Objavljen novi WoS rad: "Minimum Wage in Croatia: Sectoral and Regional Perspectives"
Istraživač Ekonomskog instituta, Zagreb dr. sc. Danijel Nestić u suradnji s izv. prof. dr. sc. Zdenkom Babićem s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i doc. dr. sc. Sanjom Blažević Burić s Fakulteta ekonomije i turizma Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli objavio je rad "Minimum Wage in Croatia: Sectoral and Regional Perspectives“ u časopisu Ekonomska istraživanja indeksiranom u Web of Science Core Collection bibliografskoj bazi.
Rad se bavi utvrđivanjem sektora i regija u Hrvatskoj na čije poslovanje značajno utječe politika minimalne plaće. Temeljem četiriju kriterija identificira se 13 sektora osjetljivih na kretanje minimalne plaće: proizvodnja tekstila, proizvodnja odjeće, proizvodnja kože, prerada drva i proizvoda od drva, proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja namještaja, gradnja zgrada, specijalizirane građevinske djelatnosti, trgovina na malo (osim osobnih automobila), djelatnost pripreme i usluživanja pića, zaštitne i istražne djelatnosti, usluge održavanja zgrada i ostale osobne usluge.
Najveći udio radnika s minimalnom plaćom u ukupnom broju zaposlenih bilježe sektori usluga i održavanja zgrada (26%), proizvodnje odjeće (24%) i ostale osobne usluge (22%). Međutim, u aposlutnom broju, najviše radnika s minimalnom plaćom zapošljava sektor trgovine na malo, u kojem je zaposleno 13% ukupnog broja radnika s minimalnom plaćom. Od 13 detektiranih sektora najnižu medijalnu plaću je u 2015. bilježila proizvodnja odjeće (2.887 kn), zaštitna i istražna djelatnost (2.929 kn), održavanje zgrada (3.060 kn) i proizvodnja kože (3.064 kn). Najveći udio radnika s minimalnim plaćama u ukupnom broju radnika nalazi se u Bjelovarsko-bilogorskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji (11%), Varaždinskoj i Međimurskoj županiji (10%) te Virovitičko-podravskoj županiji (9%). Radi se o županijama čija su gospodarstva i po drugim kriterijima najosjetljivija na promjene minimalne plaće. S druge strane, u Istarskoj županiji najmanji je udio radnika s minimalnom plaćom (4%).
Rad se bavi utvrđivanjem sektora i regija u Hrvatskoj na čije poslovanje značajno utječe politika minimalne plaće. Temeljem četiriju kriterija identificira se 13 sektora osjetljivih na kretanje minimalne plaće: proizvodnja tekstila, proizvodnja odjeće, proizvodnja kože, prerada drva i proizvoda od drva, proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja namještaja, gradnja zgrada, specijalizirane građevinske djelatnosti, trgovina na malo (osim osobnih automobila), djelatnost pripreme i usluživanja pića, zaštitne i istražne djelatnosti, usluge održavanja zgrada i ostale osobne usluge.
Najveći udio radnika s minimalnom plaćom u ukupnom broju zaposlenih bilježe sektori usluga i održavanja zgrada (26%), proizvodnje odjeće (24%) i ostale osobne usluge (22%). Međutim, u aposlutnom broju, najviše radnika s minimalnom plaćom zapošljava sektor trgovine na malo, u kojem je zaposleno 13% ukupnog broja radnika s minimalnom plaćom. Od 13 detektiranih sektora najnižu medijalnu plaću je u 2015. bilježila proizvodnja odjeće (2.887 kn), zaštitna i istražna djelatnost (2.929 kn), održavanje zgrada (3.060 kn) i proizvodnja kože (3.064 kn). Najveći udio radnika s minimalnim plaćama u ukupnom broju radnika nalazi se u Bjelovarsko-bilogorskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji (11%), Varaždinskoj i Međimurskoj županiji (10%) te Virovitičko-podravskoj županiji (9%). Radi se o županijama čija su gospodarstva i po drugim kriterijima najosjetljivija na promjene minimalne plaće. S druge strane, u Istarskoj županiji najmanji je udio radnika s minimalnom plaćom (4%).
Rad je u cijelosti dostupan u otvorenom pristupu ovdje.