenda smanjivanja udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći.

U ocjeni tretmana mirovina u socijalnoj i proračunskoj politici Vlade treba spomenuti i isplatu jednokratnih novčanih primanja umirovljenicima. Te isplate nisu uključene u iznose mirovina i njihovi učinci nisu prikazani u podacima iz tablice 1. Možda se neki sjećaju povremenih odluka u isplatama, gdje su se umirovljenici u pravilu žalili na niske iznose u uvjetima visokog rasta troškova života, a u političkoj sferi se vodila rasprava radi li se tu o kupovini glasova umirovljenika. No većina vjerojatno nije svjesna da je do sada bilo osam takvih jednokratnih isplata. Prava isplata odnosila se na takozvani COVID dodatak mirovini koji je isplaćen u travnju 2021. Uslijedio je dodatak mirovini kao kompenzacija za rast cijena energenata u svibnju 2022., te dodatak zbog rasta cijena u listopadu 2022. Sljedećih pet dodataka imali su isto obrazloženje, jednokratno novčano primanje radi ublažavanja posljedica rasta troškova života, a isplaćeni su u prosincu 2022., travnju 2023., listopadu 2023., prosincu 2023. i ožujku 2024. Treba spomenuti da su ova primanja imala socijalnu notu, jer su isplaćivana samo umirovljenicima s prosječnim i ispodprosječnim mirovinama, pri čemu su veći iznos dobivali oni s nižim mirovina, a oni s mirovinama iznad određenog praga nisu dobivali ništa. Iako se ove isplate nazivaju jednokratnim primanjima, očito je da se isti obrazac redovito ponavljao. Moguće je da je sada tome kraj i da će se ovaj oblik primanja pretvoriti u redoviti godišnji dodatak mirovini, kolokvijalno nazvan 13. mirovina.

Dosadašnje jednokratne isplate osjetno su popravile primanja umirovljenika s prosječnim i ispodprosječnim mirovinama. Uzmimo na primjer umirovljenika koji je u lipnju 2024. imao mirovinu u iznosu od 450 eura. To je mirovina u razini medijana mirovine određenih prema općim propisima. To znači da je 50% umirovljenika primalo nižu mirovina, a 50% višu mirovinu. Ako na tu mirovinu primijenimo pravila usklađivanje, proizlazi da je u prvom polugodištu 2021. godina takva mirovina iznosila 340 eura. Ako sada na takvu prosječnu mirovinu i kasnija usklađivanja primijenimo pravila dodjeljivanja jednokratnih primanja iz svakog kruga, onda se pokazuje da je pet puta dodijeljeno po 80 eura isplate, a tri puta 120 eura. To znači da je umirovljenik s prosječnom (medijan) mirovinom ukupno u zadnjih nešto više od tri godine dobio 760 eura dodatnih primanja koja nisu uključena u izračun prosječne mirovine. Umirovljenici s vrlo niskim mirovinama su temeljem jednokratnih isplata mogli primiti ukupno 1280 eura. Ova jednokratna primanja se ne smatraju dohotkom i nisu bila predmet oporezivanja. Ona su ipak utjecala na relativan položaj umirovljenika, posebno u odnosu na zaposlenike koji nisu imali takve dodatke.

U ovoj analizi prosječnih mirovina i plaća uobičajena se kritika odnosi na činjenicu da prosjeci mogu skrivati velike razlike. Tako će netko reći da se opaženi značajan rast mirovina odnosi samo na pojedine skupine umirovljenika, dok za većinu umirovljenika mirovine nisu rasle niti približno toliko koliko pokazuje prosjek. Na primjer, ukidanje dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje i ukidanje umanjenja braniteljskih mirovina ide samo u korist umirovljenika s višim mirovinama, dok povećanje najniže mirovine ide u korist samo onih s najnižim mirovinama, dok oni u sredini nemaju koristi od tih politika. Reforma obiteljskih mirovina isto je tako zahvatila ograničen broj korisnika. To je sve točno, ali treba napomenuti da se redovito usklađivanje mirovina kao prvi i glavni izvor porasta mirovina odnosi na sve mirovine. Porast po osnovi usklađivanja dovodi do porasta mirovine za svakog umirovljenika. A kako pokazuju podaci iz tablice 1., usklađivanje od 38,8% u zadnje tri godine bilo je veće od rasta neto plaća u poslovnom (privatnom) sektoru i vrlo blizu općem porastu plaća. Stoga se temeljem prikazanih podatka ne može zaključiti da su umirovljenici bili zanemareni u politici Vlade posljednjih godina. Ne može se reći niti da je kupovna moć mirovina smanjena ili da umirovljenici žive sve lošije. Prosječne mirovine su relativno niske u odnosu na prosječnu plaću, a starije su osobe izložene većem riziku siromaštva od prosječne populacije, pa stoga treba raspravljati o održivim načinima povećanja mirovina u budućnosti, ali na osnovi čvrstih podataka i dobrih projekcija.