Poticaji za žene poduzetnice: populizam ili promišljena politika?

2. kolovoza 2021.

Već je poznata činjenica da poduzetnice pristupaju vođenju poduzeća drugačije od svojih muških kolega. U usporedbi s muškarcima, poduzetnice su osjetljivije na društvene i obiteljske izazove koji značajno utječu na njihov ljudski, društveni i financijski kapital, ali i na njihove vremensko ograničenje bavljenja poduzetništvom. Berge i Pires (2020) pokazuju da je vremensko ograničenje ozbiljna prepreka za poduzetnice, budući da teret domaćih obveza nužno ograničava njihove sposobnosti i poduzetničke mogućnosti. Što se tiče ljudskog kapitala, žene se manje obrazuju u STEM područjima, što ih predodređuje za rad i/ili osnivanje poduzeća u nisko-tehnološkim sektorima koje često karakterizira relativno nizak rast (Carter i sur., 2015). Kad je u pitanju društveni kapital, žene rjeđe zauzimaju izvršne položaje prije nego što započnu vlastiti posao, pa je manja vjerojatnost da će pripadati utjecajnim poslovnim mrežama koje omogućuju pristup kontaktima, resursima i relevantnim informacijama (Foss i sur., 2019). Konačno, kod financijskog kapitala, ustanovljeno je da žene imaju manju vjerojatnost dobivanja vanjskog financiranja (Guzman i Kacperczyk, 2019) te da banke mogu od poduzetnica zahtijevati veće kolaterale (Bellucci i sur., 2010) i/ili više kamate (Alesina i sur., 2013). Što se tiče samih žena, brojne studije ukazuju da su žene u prosjeku manje sklone riziku od muškaraca (Croson i Gneezy, 2009), da će muški poduzetnici više tražiti poslovne prilike (Ahl i Nelson, 2015) te da poduzeća pod vodstvom žena pokazuju manje rizično ponašanje (Faccio i sur., 2016). Na stupanj averzije pojedinca prema riziku utječu mnogi čimbenici, poput povjerenja, obrade informacija i iskustva (Fréchette i sur., 2017), pa upravo ovdje dolaze u fokus razni programi potpora koji utječu na ove čimbenike. Iako postoji značajan broj istraživanja koja evaluiraju uspješnost potpora financiranih iz nacionalnih ili sredstava Europske unije (za pregled 30 takvih istraživanja vidjeti Dvoulety i sur., 2021), akademska i stručna zajednica zna vrlo malo o uspješnosti potpora koje ciljaju isključivo poduzetnice.
U vremenima usporavanja ekonomske aktivnosti, mala poduzeća s nedovoljno kapitala imaju manju vjerojatnost preživljavanja i slabije poslovne rezultate, a to je posebice izraženo kod poduzeća u vlasništvu žena. Stoga se javlja potreba za instrumentima javne politike koji mogu pokriti veći broj poduzeća s relativno manjim iznosima potpora, a da pritom vode rastu poduzeća. Međutim, je li davanje manjih iznosa potpora većem broju poduzeća u vlasništvu žena populizam ili promišljena politika? Odgovori na ovo pitanje pruženi su u radu "Small matching grants for women entrepreneurs: lessons from the past recession", koji je nedavno objavljen u časopisu Small Business Economics (dostupno ovdje), u kojem autori Stjepan Srhoj sa Sveučilišta u Dubrovniku, Bruno Škrinjarić i Sonja Radas s Ekonomskog instituta, Zagreb te Janette Walde sa Sveučilišta u Innsbrucku analiziraju upravo utjecaj jednog programa, tijekom posljednje recesije u Hrvatskoj (2009. – 2014.), koji su bio namijenjen isključivo poduzetnicama u mikro i malim poduzećima. Spomenute potpore su se koristile za financiranje troškova brige o djeci, pripremu dokumentacije za bankovne kredite i izradu poslovnih planova. Posebnost ove sheme potpora bila je u tome što su dodijeljene u relativno malom iznosu i nisu mogle pružiti nikakve izravne učinke na poslovanje poduzeća. Umjesto toga, potpore su ciljale na promjenu čimbenika koji utječu na povećanje potražnje poduzetnica za vanjskim financiranjem, omogućavajući im više vremena za poslovni razvoj, pomažući im u pripremi zahtjeva za kredit ili druge načine prikupljanja sredstava.
Glede poslovnog financiranja, osim čimbenika na strani ponude koji nisu pod kontrolom poduzetnika, postoji nekoliko čimbenika koji utječu na potražnju za poslovnim financiranjem, a koja je općenito niža za poduzetnice u usporedbi s njihovim muškim kolegama (Huang i Kisgen, 2013). Taj se manjak potražnje za kreditima djelomično objašnjava većom averzijom žena prema riziku povezanim s uzimanjem kredita (Block i sur., 2015) i/ili nedostatkom financijske pismenosti (Coleman, 2002). Prijašnje su studije također ukazale na obeshrabrenost žena u vezi prijave za vanjsko financiranje, zbog očekivanja da njihovi zahtjevi budu odbijeni (Robb i Wolken, 2002). Dizajn potpora analiziranih u ovom radu bavi se upravo ovim čimbenicima specifičnim za poduzetnice, kako bi se postigla veća potražnja za financijskim sredstvima. Potpore su pružile poduzetnicama stručnost i dodatno vrijeme potrebno za podnošenje zahtjeva za financiranje, pomažući im tako u prevladavanju potencijalnih problema financijske pismenosti, kao i u izbjegavanju rizika. To je osobito korisno u kontekstu recesije i povećane tržišne neizvjesnosti, kada veća averzija poduzetnica prema riziku zapravo postaje poželjna jer banke nastoje umanjiti rizike "loših" kredita favorizirajući konzervativnije zajmoprimce. Tako dolazimo do paradoksa da averzija prema riziku sprječava poduzetnice u traženju kredita, iako upravo ta averzija može povećati njihove šanse za dobivanje kredita, pošto ih banke doživljavaju kao manje rizično ulaganje (Cowling i sur., 2019).
Općenito, potpore mogu izravno osigurati priljev potrebnog kapitala koji može povećati proizvodnju. No, potpore također mogu djelovati i neizravno, smanjenjem asimetrije informacija putem "učinka certifikacije", pri čemu dodjela javnih potpora djeluje kao "pečat kvalitete" i ukazuje na značajni potencijal za uspjeh poduzeća koje je dobilo tu potporu. To, pak, smanjuje troškove kapitala i povećava vjerojatnost dobivanja zajma, povećavajući na ovaj način proizvodnju (Srhoj i sur., 2021). Međutim, veoma je izgledno da potpore za poduzetnice analizirane u ovoj studiji nisu proizvele ni izravan učinak niti neizravni učinak putem certifikacije i to iz dva razloga: 1) iznosi potpora bili su premali (u prosjeku 12.276 HRK) da bi mogli direktno utjecati na proizvodnju ili davati bilo kakav signal zajmodavcima o visokom potencijalu poduzeća; te 2) potpore nisu bile namijenjene za određeni investicijski projekt za koji je banka trebala dati dodatne kredite, tj. nije bilo nacrta projekta koji bi bio "certificiran". Stoga je  utjecaj na uspješnost poduzeća vjerojatnije postignut utjecajem na faktore potražnje za eksternim financiranjem poduzetnica, utječući na njihovo ponašanje.
Da bismo identificirali učinke sheme bespovratnih sredstava, koristimo bogat skup podataka koji uključuje financijske i strukturne podatke o poduzećima i kombiniramo ih s podacima o potporama za žensko poduzetništvo. Rezultati ukazuju na pozitivne učinke dobivenih potpora na bankovne kredite i nekoliko pokazatelja uspješnosti. Rezultati također ukazuju na snažan i značajan neizravan učinak potpora na dobivanje bankovnih kredita, koji su činili značajan udio učinka rasta kapitala. Nadalje, identificiramo heterogene učinke potpora zbog dobi poduzetnica, kao pokazatelj njihovog iskustva, te pokazujemo da su potpore imale jače učinke na opstanak mladih poduzeća u vlasništvu žena, dok su svi drugi učinci (rast proizvodnje, broja zaposlenika, kapitala, intermedijarnih inputa i dugoročne produktivnosti) bili znatno izraženiji kod iskusnijih, starijih poduzetnica. To se može objasniti većim ljudskim kapitalom specifičnijim za industriju iskusnijih poduzetnica koji im omogućuje bolje iskorištavanje poslovnih mogućnosti i veza. Konačno, koristeći dobivene procjene u analizi troškova i koristi potpora, dobiveni rezultati ukazuju da prednosti nadmašuju troškove javnih potpora za dva puta kratkoročno i dugoročno za iskusnije žene.
Zaključno, ova studija iznosi nekoliko važnih nalaza. Prvo, studija pruža snažne dokaze o pozitivnom utjecaju potpora za razvoj malih poduzeća namijenjenih isključivo poduzetnicama, gdje prednosti sheme potpora nadmašuju njene troškove. Drugo, pokazujemo da je takva shema potpora namijenjena poticanju poduzetnica osobito učinkovita za starije, iskusnije poduzetnice. Konačno, pokazujemo da je dio pozitivnih učinaka poduzeća postignut korištenjem mogućnosti financiranja bankovnim kreditima, tj. povećanjem potražnje za eksternim financiranjem. Iako ova studija analizira shemu potpora namijenjenu isključivo poduzetnicama, sam dizajn potpora može se generalizirati i prilagoditi bilo kojem skupu poduzetnika koji se suočavaju s ograničenjima u društvenom, ljudskom i financijskom kapitalu. Male potpore koje su osmišljene tako da izazovu željene promjene u ponašanju mogu biti koristan alat za kreatore javnih politika, osobito kada su proračuni za javne programe bespovratnih sredstava ograničeni, što se može očekivati u vrijeme recesije.
   
Korištena literatura:

1. Ahl, H., & Nelson, T. (2015). How policy positions women entrepreneurs: A comparative analysis of state discourse in Sweden and the United States. Journal of Business Venturing, 30(2), 273-291. https://doi.org/10.1016/j.jbusvent.2014.08.002
2. Alesina, A., Lotti, F., & Mistrulli, P. E. (2013). Do Women Pay More for Credit? Evidence from Italy. Journal of the European Economic Association, 11(1), 45-66. https://doi.org/10.1111/j.1542-4774.2012.01100.x
3. Bellucci, A., Borisov, A., & Zazzaro, A. (2010). Does gender matter in bank-firm relationships? Evidence from small business lending. Journal of Banking & Finance, 34(12), 2968-2984. https://doi.org/10.1016/j.jbankfin.2010.07.008
4. Berge, L. I. O., & Pires, A. J. G. (2020). Gender, formality, and entrepreneurial success. Small Business Economics, 55, 881–900. https://doi.org/10.1007/s11187-019-00163-8
5. Block, J., Sandner, P., & Spiegel, F. (2015). How Do Risk Attitudes Differ Within the Group of Entrepreneurs? The Role of Motivation and Procedural Utility. Journal of Small Business Management, 53(1), 183–206. https://doi.org/10.1111/jsbm.12060
6. Coleman, S. (2002). Constraints Faced by Women Small Business Owners: Evidence from the Data. Journal of Developmental Entrepreneurship, 7(2), 151-174.
7. Cowling, M., Marlow, S., & Liu, W. (2019). Gender and bank lending after the global financial crisis: are women entrepreneurs safer bets? Small Business Economics, Epub ahead of print 13 April 2019. https://doi.org/10.1007/s11187-019-00168-3.
8. Croson, R., & Gneezy, U. (2009). Gender differences in preferences. Journal of Economic Literature, 47(2), 448-74. https://doi.org/10.1257/jel.47.2.448
9. Dvouletý, O., Srhoj, S., & Pantea, S. (2021). Public SME grants and firm performance in European Union: A systematic review of empirical evidence. Small Business Economics, 57, 243–263. https://doi.org/10.1007/s11187-019-00306-x
10. Faccio, M., Marchica, M. T., & Mura, R. (2016). CEO gender, corporate risk-taking, and the efficiency of capital allocation. Journal of Corporate Finance, 39, 193-209. https://doi.org/10.1016/j.jcorpfin.2016.02.008
11. Foss, L., Henry, C., Ahl, H., & Mikalsen, G. H. (2019). Women’s entrepreneurship policy research: a 30-year review of the evidence. Small Business Economics, 53(2), 409-429. https://doi.org/10.1007/s11187-018-9993-8
12. Fréchette, G. R., Schotter, A., & Trevino, I. (2017). Personality, information acquisition, and choice under uncertainty: An experimental study. Economic Inquiry, 55(3), 1468-1488. https://doi.org/10.1111/ecin.12438
13. Guzman, J., & Kacperczyk, A. O. (2019). Gender gap in entrepreneurship. Research Policy, 48(7), 1666-1680. https://doi.org/10.1016/j.respol.2019.03.012
14. Huang, J., & Kisgen, D. J. (2013). Gender and corporate finance: Are male executives overconfident relative to female executives? Journal of Financial Economics, 108(3), 822-839. https://doi.org/10.1016/j.jfineco.2012.12.005
15. Robb, A., & Walken, J. D. (2002). Firm, Owner, and Financing Characteristics: Differences between Female- and Male-owned Small Businesses. Federal Reserve Working Paper 2002-18.
16. Srhoj, S., Škrinjarić, B., & Radas, S. (2021). Bidding against the odds? The impact evaluation of grants for young micro and small firms during the recession. Small Business Economics, 56, 83–103. https://doi.org/10.1007/s11187-019-00200-6