Učinci promjene strukture finalne potražnje na gospodarsku aktivnost u Hrvatskoj

Naručitelj: Hrvatska gospodarska komora
Trajanje projekta:  10. siječnja 2022. – 10. listopada 2022.
Voditelj projekta: Davor Mikulić
Suradnici: Željko Lovrinčević, Maruška Vizek, Damira Keček

Sažetak:
Cilj projekta bio je utvrditi učinke promjene strukture finalne potražnje na bruto dodanu vrijednost, zaposlenost i porezne prihode ukupnog hrvatskog gospodarstva i proizvodnih sektora. Odabirom domaćeg proizvoda, približno iste cijene i kvalitete, potrošač može doprinijeti pozitivnim učincima na hrvatsko gospodarstvo. Domaći proizvođač koji isporuči finalni proizvod izravno ostvaruje prihode i dodanu vrijednost. Sukladno primijenjenoj tehnologiji proizvodnje, proizvođač finalnog proizvoda dodatno povećava potražnju za nabavkom intermedijarnih inputa koji se ugrađuju u finalni proizvod, te se neizravno povećavaju prihodi i dodana vrijednost i ostalih domaćih poduzeća uključenih u proizvodni lanac izravnog isporučitelja. Takvi učinci nazivaju se multiplikativni učinci, a neizravno se šire i na indirektne dobavljače. Ukupne neizravne učinke vezane uz isporuku domaćih proizvoda na ukupno gospodarstvo analitički se može procijeniti primjenom input-output modela. Osim neizravnih učinaka na dobavljače intermedijarnih inputa, input-output modelom mogu se utvrditi i učinci inducirane osobne potrošnje financirane rastom dohotka zaposlenika koji izravno ili neizravno sudjeluju u proizvodnji finalnih proizvoda. Multiplikativni učinci prisutni su i glede zaposlenosti i poreznih prihoda. Procjena učinaka promjene strukture finalne potražnje u korist domaćih proizvoda u okviru projekta napravljena je na razini ukupnog gospodarstva i 64 proizvodna sektora. Detaljna analiza učinaka omogućila je sagledavanje svih koristi uporabe domaćih proizvoda nauštrb uvoznih kao i smisleno definiranje aktivnosti za pojedine sektore koje bi trebale doprinijeti rastu udjela domaćih proizvoda u finalnoj potražnji. Osim samih učinaka supstitucije finalnih izdataka, analitički model obuhvatio je i potencijalne učinke snažnije integracije domaćih proizvođača, stvaranje klastera i lanaca dodane vrijednosti, pri čemu se dio kompetitivnog uvoza intermedijarnih inputa zamijenio domaćom komponentom.