Posustaje li borba protiv korupcije, u Hrvatskoj i globalno?

 
Dan 11. veljače 2025. obilježile su tri vijesti o korupciji koje, premda naoko nepovezane, zaslužuju komentar.

Prva vijest je objava indeksa percepcije korupcije za 2024.

Indeks percepcije korupcije (Corruption Perceptions Index, CPI) svake godine izrađuje i objavljuje za 180 zemalja u svijetu Transparency International. Premda je CPI nesavršeni pokazatelj teško mjerljive pojave korupcije jer se temelji na subjektivnim ocjenama i percepcijama, metodološki je konzistentna mjera raširenosti korupcije koja može dobro poslužiti za usporedbu tijekom vremena i među zemljama. Hrvatska je po indeksu percepcije korupcije i dalje na začelju zemalja EU-a. U odnosu na prethodnu 2023. godinu, pala je za šest mjesta na svjetskoj rang-listi zemalja s najmanje korupcije. Točnije, 2023. godine je 57 zemalja bilježilo manju prisutnost korupcije, a 2024. njih 63 se plasiralo bolje od Hrvatske. Veća vrijednost indeksa percepcije korupcije (na skali od 0-visoka korupcija do 100-bez korupcije) označava manju prisutnost korupcije.

Korupciju je nemoguće iskorijeniti, ali ju je moguće smanjiti kako bi uzrokovala što manje štete gospodarstvu i društvu općenito. O štetnim posljedicama korupcije postoji obilje znanstvene i stručne literature, kao i studija o mjerama za njezino suzbijanje. Borba protiv korupcije je sustavni proces koji zahtijeva političku volju, promjenu sustava vrijednosti i obrazaca ponašanja jer kao što empirijska istraživanja dokazuju, samo formalno donošenje regulative i antikorupcijskih zakona te sankcioniranje korupcije kao kaznenog djela neće biti dovoljno za učinkovito suzbijanje korupcije. Dugotrajnost procesa borbe protiv korupcije - a u slučaju Hrvatske nije bilo dovoljno razdoblje pridruživanja EU-u - utječe na to da su godišnje fluktuacije indeksa percepcije korupcije po zemljama relativno blage. Stoga svaki pomak indeksa percepcije korupcije od jednog ili dva boda valja promatrati kao trend kroz dulje razdoblje i u odnosu na druge usporedive zemlje.

Slika 1. Indeks percepcije korupcije za Hrvatsku i Sloveniju, 2012. - 2024.

Izvor: Transparency International, https://www.transparency.org/en/cpi/2024

 
Na slici 1 je primjer kretanja indeksa percepcije korupcije tijekom 12 godina u Hrvatskoj i Sloveniji. Ove je dvije zemlje zanimljivo usporediti u analizi razine korupcije zbog zajedničkog povijesnog nasljeđa bivših jugoslavenskih republika, geografskih i kulturoloških sličnosti, ali različite dinamike procesa pridruživanja međunarodnim integracijama i institucionalnog razvoja. Percepcija rasprostranjenosti korupcije u Hrvatskoj znatno je veća nego u Sloveniji, što upućuje na razlike u učinkovitosti upravljanja i antikorupcijskim politikama. Korupcijski jaz između dviju zemalja povećava se jer je prisutnost korupcije u Hrvatskoj u porastu (ocjena 47), a u Sloveniji u opadanju (ocjena 60). Slovenija zauzima 36. mjesto među najmanje korumpiranim zemljama, što je znatno bolje od Hrvatske na već spomenutom 63. mjestu. Dok su obje zemlje prešle na tržišno gospodarstvo i demokratsko upravljanje 1990-ih, Slovenija je članica OECD-a od 2010., a Hrvatska je tek 2022. postala kandidatkinja za pristupanje OECD-u. Slovenija je ušla u EU 2004., gotovo desetljeće prije primanja Hrvatske u EU članstvo 2013. godine, što je Sloveniji omogućilo dulje razdoblje usvajanja institucionalnog okvira EU-a i društvenih normi, uključujući vladavinu prava. Nadalje, Slovenija je više decentralizirana država u usporedbi s Hrvatskom, iako Hrvatska ima višu razinu transparentnosti središnjeg proračuna i izvrsne rezultate u povećanju transparentnosti lokalnih proračuna (Institut za javne financije, 2024). Sama proračunska transparentnost nije dovoljna za smanjenje korupcije u jedinicama lokalne samouprave u Hrvatskoj i Sloveniji, što potvrđuju i nedavni korupcijski skandali u obje promatrane zemlje.

Druga vijest je novi slučaj korupcije u Hrvatskoj.

Ovime stižemo do druge vijesti dana, a to je akcija USKOK-a u kojoj se prema službenom priopćenju provode uhićenja i hitne dokazne radnje na području Varaždina i Zagreba u odnosu na više osoba za koje se osnovano sumnja da su počinile koruptivna kaznena djela. U središtu korupcijske afere je saborska zastupnica, a za trgovinu utjecajem i zlouporabu ovlasti sumnjiče se i službenici gradske uprave. Nepotvrđeno, radi se o malverzacijama pri ishođenju dozvola, zapošljavanju preko veze i sličnim tipičnim korupcijskim djelima kojima hrvatska javnost svjedoči iz dana u dan. Administrativna korupcija je isprepletena s političkom (grand) korupcijom već više od tri desetljeća u Republici Hrvatskoj: stvarni slučajevi korupcije koji se procesuiraju kao kazneno djelo u hrvatskom pravosuđu potvrđuju da se ne radi isključivo o percepcijama sveprisutnosti korupcije. Tijekom niza godina formalne prilagodbe EU-u (a sada i OECD normama) hrvatsko društvo nije suzbilo korupciju. Stopa tolerancije na korupciju se ne smanjuje, i očit je nedostatak svijesti o štetnosti korupcije.

Treća vijest je ukaz predsjednika Trumpa o obustavi primjene antikorupcijskog zakona.

Treća vijest ukazuje da se trend svojevrsnog prihvaćanja korupcije širi globalno, usprkos naporima međunarodnih organizacija. Naime, američki predsjednik Trump je ukazom obustavio primjenu Foreign Corrupt Practices Act, zakona koji datira iz sada već davne 1977. godine, a prema kojemu se američkim kompanijama zabranjuje davanje mita stranim službenicima u drugim državama. Razlog za odluku predsjednika Trumpa je povećanje kompetitivnosti američkih kompanija na stranim tržištima gdje je konkurencija nesmiljena, a takva prema viđenju predsjednika SAD-a treba biti i tržišna utakmica koja će time „donijeti znatno više poslova Americi“. Bijela kuća obrazložila je odluku potrebom da se poslovanje američkih kompanija van granica SAD-a oslobodi pretjeranog opterećenja, te najavila reviziju zakona u tom smjeru.

U istraživanjima korupcije poznati je problem tzv. izvoza korupcije gdje se podmićivanje radi dobivanja poslova u stranoj zemlji bilježi kao porast korupcije u zemlji primateljici. Davatelji mita obično dolaze iz razvijenijih zemalja, a korupcijom sebi olakšavaju ulazak na tržište trećih zemalja u razvoju. Stoga i OECD Anti-Bribery Convention prepoznaje potrebu da se članice OECD-a (i šire) obvežu zakonom sankcionirati podmićivanje stranih službenika i dužnosnika. U izvješću o provedbi konvencije OECD-a protiv davanja mita iz 2022. godine, konstatira se da od 47 promatranih zemalja globalnih izvoznica, sankcioniranje „izvoza korupcije“ učinkovito u svom zakonodavstvu aktivno provode samo dvije zemlje u svijetu, SAD i Švicarska.

Federalni američki zakon kojega je predsjednik Trump do daljnjega stavio na led pamtit će se po procesuiranju velikih kompanija poput Enrona, Siemensa, Ericssona, Goldman Sachsa koje su kažnjene za umiješanost u korupcijske skandale podmićivanja službenika i dužnosnika u drugim državama. Rezultat intenzivnije primjene spomenutog zakona posljednjih godina je porast broja predmeta na oko 30 predmeta u 2024. godini. Odustajanjem SAD-a od kaznenog progona američkih kompanija koje se služe korupcijom u poslovanju s inozemstvom, makar i privremeno do donošenja novog manje striktnog zakona, šalje se poruka o opravdanosti koruptivnih djela. Izvor narativa o opravdanosti izvozne korupcije je tvrdnja da su zemlje primateljice ona društva u kojima je korupcija već duboko ukorijenjena kao „običajno pravo“ vlasti da ubire korupcijsku rentu i gdje se korupcijom doista mogu ukloniti administrativne i druge prepreke poslovanju. Zagovornici plaćanja korupcijske rente kao vrste poslovnog troška ističu korisno svojstvo korupcije da djeluje kao tzv. „sredstvo podmazivanja kotača“. Također smatraju da se negativne posljedice korupcije u trećim zemljama neće prelijevati van granica zemlje primateljice, te da će plaćanjem rente dobiti stalnu konkurentsku prednost. Na dulji rok, te su pretpostavke pogrešne, što su istraživanja iz ekonomike korupcije i dokazala.

Čini se da nakon dva desetljeća problem korupcije prestaje biti aktualan, te da možemo globalno očekivati napuštanje antikorupcijskih ciljeva i politika. To će se odraziti u još jačem prevladavanju korupcijskih obrazaca ponašanja političkih i poslovnih struktura i pojedinaca u Hrvatskoj.
    

Literatura:

Transparency International, Corruption Perceptions Index 2024, https://www.transparency.org/en/cpi/2024 ; Exporting Corruption 2022: Assessing Enforcement of the OECD Anti-Bribery Convention, https://files.transparencycdn.org/images/2022-Report-Slim-version-Exporting-Corruption-EN.pdf

Europska komisija, Izvješće o vladavini prava za 2024. Poglavlje za Hrvatsku, https://commission.europa.eu/document/download/9abb25c0-0dfe-4006-8753-257844de834e_hr?filename=28_1_58065_coun_chap_croatia_hr.pdf

Institut za javne financije, 2024. https://www.ijf.hr/hr/novosti/detalji//transparentnost-proracuna-hrvatskih-lokalnih-jedinica,3509.html

New York Times, https://www.nytimes.com/2025/02/11/us/politics/trump-fcpa-bribery-law-corruption.html