Neto plaće u obrazovanju i zdravstvu približno jednake u Hrvatskoj i Sloveniji
16. travnja 2025.
Autor: dr. sc. Danijel Nestić
Sažetak: U ovom se prilogu prikazuju rezultati usporedbe prosječnih plaća u Sloveniji i Hrvatskoj, s naglaskom na plaće u javnom sektoru. Dostupni statistički podaci pokazuju da su krajem 2024. godine prosječne neto plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj bile približno jednake prosječnim plaćama u javnom sektoru u Sloveniji. To ne bi bilo ništa čudno da slovenski BDP po stanovniku nije 45% veći od hrvatskog, a prosječne bruto plaće na razini cijelog gospodarstva 30-ak posto veće nego u Hrvatskoj. Prosječne plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj bile su osjetno veće od prosjeka plaća za cijelo gospodarstvo, kao i od prosjeka plaća u poslovnim sektorima poput prerađivačke industrije. Tako je u četvrtom tromjesečju 2024. godine prosječna mjesečna neto plaća u javnoj upravi u Hrvatskoj bila 40% veća nego u prerađivačkoj industriji, u obrazovanju je ona bila 25% veća, a u zdravstvu i socijalnoj skrbi 45% veća. U slovenskom javnom sektoru plaće nisu znatnije odstupale od prosječnih plaća u industriji. Tamo su prosječne neto plaće u javnoj upravi bile 8% veće nego u prerađivačkoj industriji, u obrazovanju su bile čak 10% niže nego u industriji, a u zdravstvu i socijalnoj skrbi 1% veće. U usporedbi sa Slovenijom, sektor obrazovanja u Hrvatskoj relativno bolje stoji u odnosu na plaće u javnoj upravi, dok je odnos prosječnih plaća u obrazovanju i zdravstvu bio podjednak u obje zemlje. Sve ovo ukazuje na znatno povoljniji položaj javnog sektora u Hrvatskoj u odnosu na ostatak gospodarstva. Usporedba sa Slovenijom ukazuje da je Hrvatska s rastom plaća u javnom sektoru otišla iznad razina koje sugerira ukupna razina razvijenosti, odnosno snaga i razvijenost poslovnog sektora. Na to isto tako upućuju i ukupni izdaci opće države za naknade zaposlenima, pri čemu je procijenjeno da Hrvatska nakon reforme plaća iz 2024. godine na te naknade izdvaja 13,2% BDP-a, što je drugi najveći izdatak u EU-u. Veće relativne izdatke za plaće ima samo Danska, dok Hrvatska ima čak i nešto veće izdatke od Finske i Belgije. Iako po tome slična visokorazvijenim zemljama s dugom tradicijom snažne socijalne države, Hrvatska po svojoj razvijenosti i kapacitetima upravljanja javnim sredstvima ne pripada ovom krugu zemalja, što otvara rizike za fiskalnu održivost ovakvog stanja.
Uvod
U ovom se EIZ komentaru uspoređuju prosječne plaće u javnom sektoru u Sloveniji i Hrvatskoj. O plaćama u javnom sektoru u posljednje se vrijeme ponovo dosta raspravlja, ali ponajviše u kontekstu usporedbe plaća unutar samog javnog sektora. Sindikati iz sektora obrazovanja navode kako je kod nedavne reforme plaća taj sektor prošao lošije od ostalih djelatnosti javnog sektora i zato zahtijevaju korekcije koeficijenata ili uvođenje posebnog sektorskog dodatka na plaće. O plaćama u javnom sektoru raspravljalo se i usporedbom stanja i kretanja plaća u javnom i poslovnom sektoru, kao što je to bio slučaj u jednom od ranije objavljenih EIZ komentara. No, međunarodne usporedbe plaća u javnom sektoru nekako su izostale. Jedan od glavnih razloga zasigurno je iznimna ograničenost ažurnih i usporedivih statističkih pokazatelja o plaćama po djelatnostima i zemljama. Ovaj tekst ponudit će međunarodnu usporedbu plaća, premda je na kraju izbor pao na usporedbu Hrvatske sa samo jednom zemljom, Slovenijom.
Dva su ključna razloga zašto je za usporedbu izabrana baš Slovenija, i zašto samo Slovenija. Prvo, radi se o nama bliskoj zemlji s kojom se često uspoređujemo i s kojom imamo razgranate trgovinske i poslovne odnose, pa ovakva usporedba ima puno smisla. Drugo, Slovenija ima slično statističko praćenje plaća kao Hrvatska te ažurne mjesečne pokazatelje. Tako je sa Slovenijom moguća puno preciznija usporedba plaća nego što bi bila izborom neke druge zemlje ili više zemalja istovremeno.
Usporedba plaća samo s jednom zemljom podložna je kritici da taj jedan slučaj ne govori puno, da se radi samo o jednoj strukturi plaća i da bi izborom neke druge zemlje, ili više zemalja, rezultati mogli biti značajno različiti. No, u ovom slučaju smatram da je zbog bliskosti zemalja i dobre statističke usporedivosti moguće dobiti vrlo dobar dojam o relativnoj poziciji plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj. Pritom je plan: a) prikazati usporedbu razine prosječnih plaća u Sloveniji i Hrvatskoj, b) razmotriti odnos između plaća u javnom sektoru i plaća u drugim dijelovima gospodarstva u svakoj od zemalja i c) razmotriti odnose između prosječnih plaća po djelatnostima unutar javnog sektora u Hrvatskoj i Sloveniji.
Na početku ovog priloga nalazi se kratka usporedba Slovenije i Hrvatske u pogledu ključnih pokazatelja razvijenosti i plaća. Središnji dio priloga odnosi se na usporedbu prosječnih mjesečnih neto plaća između Slovenije i Hrvatske u četvrtom tromjesečju 2024. godine, pri čemu je fokus na plaćama u djelatnostima javnog sektora. Koristi se najdetaljnija moguća razrada djelatnosti javnog sektora koje uključuju javnu upravu, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb. Razmatraju se i odnosi plaća između pojedinih djelatnosti u svakoj od zemalja. Na kraju se daje kratki osvrt na rast plaća u posljednje dvije godine te se procjenjuju ukupni izdaci za plaće, točnije naknade zaposlenima na razini opće države u Hrvatskoj i drugim zemljama EU-a.
BDP i prosječne plaće u Sloveniji i Hrvatskoj
Kod usporedbe plaća po zemljama, poželjno je krenuti od stupnja gospodarske razvijenosti. Razvijenost se obično mjeri bruto domaćim proizvodom (BDP) po stanovniku. To je ujedno i okvirni pokazatelj proizvodnosti rada. U razvijenim zemljama plaće su veće, a u manje razvijenim one su niže.
U 2024. godini Slovenija je imala BDP po stanovniku u iznosu od 31,5 tisuća eura, što je 45% više od Hrvatske, u kojoj je on iznosio 21,7 tisuća eura (tablica 1.). Ova razlika u razvijenosti, odnosno proizvodnosti prelila se i na razlike u razinama plaća. Prosječna bruto plaća u Sloveniji je 2024. godine iznosila 2.395 eura i bila je 31,5% veća nego prosječna bruto plaća u Hrvatskoj.[i]
Već kod usporedbe neto plaća pokazuje se osjetno manja prednost Slovenije nego u slučaju bruto plaća, a ta je prednost 2024. godine iznosila tek 15,8%. Razlika između bruto i neto plaća u ovim usporedbama ukazuje na značajnu razliku u poreznim praksama Slovenije i Hrvatske. U Sloveniji je prosječna bruto plaća opterećena većim porezima i doprinosima nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Tako je u Sloveniji prošle godine iz prosječne bruto plaće bilo potrebno isplatiti približno 36,3% za socijalne doprinose i porez na dohodak. U Hrvatskoj je iz prosječne bruto plaće ukupno izdvajanje iznosilo 27,6%, odnosno 10-ak posto manje. Hrvatski porezni sustav izgrađen je tako da se relativno manje proračunskih sredstava prikuplja oporezivanjem dohodaka i socijalnim doprinosima, a puno više oporezivanjem potrošnje. Zbog toga je razlika u neto plaćama u Hrvatskoj i Sloveniji znatno manja nego u bruto plaćama. No, kako su upravo neto plaće ono što radnike najčešće zanima, u nastavku se razmatra samo usporedba neto plaća, ali uz napomenu kako su na sve opažene rezultate utjecale i političke odluke u pogledu oporezivanja plaća.
Minimalna plaća još je jedan pokazatelj plaća koji odražava razlike u razvijenosti zemalja, ali i političke preferencije njihovih vlada. Tako u Sloveniji minimalna plaća za ovu, 2025. godinu iznosi 1.278 eura, a u Hrvatskoj 970 eura (tablica 1.). Minimalna je plaća u Sloveniji 31,8% veća nego u Hrvatskoj, ali je u obje zemlje određena na razini od oko 53% prosječne bruto plaće iz prošle godine.
Tablica 1. Osnovni podaci o BDP-u i plaćama u Sloveniji i Hrvatskoj, 2024.
Usporedba neto plaća po djelatnostima u Sloveniji i Hrvatskoj
Usporedba razina plaća po djelatnostima odnosi se na prosječne mjesečne neto plaće u četvrtom tromjesečju 2024. godine. Tromjesečni prosjek izabran je kako bi se izbjegli učinci znatnih oscilacija mjesečnih razina plaća krajem godine. Osim toga, posljednji detaljni podaci po djelatnostima javnog sektora koje je DZS objavio odnose se na listopad, studeni i prosinac prošle godine, dok su za siječanj 2025. dostupni podaci tek za glavne djelatnosti. Inače, slovenski statistički ured SURS prikazuje prosječne plaće na puno detaljnijoj razini nego hrvatski DZS, tako da se usporedba prikazana u tablici 2. odnosi na najdetaljnije djelatnosti javnog sektora koje postoje u objavi DZS-a. Uz djelatnosti javnog sektora, prikazane su i ukupne prosječne plaće, odnosno prosjek za cijelo gospodarstvo, te prosječne plaće u djelatnostima prerađivačke industrije i trgovine na malo. Ove dvije djelatnosti izabrane su kao predstavnici dominantno privatnih sektora koji djeluju u konkurentnom okruženju i imaju značajan udio u ukupnoj zaposlenosti.
U četvrtom tromjesečju 2024. godine prosječna neto plaća u Sloveniji iznosila je 1.650 eura, a u Hrvatskoj 1.356 eura. Razlika je 21,7% u korist Slovenije (tablica 2.). U privatnom sektoru razlika je još i veća, barem kad se promatraju prerađivačka industrija, u kojoj su slovenski radnici dobili 38,2% veću neto plaću nego hrvatski, te u trgovini na malo, u kojoj je razlika u neto plaćama iznosila 27,5% u korist slovenskih radnika. To je sve prilično očekivano s obzirom na kontekst stupnja gospodarske razvijenosti Slovenije i Hrvatske.
Stvar postaje zanimljiva kod usporedbe plaća u javnom sektoru. Prosječna mjesečna neto plaća u djelatnosti javne uprave i obrane u Sloveniji bila je tek 6,9% veća nego u Hrvatskoj. U djelatnosti obrazovanja prosječna je neto plaća u Hrvatskoj bila praktički izjednačena sa Slovenijom, a u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u Hrvatskoj ta je plaća bila čak i oko 3% veća nego u Sloveniji.
Nešto detaljnija razrada djelatnosti javnog sektora pokazuje da je u djelatnosti državne uprave prednost Slovenije u plaćama nešto veća od ostatka javnog sektora. No, u predškolskom i osnovnom obrazovanju prosječne mjesečne neto plaće bile su veće u Hrvatskoj. Kod plaća u srednjem i visokom obrazovanju, Slovenija je bila u blagoj prednosti. Hrvatske neto plaće bile su veće od slovenskih i u djelatnosti bolnica te ostalim djelatnostima zdravstvene zaštite. Kod djelatnosti socijalne skrbi, čini se da Hrvatska relativno dobro stoji u usporedbi plaća ako te djelatnosti uključuju smještaj, ali znatno lošije ako se radi o djelatnostima bez smještaja.
Tablica 2. Usporedba prosječnih mjesečnih neto plaća u djelatnostima javnog sektora u Sloveniji i Hrvatskoj, 4. tromjesečje 2024.
Odnos plaća između javnog sektora i prosjeka gospodarstva
Značajne razlike između Hrvatske i Slovenije postoje kod odnosa plaća u javnom sektoru i ukupnog prosjeka plaća. Tako su neto plaće u javnoj upravi i obrani u Hrvatskoj bile 26,2% veće od ukupnog prosjeka plaća, dok su u Sloveniji one bile veće tek 10,9%. Prosječna mjesečna neto plaća u obrazovanju u Hrvatskoj bila je 12,7% veća od prosjeka za cijelo gospodarstvo, dok je u Sloveniji plaća u obrazovanju bila čak 7,5% niža od ukupnog prosjeka. U visokom obrazovanju prosječne plaće u Hrvatskoj bile su oko 50% veće od ukupnog prosjeka, a u Sloveniji 28%. Sličan odnos postoji i kod djelatnosti bolnica, u kojoj je prosječna plaća u Hrvatskoj bila oko 50% veća od državnog prosjeka, a u Sloveniji 22%. Sve su ovo pokazatelji relativno povoljnijeg položaja javnog sektora u Hrvatskoj nego u Sloveniji.
Prednost javnog sektora u Hrvatskoj još je izraženija ako se prosječne plaće u javnom sektoru uspoređuju s privatnim sektorom, u ovom slučaju s plaćama u prerađivačkoj industriji. Prosječna mjesečna neto plaća u obrazovanju u Hrvatskoj je bila 25% veća nego u prerađivačkoj industriji, dok je u Sloveniji ona bila 10% manja nego u prerađivačkoj industriji. U djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u Hrvatskoj prednost u mjesečnim neto plaćama je bila 44% u odnosu na prerađivačku industriju, dok su u Sloveniji prosječne plaće u zdravstvu i industriji bile podjednake.
Jasno je da razlike u strukturi gospodarstva utječu na ovakve rezultate. Slovenija ima snažniji industrijski sektor koji generira proizvode veće dodane vrijednosti, u kojem je proizvodnost rada veća, pa su i plaće veće. Štoviše, plaće u prerađivačkoj industriji veće su od ukupnog nacionalnog prosjeka plaća. U Hrvatskoj je značaj industrije manji, s manje sofisticirane proizvodnje i nižim prosječnim plaćama. No upravo se o tome i radi. Međunarodno konkurentni proizvodni sektor ima kapacitet generiranja većih plaća nego manje konkurentan proizvodni sektor, a taj se odnos plaća obično širi na ostatak gospodarstva uz odgovarajuće posljedice na razinu cijena. Ekonomisti takav proces nazivaju Balassa-Samuelsonovim učinkom. No, državnom intervencijom kod određivanja plaća u javnom sektoru moguće je snažno utjecati na odnose plaća.
Zaključno u ovom dijelu, vidi se kako su se plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj sasvim približile plaćama u Sloveniji usprkos razlikama u razvijenosti, dok kod plaća u privatnom sektoru i dalje postoji značajan jaz u korist Slovenije.
Odnosi plaća unutar djelatnosti javnog sektora
Usporedba plaća unutar samog javnog sektora ponovo je aktualizirana štrajkovima u djelatnosti obrazovanja, i to gotovo godinu dana nakon primjene novog sustava koeficijenata u javnim i državnim službama u Hrvatskoj. Podaci iz tablice 2. omogućuju takvu usporedbu plaća, ali uz dodatak međunarodne dimenzije.
Za početak, aktualna je usporedba plaća u obrazovanju s plaćama u sudstvu, odnosno plaćama državnih dužnosnika. Nažalost, DZS ne objavljuje prosječne plaće za tako detaljno razrađene djelatnosti, odnosno zanimanja. No, postoje podaci za nešto šire djelatnosti. Tako postoje podaci o plaćama u djelatnosti pružanja usluga zajednici kao cjelini koja obuhvaća skupinu poddjelatnosti kao što su vanjski poslovi, obrana, javni red i sigurnost, vatrogastvo te sudstvo. Ti se podaci mogu usporediti s plaćama u sektoru obrazovanja u obje zemlje. U Sloveniji je prosječna mjesečna neto plaća u djelatnosti pružanja usluga zajednici kao cjelini bila 24,4% veća nego u obrazovanju, dok je u Hrvatskoj ona bila 17,4% veća. To ukazuje da su plaće u obrazovanju u odnosu na plaće u djelatnosti pružanja usluga zajednici kao cjelini u Hrvatskoj povoljnije nego u Sloveniji.
Na isti zaključak upućuje usporedba plaća u obrazovanju s djelatnošću državna uprava te ekonomska i socijalna politika zajednice, koja obuhvaća usluge državnih službenika i namještenika kao i državnih dužnosnika. U djelatnosti državne uprave, ekonomske i socijalne politike u Sloveniji su prosječne plaće bile 16,8% veće nego u obrazovanju, dok je u Hrvatskoj ta djelatnost imala 7,8% veće plaće, što ponovo ukazuje na relativno povoljniji položaj obrazovanja u Hrvatskoj nego u Sloveniji.
Aktualne su i usporedbe plaća između djelatnosti obrazovanja i zdravstva. Kod relativnih odnosa plaće u obrazovanju i djelatnosti zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i Sloveniji, čini se da nema neke veće razlike. U Sloveniji je prosječna mjesečna neto plaća u obrazovanju u četvrtom tromjesečju 2024. iznosila 78,8% plaće u zdravstvenoj zaštiti, a u Hrvatskoj 79,7%.
Vrijedi ukazati na još nekoliko rezultata usporedbi plaće unutar pojedinih skupina djelatnosti javnog sektora u Hrvatskoj i Sloveniji. Tako se može uočiti da zaposlenici u srednjim školama u Sloveniji imaju nešto veće plaće od zaposlenika u osnovnim školama, dok su u Hrvatskoj prosječne plaće u osnovnim i srednjim školama praktički izjednačene. Nadalje, visoko obrazovanje u Sloveniji stoji relativno povoljnije u odnosu na osnovno i predškolsko obrazovanje nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Kod zdravstva, može se uočiti da su prosječne plaće u bolnicama u odnosu na djelatnost medicinske i stomatološke prakse relativno veće u Hrvatskoj nego što je to slučaj u Sloveniji.[ii]
Dvogodišnji rast plaća u Sloveniji i Hrvatskoj
Prosječne plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj snažno su porasle u posljednje dvije godine, što je i omogućilo dostizanje razina plaća koje su usporedive sa Slovenijom. Osim toga, taj je rast bio značajno veći nego u poslovnom sektoru. Tablica 3. pokazuje stope rasta plaća po glavnim djelatnostima između siječnja 2023. i siječnja 2025. Prosječne mjesečne neto plaće na razini cijelog gospodarstva u Hrvatskoj su povećane 27%, a u Sloveniji 13%. U javnom sektoru, posebno u Hrvatskoj, taj je rast bio još veći. S izuzetkom djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja, prosječna neto plaća u djelatnostima javnog sektora u promatranom je razdoblju povećana od 35% do 40%. U Sloveniji je u isto vrijeme rast u djelatnostima javnog sektora iznosio 12% - 15%. Vrijedi primijetiti da je rast plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj bio za 10-ak postotnih bodova veći nego u prerađivačkoj industriji i trgovini na malo.[iii] U Sloveniji je zabilježena vrlo mala razlika između rasta plaća u javnom i poslovnom sektoru.
Brži rast plaća u Hrvatskoj ponekad se pokušava objasniti većom inflacijom i potrebom da plaće prate rast cijena. Međutim, razlika u stopama rasta plaća u Hrvatskoj i Sloveniji, posebno u javnom sektoru, takva je da razlika u stopi inflacije među zemljama niti približno ne može objasniti kretanja u zadnje dvije godine. Naime, u tom razdoblju kumulativni rast cijena u Hrvatskoj doista je bio veći, ali je iznosio 8,3%, dok je u Sloveniji on bio 5,4%. Pokazatelji rasta plaća nakon korekcije za inflaciju, odnosno realni rast plaća u Hrvatskoj i dalje je bio daleko veći nego u Sloveniji, posebno u djelatnostima javnog sektora (tablica 3.).
Tablica 3. Nominalni i realni rast prosječnih neto plaća između siječnja 2023. i siječnja 2025.
Ukupni izdaci za plaće javnog sektora
Dosadašnja razmatranja na temelju usporedbe sa Slovenijom upućuju na zaključak da je Hrvatska s rastom plaća u javnom sektoru otišla iznad razina koje sugerira ukupna razina razvijenosti, odnosno razvijenost i snaga poslovnog sektora. U tom smislu, moguća je još jedna dodatna međunarodna usporedba. Na slici 1. nalazi se prikaz izdataka opće države za naknade za zaposlene, pri čemu su ti izdaci prikazani kao udjeli u BDP-u. Opća država uključuje središnju i lokalnu državu, socijalne fondove te dio pravnih osoba u državnom vlasništvu koje se u skladu s metodologijom Eurostata smatraju dijelom opće države. Podaci za zemlje EU-a odnose se na 2023. godinu, dok je za Hrvatsku dodana procjena za 2024. godinu koja uključuje učinke reforme sustava koeficijenata. Pokazuje se da je Hrvatska već i prije reforme plaća imala vrlo visoke izdatke za plaće (naknade zaposlenima) koji se isplaćuju iz sektora opće države, 11,5% BDP-a.
Nakon reforme je, prema procjeni, postala država s drugim najvećim izdacima za plaće u EU-u. S procijenjenih 13,2% BDP-a izdataka u 2024. godini, Hrvatska je stala uz bok Danskoj, Finskoj i Belgiji, sve redom visokorazvijenim zemljama s dugom tradicijom snažne socijalne države. Može se ocijeniti da Hrvatska po svojim kapacitetima upravljanja javnim sredstvima ne pripada ovom krugu zemalja i da postoji rizik da sredstva uložena u plaće neće rezultirati kvalitetom javnih usluga koja bi opravdala ovako velika izdvajanja. Iako se dijelom može razumjeti da je reformu plaća u javnom sektoru politički bilo moguće provesti samo uz odgovarajući rast plaća, čini se da se pritom otišlo predaleko. Posljedica je narušen odnos plaća prema privatnom sektoru, a potencijalno se može otvoriti fiskalni problem, posebno u novim geopolitičkim okolnostima s rastućim rizicima znatnog usporavanja rasta globalnog, europskog, a time i hrvatskog gospodarstva.
Slika 1. Izdaci opće države za naknade zaposlenima, 2023. (u % BDP-a)
Zaključak
U ovom su prilogu prikazane usporedbe prosječnih mjesečnih neto plaća po djelatnostima između Slovenije i Hrvatske. Pokazuje se kako su se neto plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj sasvim približile plaćama u Sloveniji, dok kod plaća u privatnom sektoru i dalje postoji značajan jaz u plaćama u korist Slovenije. Usporedba međusobnog odnosa plaća unutar javnog sektora, odnosno između javne uprave, obrazovanja i zdravstvene zaštite i socijalne skrbi pokazuje da u Sloveniji javna uprava stoji relativno bolje nego u Hrvatskoj, dok obrazovanje u Hrvatskoj stoji relativno bolje nego u Sloveniji u odnosu na druge segmente javnog sektora.
Iako je opažena usporedba vrlo indikativna, treba biti svjestan nekih ograničenja prikazane usporedbe plaća. Jedno ograničenje odnosi se na razmatranje tromjesečnog prosjeka plaća u zadnjem tromjesečju 2024. godine. Tu se još uvijek može raditi o netipičnim mjesečnim ili kvartalnim oscilacijama koje ne prikazuju prosječno stanje relevantno za usporedbu u nešto dužem roku. U narednim mjesecima će se vidjeti hoće li doći do kakvih razlika u odnosu na ovdje opisano stanje.
Drugo moguće ograničenje ove analize vezano je uz metodološke razlike kod statističkog prikupljanja podataka u Sloveniji i Hrvatskoj. Metodološki materijali o statistici plaća u Hrvatskoj i Sloveniji ukazuju na veliku podudarnost metodologija, ali uz jednu značajnu razliku. Naime, slovenski statistički ured promatra prosječnu plaću po zaposlenom bez obzira na radno vrijeme (puno ili nepuno). Hrvatski statistički zavod plaće izražava u ekvivalentu punog radnog vremena. Tako da je prosječna mjesečna plaća u Sloveniji pod utjecajem zapošljavanja s nepunim radnim vremenom. Iako pokazatelji o prosječnom mjesečnom broju sati rada pokazuju da većina zaposlenih u Sloveniji, jednako kao i u Hrvatskoj, radi na puno radno vrijeme, ovaj bi faktor ipak mogao utjecati na opažene rezultate usporedbe. Razmatranjem prosječnih plaća po satu rada mogao bi se zaobići ovaj problem. Nažalost, DZS ne objavljuje detaljne statističke podatke o plaćama po satu rada po svim djelatnostima javnog sektora kao što je to slučaj kod mjesečnih plaća, tako da je u tom slučaju moguća usporedba samo za glavne djelatnosti javnog sektora.
Rezultati usporedbe bazirane na neto plaći po satu rada prikazani su u tablici D1. u Dodatku. Pokazuje se da su neto plaće u Sloveniji nešto veće nego u Hrvatskoj ako se gledaju po satu rada nego ako se gledaju na razini prosječnih mjesečnih plaća. To vrijedi za ukupne plaće, ali i za plaće u privatnom i javnom sektoru. U četvrtom tromjesečju 2024. prosječna je neto plaća po satu rada u obrazovanju u Sloveniji bila 5% veća nego u Hrvatskoj. Podsjetimo, na razini mjesečnih prosjeka, neto plaće u obrazovanju bile su podjednake u obje zemlje. Međutim, razmatranje plaća po satu umjesto po mjesecu gotovo da uopće nije utjecalo na odnose plaća između djelatnosti unutar zemalja. Na primjer, prosječna neto plaća po satu rada u obrazovanju u Hrvatskoj bila je 25% veća nego u prerađivačkoj industriji, dok je u Sloveniji ona bila oko 8% niža. Ti isti odnosi bili su zabilježeni kod prosječnih mjesečnih plaća. Tako da glavna opažanja temeljem prosječnih mjesečnih neto plaća vrijede i u slučaju usporedbe temeljem prosječnih plaća po satu rada.
Značajan rast plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj rezultat je aktivne politike plaća koja je uključivala višestruke promjene u različitim dijelovima javnog sektora. Početak takve politike može se smjestiti još u listopad 2022. godine kad je osnovica plaća povećana za 6%. Osnovica je ponovo povećana u travnju 2023. za 2%. Uslijedio je niz parcijalnih, gotovo nekontroliranih intervencija u koeficijente i dodatke u različitim dijelovima sustava, uz višekratni rast osnovice. Proces je ipak zaokružen sustavnom i solidno reguliranom reformom plaća čiji je zadnji korak realiziran novim sustavom koeficijenata u primjeni od ožujka 2024. godine. U jesen prošle godine krenulo se u kolektivne pregovore oko osnovice plaća za 2025. godinu. Tada je dogovoren dodatak kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike s rastom osnovice 3% kod obračuna plaće za veljaču 2025. te dodatnih 3% uz plaću za rujan 2025. Iako sindikati javnih službi nisu prihvatili povećanje osnovice koje su prihvatili sindikati državnih službi, ono će se ipak primijeniti i na sve zaposlenike u javnim službama u 2025. godini temeljem posebne odluke Vlade. To ukazuje da će se rast plaća u javnim službama nastaviti i u ovoj godini, premda po znatno umjerenijim stopama u odnosu na one u posljednje dvije godine.
Reforma plaća u javnom sektoru u svojim završnim koracima uključila je izjednačavanje osnovice plaća za državne i pravosudne dužnosnike s osnovicom plaća za zaposlenike u državnim i javnim službama. Iako se za izjednačavanje osnovica za različite kategorije zaposlenih i dužnosnika može naći opravdanje u jednostavnosti i transparentnosti, to nije bilo nužno niti sada niti ubuduće. Ako se, na primjer, unaprijed zna da će se osnovica plaće za državne dužnosnike uskladiti s osnovicom plaća za zaposlenike u javnim i državnim službama, može se postaviti provokativno pitanje mogućeg sukoba interesa državnih dužnosnika kod pregovora o plaćama. Državni dužnosnici koji sa sindikatima javnih i državnih službi pregovaraju o osnovici plaća i drugim pravima za zaposlenike ujedno pregovaraju i o svojim vlastitim plaćama. Oni bi u pregovorima morali slijediti javni interes koji bi mogao u nekom trenutku doći u sukob s njihovim privatnim interesom da sebi osiguraju veća primanja. Možda je takav sukob interesa daleko od realne mogućnosti, ali nije loše o njemu razmišljati. Nadalje, državni dužnosnici moraju se brinuti ne samo za rast plaća u javnom sektoru, već o ukupnom gospodarstvu i o svim zaposlenicima, uključujući one u poslovnom sektoru. I tu brigu ne bi bilo loše osvijestiti, možda najbolje povezivanjem rasta plaća državnih dužnosnika s rastom plaća u poslovnom sektoru.
Stoga je prijedlog da se ubuduće osnovica plaća državnih dužnosnika vezuje uz rast plaća u poslovnom sektoru, a ne uz rast plaća zaposlenika javnog sektora. Time bi se državnim dužnosnicima dodatno ukazalo na potrebu jačanja ukupnog gospodarstva te izbjegla situacija da oni kod pregovora o plaćama u javnom sektoru pregovaraju i o vlastitoj plaći. Osim toga, kod plaća državnih dužnosnika uključio bi se i ciklički moment koji ne mora biti loš. U lošoj gospodarskoj situaciji plaće u poslovnim sektorima će možda padati, pa se čini razumnim da i državni dužnosnici dijele sudbinu većine gospodarstva i da njihove plaće padnu. Isto tako, u dobroj gospodarskoj situaciji, uz široko rasprostranjen rast plaća u gospodarstvu nema razloga da državni dužnosnici ne dijele blagodati tog rasta s drugim zaposlenicima iz poslovnih sektora. Uz to, u pregovorima oko rasta plaća u javnom sektoru ključni pregovarači bili bi svjesni kretanja u gospodarstvu, državni dužnosnici putem vlastitih plaća, a sindikati javnog sektora imajući u rukama dobre argumente za borbu za rast plaća kakav imaju državni dužnosnici, odnosno zaposlenici poslovnog sektora. Time bi možda izbjegli situaciju koju smo iskusili u posljednje dvije godine kada je dogovoren rast plaća u javnom sektoru koji značajno odudara od rasta plaća u poslovnom sektoru i potencijalno otvara fiskalnu neravnotežu koja zahtijeva posebnu kontrolu.
DODATAK
Tablica D1. Usporedba prosječnih neto plaća po satu rada u djelatnostima javnog sektora u Sloveniji i Hrvatskoj, 4. tromjesečje 2024.
Ovaj je rad nastao u sklopu projekta „Tržište rada i društveno blagostanje u uvjetima starenja stanovništva“ financiranog sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. - NextGenerationEU.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Sažetak: U ovom se prilogu prikazuju rezultati usporedbe prosječnih plaća u Sloveniji i Hrvatskoj, s naglaskom na plaće u javnom sektoru. Dostupni statistički podaci pokazuju da su krajem 2024. godine prosječne neto plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj bile približno jednake prosječnim plaćama u javnom sektoru u Sloveniji. To ne bi bilo ništa čudno da slovenski BDP po stanovniku nije 45% veći od hrvatskog, a prosječne bruto plaće na razini cijelog gospodarstva 30-ak posto veće nego u Hrvatskoj. Prosječne plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj bile su osjetno veće od prosjeka plaća za cijelo gospodarstvo, kao i od prosjeka plaća u poslovnim sektorima poput prerađivačke industrije. Tako je u četvrtom tromjesečju 2024. godine prosječna mjesečna neto plaća u javnoj upravi u Hrvatskoj bila 40% veća nego u prerađivačkoj industriji, u obrazovanju je ona bila 25% veća, a u zdravstvu i socijalnoj skrbi 45% veća. U slovenskom javnom sektoru plaće nisu znatnije odstupale od prosječnih plaća u industriji. Tamo su prosječne neto plaće u javnoj upravi bile 8% veće nego u prerađivačkoj industriji, u obrazovanju su bile čak 10% niže nego u industriji, a u zdravstvu i socijalnoj skrbi 1% veće. U usporedbi sa Slovenijom, sektor obrazovanja u Hrvatskoj relativno bolje stoji u odnosu na plaće u javnoj upravi, dok je odnos prosječnih plaća u obrazovanju i zdravstvu bio podjednak u obje zemlje. Sve ovo ukazuje na znatno povoljniji položaj javnog sektora u Hrvatskoj u odnosu na ostatak gospodarstva. Usporedba sa Slovenijom ukazuje da je Hrvatska s rastom plaća u javnom sektoru otišla iznad razina koje sugerira ukupna razina razvijenosti, odnosno snaga i razvijenost poslovnog sektora. Na to isto tako upućuju i ukupni izdaci opće države za naknade zaposlenima, pri čemu je procijenjeno da Hrvatska nakon reforme plaća iz 2024. godine na te naknade izdvaja 13,2% BDP-a, što je drugi najveći izdatak u EU-u. Veće relativne izdatke za plaće ima samo Danska, dok Hrvatska ima čak i nešto veće izdatke od Finske i Belgije. Iako po tome slična visokorazvijenim zemljama s dugom tradicijom snažne socijalne države, Hrvatska po svojoj razvijenosti i kapacitetima upravljanja javnim sredstvima ne pripada ovom krugu zemalja, što otvara rizike za fiskalnu održivost ovakvog stanja.
Uvod
U ovom se EIZ komentaru uspoređuju prosječne plaće u javnom sektoru u Sloveniji i Hrvatskoj. O plaćama u javnom sektoru u posljednje se vrijeme ponovo dosta raspravlja, ali ponajviše u kontekstu usporedbe plaća unutar samog javnog sektora. Sindikati iz sektora obrazovanja navode kako je kod nedavne reforme plaća taj sektor prošao lošije od ostalih djelatnosti javnog sektora i zato zahtijevaju korekcije koeficijenata ili uvođenje posebnog sektorskog dodatka na plaće. O plaćama u javnom sektoru raspravljalo se i usporedbom stanja i kretanja plaća u javnom i poslovnom sektoru, kao što je to bio slučaj u jednom od ranije objavljenih EIZ komentara. No, međunarodne usporedbe plaća u javnom sektoru nekako su izostale. Jedan od glavnih razloga zasigurno je iznimna ograničenost ažurnih i usporedivih statističkih pokazatelja o plaćama po djelatnostima i zemljama. Ovaj tekst ponudit će međunarodnu usporedbu plaća, premda je na kraju izbor pao na usporedbu Hrvatske sa samo jednom zemljom, Slovenijom.
Dva su ključna razloga zašto je za usporedbu izabrana baš Slovenija, i zašto samo Slovenija. Prvo, radi se o nama bliskoj zemlji s kojom se često uspoređujemo i s kojom imamo razgranate trgovinske i poslovne odnose, pa ovakva usporedba ima puno smisla. Drugo, Slovenija ima slično statističko praćenje plaća kao Hrvatska te ažurne mjesečne pokazatelje. Tako je sa Slovenijom moguća puno preciznija usporedba plaća nego što bi bila izborom neke druge zemlje ili više zemalja istovremeno.
Usporedba plaća samo s jednom zemljom podložna je kritici da taj jedan slučaj ne govori puno, da se radi samo o jednoj strukturi plaća i da bi izborom neke druge zemlje, ili više zemalja, rezultati mogli biti značajno različiti. No, u ovom slučaju smatram da je zbog bliskosti zemalja i dobre statističke usporedivosti moguće dobiti vrlo dobar dojam o relativnoj poziciji plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj. Pritom je plan: a) prikazati usporedbu razine prosječnih plaća u Sloveniji i Hrvatskoj, b) razmotriti odnos između plaća u javnom sektoru i plaća u drugim dijelovima gospodarstva u svakoj od zemalja i c) razmotriti odnose između prosječnih plaća po djelatnostima unutar javnog sektora u Hrvatskoj i Sloveniji.
Na početku ovog priloga nalazi se kratka usporedba Slovenije i Hrvatske u pogledu ključnih pokazatelja razvijenosti i plaća. Središnji dio priloga odnosi se na usporedbu prosječnih mjesečnih neto plaća između Slovenije i Hrvatske u četvrtom tromjesečju 2024. godine, pri čemu je fokus na plaćama u djelatnostima javnog sektora. Koristi se najdetaljnija moguća razrada djelatnosti javnog sektora koje uključuju javnu upravu, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb. Razmatraju se i odnosi plaća između pojedinih djelatnosti u svakoj od zemalja. Na kraju se daje kratki osvrt na rast plaća u posljednje dvije godine te se procjenjuju ukupni izdaci za plaće, točnije naknade zaposlenima na razini opće države u Hrvatskoj i drugim zemljama EU-a.
BDP i prosječne plaće u Sloveniji i Hrvatskoj
Kod usporedbe plaća po zemljama, poželjno je krenuti od stupnja gospodarske razvijenosti. Razvijenost se obično mjeri bruto domaćim proizvodom (BDP) po stanovniku. To je ujedno i okvirni pokazatelj proizvodnosti rada. U razvijenim zemljama plaće su veće, a u manje razvijenim one su niže.
U 2024. godini Slovenija je imala BDP po stanovniku u iznosu od 31,5 tisuća eura, što je 45% više od Hrvatske, u kojoj je on iznosio 21,7 tisuća eura (tablica 1.). Ova razlika u razvijenosti, odnosno proizvodnosti prelila se i na razlike u razinama plaća. Prosječna bruto plaća u Sloveniji je 2024. godine iznosila 2.395 eura i bila je 31,5% veća nego prosječna bruto plaća u Hrvatskoj.[i]
Već kod usporedbe neto plaća pokazuje se osjetno manja prednost Slovenije nego u slučaju bruto plaća, a ta je prednost 2024. godine iznosila tek 15,8%. Razlika između bruto i neto plaća u ovim usporedbama ukazuje na značajnu razliku u poreznim praksama Slovenije i Hrvatske. U Sloveniji je prosječna bruto plaća opterećena većim porezima i doprinosima nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Tako je u Sloveniji prošle godine iz prosječne bruto plaće bilo potrebno isplatiti približno 36,3% za socijalne doprinose i porez na dohodak. U Hrvatskoj je iz prosječne bruto plaće ukupno izdvajanje iznosilo 27,6%, odnosno 10-ak posto manje. Hrvatski porezni sustav izgrađen je tako da se relativno manje proračunskih sredstava prikuplja oporezivanjem dohodaka i socijalnim doprinosima, a puno više oporezivanjem potrošnje. Zbog toga je razlika u neto plaćama u Hrvatskoj i Sloveniji znatno manja nego u bruto plaćama. No, kako su upravo neto plaće ono što radnike najčešće zanima, u nastavku se razmatra samo usporedba neto plaća, ali uz napomenu kako su na sve opažene rezultate utjecale i političke odluke u pogledu oporezivanja plaća.
Minimalna plaća još je jedan pokazatelj plaća koji odražava razlike u razvijenosti zemalja, ali i političke preferencije njihovih vlada. Tako u Sloveniji minimalna plaća za ovu, 2025. godinu iznosi 1.278 eura, a u Hrvatskoj 970 eura (tablica 1.). Minimalna je plaća u Sloveniji 31,8% veća nego u Hrvatskoj, ali je u obje zemlje određena na razini od oko 53% prosječne bruto plaće iz prošle godine.
Tablica 1. Osnovni podaci o BDP-u i plaćama u Sloveniji i Hrvatskoj, 2024.
| Slovenija | Hrvatska | Slovenija u odnosu na Hrvatsku (%) | |
| BDP po stanovniku (tekuća cijena, €) | 31.490 | 21.705 | 145,1% |
| Prosječna mjesečna bruto plaća u pravnim osobama (prosjek godine, €) | 2.395 | 1.821 | 131,5% |
| Prosječna mjesečna neto plaća u pravnim osobama (prosjek godine, €) | 1.526 | 1.318 | 115,8% |
| Udio prosječne neto u prosječnoj bruto plaći (%) |
63,7% | 72,4% | |
| Minimalna bruto plaća, siječanj 2025. (€) | 1.278 | 970 | 131,8% |
| Udio minimalne u prosječnoj bruto plaći prethodne godine (%) |
53,4% | 53,3% |
Izvori: Eurostat (prc_ppp_ind i earn_mw_cur), SURS i DZS (pristupljeno 27. ožujka 2025.).
Usporedba neto plaća po djelatnostima u Sloveniji i Hrvatskoj
Usporedba razina plaća po djelatnostima odnosi se na prosječne mjesečne neto plaće u četvrtom tromjesečju 2024. godine. Tromjesečni prosjek izabran je kako bi se izbjegli učinci znatnih oscilacija mjesečnih razina plaća krajem godine. Osim toga, posljednji detaljni podaci po djelatnostima javnog sektora koje je DZS objavio odnose se na listopad, studeni i prosinac prošle godine, dok su za siječanj 2025. dostupni podaci tek za glavne djelatnosti. Inače, slovenski statistički ured SURS prikazuje prosječne plaće na puno detaljnijoj razini nego hrvatski DZS, tako da se usporedba prikazana u tablici 2. odnosi na najdetaljnije djelatnosti javnog sektora koje postoje u objavi DZS-a. Uz djelatnosti javnog sektora, prikazane su i ukupne prosječne plaće, odnosno prosjek za cijelo gospodarstvo, te prosječne plaće u djelatnostima prerađivačke industrije i trgovine na malo. Ove dvije djelatnosti izabrane su kao predstavnici dominantno privatnih sektora koji djeluju u konkurentnom okruženju i imaju značajan udio u ukupnoj zaposlenosti.
U četvrtom tromjesečju 2024. godine prosječna neto plaća u Sloveniji iznosila je 1.650 eura, a u Hrvatskoj 1.356 eura. Razlika je 21,7% u korist Slovenije (tablica 2.). U privatnom sektoru razlika je još i veća, barem kad se promatraju prerađivačka industrija, u kojoj su slovenski radnici dobili 38,2% veću neto plaću nego hrvatski, te u trgovini na malo, u kojoj je razlika u neto plaćama iznosila 27,5% u korist slovenskih radnika. To je sve prilično očekivano s obzirom na kontekst stupnja gospodarske razvijenosti Slovenije i Hrvatske.
Stvar postaje zanimljiva kod usporedbe plaća u javnom sektoru. Prosječna mjesečna neto plaća u djelatnosti javne uprave i obrane u Sloveniji bila je tek 6,9% veća nego u Hrvatskoj. U djelatnosti obrazovanja prosječna je neto plaća u Hrvatskoj bila praktički izjednačena sa Slovenijom, a u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u Hrvatskoj ta je plaća bila čak i oko 3% veća nego u Sloveniji.
Nešto detaljnija razrada djelatnosti javnog sektora pokazuje da je u djelatnosti državne uprave prednost Slovenije u plaćama nešto veća od ostatka javnog sektora. No, u predškolskom i osnovnom obrazovanju prosječne mjesečne neto plaće bile su veće u Hrvatskoj. Kod plaća u srednjem i visokom obrazovanju, Slovenija je bila u blagoj prednosti. Hrvatske neto plaće bile su veće od slovenskih i u djelatnosti bolnica te ostalim djelatnostima zdravstvene zaštite. Kod djelatnosti socijalne skrbi, čini se da Hrvatska relativno dobro stoji u usporedbi plaća ako te djelatnosti uključuju smještaj, ali znatno lošije ako se radi o djelatnostima bez smještaja.
Tablica 2. Usporedba prosječnih mjesečnih neto plaća u djelatnostima javnog sektora u Sloveniji i Hrvatskoj, 4. tromjesečje 2024.
| Prosječna mjesečna neto plaća (€) | Udio plaće u sektoru u odnosu na ukupnu plaću | Udio plaće u sektoru u odnosu na plaću u prerađ. industriji | |||||||
| Slovenija | Hrvatska | Slovenija prema Hrvatskoj | Slovenija | Hrvatska | Slovenija | Hrvatska | |||
| UKUPNO | 1.650 | 1.356 | 121,7% | 100,0% | 100,0% | 97,6% | 110,8% | ||
| Prerađivačka industrija | 1.691 | 1.224 | 138,2% | 102,5% | 90,3% | 100,0% | 100,0% | ||
| Trgovina na malo (osim s motornim vozilima) |
1.403 | 1.101 | 127,5% | 85,0% | 81,2% | 83,0% | 89,9% | ||
| Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje | 1.829 | 1.711 | 106,9% | 110,9% | 126,2% | 108,2% | 139,8% | ||
| Državna uprava te ekonomska i socijalna politika zajednice | 1.784 | 1.647 | 108,3% | 108,1% | 121,5% | 105,5% | 134,6% | ||
| Pružanje usluga zajednici kao cjelini (vanjski poslovi, obrana, sudstvo, javni red i sigurnost, vatrogastvo) | 1.900 | 1.794 | 105,9% | 115,1% | 132,3% | 112,4% | 146,6% | ||
| Djelatnosti obveznoga socijalnog osiguranja | 1.582 | 1.438 | 110,0% | 95,8% | 106,1% | 93,5% | 117,5% | ||
| Obrazovanje | 1.527 | 1.528 | 99,9% | 92,5% | 112,7% | 90,3% | 124,9% | ||
| Predškolsko obrazovanje | 1.185 | 1.226 | 96,6% | 71,8% | 90,5% | 70,1% | 100,2% | ||
| Osnovno obrazovanje | 1.497 | 1.526 | 98,1% | 90,7% | 112,6% | 88,6% | 124,7% | ||
| Srednje obrazovanje | 1.662 | 1.563 | 106,3% | 100,7% | 115,3% | 98,3% | 127,7% | ||
| Visoko obrazovanje | 2.112 | 2.052 | 102,9% | 128,0% | 151,4% | 124,9% | 167,7% | ||
| Ostalo obrazovanje i poučavanje | 1.417 | 1.098 | 129,0% | 85,8% | 81,0% | 83,8% | 89,7% | ||
| Pomoćne uslužne djelatnosti u obrazovanju | 1.134 | 1.516 | 74,8% | 68,7% | 111,9% | 67,1% | 123,9% | ||
| Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi | 1.711 | 1.762 | 97,1% | 103,7% | 130,0% | 101,2% | 144,0% | ||
| Djelatnosti zdravstvene zaštite | 1.938 | 1.918 | 101,0% | 117,4% | 141,5% | 114,6% | 156,8% | ||
| Djelatnosti bolnica | 2.016 | 2.023 | 99,7% | 122,2% | 149,2% | 119,2% | 165,3% | ||
| Djelatnosti medicinske i stomatološke prakse | 1.853 | 1.720 | 107,7% | 112,3% | 126,9% | 109,6% | 140,6% | ||
| Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite | 1.679 | 1.734 | 96,9% | 101,7% | 127,9% | 99,3% | 141,7% | ||
| Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem | 1.266 | 1.278 | 99,1% | 76,7% | 94,2% | 74,9% | 104,4% | ||
| Djelatnosti ustanova za njegu | - | 1.223 | 90,2% | 99,9% | |||||
| Djelatnosti socijalne skrbi sa smješ. za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne osobe i ovisnike | 1.432 | 1.389 | 103,1% | 86,8% | 102,5% | 84,7% | 113,5% | ||
| Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom | 1.217 | 1.184 | 102,8% | 73,7% | 87,3% | 72,0% | 96,8% | ||
| Ostale djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem | 1.408 | 1.498 | 94,0% | 85,3% | 110,5% | 83,3% | 122,4% | ||
| Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja | 1.264 | 1.023 | 123,5% | 76,6% | 75,5% | 74,7% | 83,6% | ||
| Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja za starije osobe i osobe s invaliditetom | 1.133 | 1.315 | 86,2% | 68,7% | 97,0% | 67,0% | 107,5% | ||
| Ostale djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja | 1.467 | 992 | 147,9% | 88,9% | 73,2% | 86,8% | 81,1% | ||
Izvori: Izračuni na temelju izvornih podataka SURS-a i DZS-a.
Odnos plaća između javnog sektora i prosjeka gospodarstva
Značajne razlike između Hrvatske i Slovenije postoje kod odnosa plaća u javnom sektoru i ukupnog prosjeka plaća. Tako su neto plaće u javnoj upravi i obrani u Hrvatskoj bile 26,2% veće od ukupnog prosjeka plaća, dok su u Sloveniji one bile veće tek 10,9%. Prosječna mjesečna neto plaća u obrazovanju u Hrvatskoj bila je 12,7% veća od prosjeka za cijelo gospodarstvo, dok je u Sloveniji plaća u obrazovanju bila čak 7,5% niža od ukupnog prosjeka. U visokom obrazovanju prosječne plaće u Hrvatskoj bile su oko 50% veće od ukupnog prosjeka, a u Sloveniji 28%. Sličan odnos postoji i kod djelatnosti bolnica, u kojoj je prosječna plaća u Hrvatskoj bila oko 50% veća od državnog prosjeka, a u Sloveniji 22%. Sve su ovo pokazatelji relativno povoljnijeg položaja javnog sektora u Hrvatskoj nego u Sloveniji.
Prednost javnog sektora u Hrvatskoj još je izraženija ako se prosječne plaće u javnom sektoru uspoređuju s privatnim sektorom, u ovom slučaju s plaćama u prerađivačkoj industriji. Prosječna mjesečna neto plaća u obrazovanju u Hrvatskoj je bila 25% veća nego u prerađivačkoj industriji, dok je u Sloveniji ona bila 10% manja nego u prerađivačkoj industriji. U djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u Hrvatskoj prednost u mjesečnim neto plaćama je bila 44% u odnosu na prerađivačku industriju, dok su u Sloveniji prosječne plaće u zdravstvu i industriji bile podjednake.
Jasno je da razlike u strukturi gospodarstva utječu na ovakve rezultate. Slovenija ima snažniji industrijski sektor koji generira proizvode veće dodane vrijednosti, u kojem je proizvodnost rada veća, pa su i plaće veće. Štoviše, plaće u prerađivačkoj industriji veće su od ukupnog nacionalnog prosjeka plaća. U Hrvatskoj je značaj industrije manji, s manje sofisticirane proizvodnje i nižim prosječnim plaćama. No upravo se o tome i radi. Međunarodno konkurentni proizvodni sektor ima kapacitet generiranja većih plaća nego manje konkurentan proizvodni sektor, a taj se odnos plaća obično širi na ostatak gospodarstva uz odgovarajuće posljedice na razinu cijena. Ekonomisti takav proces nazivaju Balassa-Samuelsonovim učinkom. No, državnom intervencijom kod određivanja plaća u javnom sektoru moguće je snažno utjecati na odnose plaća.
Zaključno u ovom dijelu, vidi se kako su se plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj sasvim približile plaćama u Sloveniji usprkos razlikama u razvijenosti, dok kod plaća u privatnom sektoru i dalje postoji značajan jaz u korist Slovenije.
Odnosi plaća unutar djelatnosti javnog sektora
Usporedba plaća unutar samog javnog sektora ponovo je aktualizirana štrajkovima u djelatnosti obrazovanja, i to gotovo godinu dana nakon primjene novog sustava koeficijenata u javnim i državnim službama u Hrvatskoj. Podaci iz tablice 2. omogućuju takvu usporedbu plaća, ali uz dodatak međunarodne dimenzije.
Za početak, aktualna je usporedba plaća u obrazovanju s plaćama u sudstvu, odnosno plaćama državnih dužnosnika. Nažalost, DZS ne objavljuje prosječne plaće za tako detaljno razrađene djelatnosti, odnosno zanimanja. No, postoje podaci za nešto šire djelatnosti. Tako postoje podaci o plaćama u djelatnosti pružanja usluga zajednici kao cjelini koja obuhvaća skupinu poddjelatnosti kao što su vanjski poslovi, obrana, javni red i sigurnost, vatrogastvo te sudstvo. Ti se podaci mogu usporediti s plaćama u sektoru obrazovanja u obje zemlje. U Sloveniji je prosječna mjesečna neto plaća u djelatnosti pružanja usluga zajednici kao cjelini bila 24,4% veća nego u obrazovanju, dok je u Hrvatskoj ona bila 17,4% veća. To ukazuje da su plaće u obrazovanju u odnosu na plaće u djelatnosti pružanja usluga zajednici kao cjelini u Hrvatskoj povoljnije nego u Sloveniji.
Na isti zaključak upućuje usporedba plaća u obrazovanju s djelatnošću državna uprava te ekonomska i socijalna politika zajednice, koja obuhvaća usluge državnih službenika i namještenika kao i državnih dužnosnika. U djelatnosti državne uprave, ekonomske i socijalne politike u Sloveniji su prosječne plaće bile 16,8% veće nego u obrazovanju, dok je u Hrvatskoj ta djelatnost imala 7,8% veće plaće, što ponovo ukazuje na relativno povoljniji položaj obrazovanja u Hrvatskoj nego u Sloveniji.
Aktualne su i usporedbe plaća između djelatnosti obrazovanja i zdravstva. Kod relativnih odnosa plaće u obrazovanju i djelatnosti zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i Sloveniji, čini se da nema neke veće razlike. U Sloveniji je prosječna mjesečna neto plaća u obrazovanju u četvrtom tromjesečju 2024. iznosila 78,8% plaće u zdravstvenoj zaštiti, a u Hrvatskoj 79,7%.
Vrijedi ukazati na još nekoliko rezultata usporedbi plaće unutar pojedinih skupina djelatnosti javnog sektora u Hrvatskoj i Sloveniji. Tako se može uočiti da zaposlenici u srednjim školama u Sloveniji imaju nešto veće plaće od zaposlenika u osnovnim školama, dok su u Hrvatskoj prosječne plaće u osnovnim i srednjim školama praktički izjednačene. Nadalje, visoko obrazovanje u Sloveniji stoji relativno povoljnije u odnosu na osnovno i predškolsko obrazovanje nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Kod zdravstva, može se uočiti da su prosječne plaće u bolnicama u odnosu na djelatnost medicinske i stomatološke prakse relativno veće u Hrvatskoj nego što je to slučaj u Sloveniji.[ii]
Dvogodišnji rast plaća u Sloveniji i Hrvatskoj
Prosječne plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj snažno su porasle u posljednje dvije godine, što je i omogućilo dostizanje razina plaća koje su usporedive sa Slovenijom. Osim toga, taj je rast bio značajno veći nego u poslovnom sektoru. Tablica 3. pokazuje stope rasta plaća po glavnim djelatnostima između siječnja 2023. i siječnja 2025. Prosječne mjesečne neto plaće na razini cijelog gospodarstva u Hrvatskoj su povećane 27%, a u Sloveniji 13%. U javnom sektoru, posebno u Hrvatskoj, taj je rast bio još veći. S izuzetkom djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja, prosječna neto plaća u djelatnostima javnog sektora u promatranom je razdoblju povećana od 35% do 40%. U Sloveniji je u isto vrijeme rast u djelatnostima javnog sektora iznosio 12% - 15%. Vrijedi primijetiti da je rast plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj bio za 10-ak postotnih bodova veći nego u prerađivačkoj industriji i trgovini na malo.[iii] U Sloveniji je zabilježena vrlo mala razlika između rasta plaća u javnom i poslovnom sektoru.
Brži rast plaća u Hrvatskoj ponekad se pokušava objasniti većom inflacijom i potrebom da plaće prate rast cijena. Međutim, razlika u stopama rasta plaća u Hrvatskoj i Sloveniji, posebno u javnom sektoru, takva je da razlika u stopi inflacije među zemljama niti približno ne može objasniti kretanja u zadnje dvije godine. Naime, u tom razdoblju kumulativni rast cijena u Hrvatskoj doista je bio veći, ali je iznosio 8,3%, dok je u Sloveniji on bio 5,4%. Pokazatelji rasta plaća nakon korekcije za inflaciju, odnosno realni rast plaća u Hrvatskoj i dalje je bio daleko veći nego u Sloveniji, posebno u djelatnostima javnog sektora (tablica 3.).
Tablica 3. Nominalni i realni rast prosječnih neto plaća između siječnja 2023. i siječnja 2025.
| Nominalni rast prosj. neto plaće (%) |
Realni rast prosj. neto plaće (%) |
||||
| Slovenija | Hrvatska | Slovenija | Hrvatska | ||
| Ukupno | 12,6% | 27,2% | 6,8% | 17,5% | |
| Prerađivačka industrija | 12,1% | 27,1% | 6,5% | 17,3% | |
| Trgovina na malo (osim s motornim vozilima) | 10,1% | 27,8% | 4,4% | 18,0% | |
| Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osig. | 13,3% | 37,6% | 7,5% | 27,0% | |
| Obrazovanje | 14,3% | 34,6% | 8,5% | 24,3% | |
| Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi | 14,4% | 36,7% | 8,5% | 26,3% | |
| Djelatnosti zdravstvene zaštite | 15,1% | 38,7% | 9,2% | 28,1% | |
| Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem | 11,7% | 39,9% | 6,0% | 29,2% | |
| Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja | 13,6% | 26,1% | 7,8% | 16,5% | |
Izvor: Izračuni na temelju izvornih podataka SURS-a i DZS-a.
Ukupni izdaci za plaće javnog sektora
Dosadašnja razmatranja na temelju usporedbe sa Slovenijom upućuju na zaključak da je Hrvatska s rastom plaća u javnom sektoru otišla iznad razina koje sugerira ukupna razina razvijenosti, odnosno razvijenost i snaga poslovnog sektora. U tom smislu, moguća je još jedna dodatna međunarodna usporedba. Na slici 1. nalazi se prikaz izdataka opće države za naknade za zaposlene, pri čemu su ti izdaci prikazani kao udjeli u BDP-u. Opća država uključuje središnju i lokalnu državu, socijalne fondove te dio pravnih osoba u državnom vlasništvu koje se u skladu s metodologijom Eurostata smatraju dijelom opće države. Podaci za zemlje EU-a odnose se na 2023. godinu, dok je za Hrvatsku dodana procjena za 2024. godinu koja uključuje učinke reforme sustava koeficijenata. Pokazuje se da je Hrvatska već i prije reforme plaća imala vrlo visoke izdatke za plaće (naknade zaposlenima) koji se isplaćuju iz sektora opće države, 11,5% BDP-a.
Nakon reforme je, prema procjeni, postala država s drugim najvećim izdacima za plaće u EU-u. S procijenjenih 13,2% BDP-a izdataka u 2024. godini, Hrvatska je stala uz bok Danskoj, Finskoj i Belgiji, sve redom visokorazvijenim zemljama s dugom tradicijom snažne socijalne države. Može se ocijeniti da Hrvatska po svojim kapacitetima upravljanja javnim sredstvima ne pripada ovom krugu zemalja i da postoji rizik da sredstva uložena u plaće neće rezultirati kvalitetom javnih usluga koja bi opravdala ovako velika izdvajanja. Iako se dijelom može razumjeti da je reformu plaća u javnom sektoru politički bilo moguće provesti samo uz odgovarajući rast plaća, čini se da se pritom otišlo predaleko. Posljedica je narušen odnos plaća prema privatnom sektoru, a potencijalno se može otvoriti fiskalni problem, posebno u novim geopolitičkim okolnostima s rastućim rizicima znatnog usporavanja rasta globalnog, europskog, a time i hrvatskog gospodarstva.
Slika 1. Izdaci opće države za naknade zaposlenima, 2023. (u % BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main) i procjena autora za Hrvatsku u 2024. godini.
Zaključak
U ovom su prilogu prikazane usporedbe prosječnih mjesečnih neto plaća po djelatnostima između Slovenije i Hrvatske. Pokazuje se kako su se neto plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj sasvim približile plaćama u Sloveniji, dok kod plaća u privatnom sektoru i dalje postoji značajan jaz u plaćama u korist Slovenije. Usporedba međusobnog odnosa plaća unutar javnog sektora, odnosno između javne uprave, obrazovanja i zdravstvene zaštite i socijalne skrbi pokazuje da u Sloveniji javna uprava stoji relativno bolje nego u Hrvatskoj, dok obrazovanje u Hrvatskoj stoji relativno bolje nego u Sloveniji u odnosu na druge segmente javnog sektora.
Iako je opažena usporedba vrlo indikativna, treba biti svjestan nekih ograničenja prikazane usporedbe plaća. Jedno ograničenje odnosi se na razmatranje tromjesečnog prosjeka plaća u zadnjem tromjesečju 2024. godine. Tu se još uvijek može raditi o netipičnim mjesečnim ili kvartalnim oscilacijama koje ne prikazuju prosječno stanje relevantno za usporedbu u nešto dužem roku. U narednim mjesecima će se vidjeti hoće li doći do kakvih razlika u odnosu na ovdje opisano stanje.
Drugo moguće ograničenje ove analize vezano je uz metodološke razlike kod statističkog prikupljanja podataka u Sloveniji i Hrvatskoj. Metodološki materijali o statistici plaća u Hrvatskoj i Sloveniji ukazuju na veliku podudarnost metodologija, ali uz jednu značajnu razliku. Naime, slovenski statistički ured promatra prosječnu plaću po zaposlenom bez obzira na radno vrijeme (puno ili nepuno). Hrvatski statistički zavod plaće izražava u ekvivalentu punog radnog vremena. Tako da je prosječna mjesečna plaća u Sloveniji pod utjecajem zapošljavanja s nepunim radnim vremenom. Iako pokazatelji o prosječnom mjesečnom broju sati rada pokazuju da većina zaposlenih u Sloveniji, jednako kao i u Hrvatskoj, radi na puno radno vrijeme, ovaj bi faktor ipak mogao utjecati na opažene rezultate usporedbe. Razmatranjem prosječnih plaća po satu rada mogao bi se zaobići ovaj problem. Nažalost, DZS ne objavljuje detaljne statističke podatke o plaćama po satu rada po svim djelatnostima javnog sektora kao što je to slučaj kod mjesečnih plaća, tako da je u tom slučaju moguća usporedba samo za glavne djelatnosti javnog sektora.
Rezultati usporedbe bazirane na neto plaći po satu rada prikazani su u tablici D1. u Dodatku. Pokazuje se da su neto plaće u Sloveniji nešto veće nego u Hrvatskoj ako se gledaju po satu rada nego ako se gledaju na razini prosječnih mjesečnih plaća. To vrijedi za ukupne plaće, ali i za plaće u privatnom i javnom sektoru. U četvrtom tromjesečju 2024. prosječna je neto plaća po satu rada u obrazovanju u Sloveniji bila 5% veća nego u Hrvatskoj. Podsjetimo, na razini mjesečnih prosjeka, neto plaće u obrazovanju bile su podjednake u obje zemlje. Međutim, razmatranje plaća po satu umjesto po mjesecu gotovo da uopće nije utjecalo na odnose plaća između djelatnosti unutar zemalja. Na primjer, prosječna neto plaća po satu rada u obrazovanju u Hrvatskoj bila je 25% veća nego u prerađivačkoj industriji, dok je u Sloveniji ona bila oko 8% niža. Ti isti odnosi bili su zabilježeni kod prosječnih mjesečnih plaća. Tako da glavna opažanja temeljem prosječnih mjesečnih neto plaća vrijede i u slučaju usporedbe temeljem prosječnih plaća po satu rada.
Značajan rast plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj rezultat je aktivne politike plaća koja je uključivala višestruke promjene u različitim dijelovima javnog sektora. Početak takve politike može se smjestiti još u listopad 2022. godine kad je osnovica plaća povećana za 6%. Osnovica je ponovo povećana u travnju 2023. za 2%. Uslijedio je niz parcijalnih, gotovo nekontroliranih intervencija u koeficijente i dodatke u različitim dijelovima sustava, uz višekratni rast osnovice. Proces je ipak zaokružen sustavnom i solidno reguliranom reformom plaća čiji je zadnji korak realiziran novim sustavom koeficijenata u primjeni od ožujka 2024. godine. U jesen prošle godine krenulo se u kolektivne pregovore oko osnovice plaća za 2025. godinu. Tada je dogovoren dodatak kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike s rastom osnovice 3% kod obračuna plaće za veljaču 2025. te dodatnih 3% uz plaću za rujan 2025. Iako sindikati javnih službi nisu prihvatili povećanje osnovice koje su prihvatili sindikati državnih službi, ono će se ipak primijeniti i na sve zaposlenike u javnim službama u 2025. godini temeljem posebne odluke Vlade. To ukazuje da će se rast plaća u javnim službama nastaviti i u ovoj godini, premda po znatno umjerenijim stopama u odnosu na one u posljednje dvije godine.
Reforma plaća u javnom sektoru u svojim završnim koracima uključila je izjednačavanje osnovice plaća za državne i pravosudne dužnosnike s osnovicom plaća za zaposlenike u državnim i javnim službama. Iako se za izjednačavanje osnovica za različite kategorije zaposlenih i dužnosnika može naći opravdanje u jednostavnosti i transparentnosti, to nije bilo nužno niti sada niti ubuduće. Ako se, na primjer, unaprijed zna da će se osnovica plaće za državne dužnosnike uskladiti s osnovicom plaća za zaposlenike u javnim i državnim službama, može se postaviti provokativno pitanje mogućeg sukoba interesa državnih dužnosnika kod pregovora o plaćama. Državni dužnosnici koji sa sindikatima javnih i državnih službi pregovaraju o osnovici plaća i drugim pravima za zaposlenike ujedno pregovaraju i o svojim vlastitim plaćama. Oni bi u pregovorima morali slijediti javni interes koji bi mogao u nekom trenutku doći u sukob s njihovim privatnim interesom da sebi osiguraju veća primanja. Možda je takav sukob interesa daleko od realne mogućnosti, ali nije loše o njemu razmišljati. Nadalje, državni dužnosnici moraju se brinuti ne samo za rast plaća u javnom sektoru, već o ukupnom gospodarstvu i o svim zaposlenicima, uključujući one u poslovnom sektoru. I tu brigu ne bi bilo loše osvijestiti, možda najbolje povezivanjem rasta plaća državnih dužnosnika s rastom plaća u poslovnom sektoru.
Stoga je prijedlog da se ubuduće osnovica plaća državnih dužnosnika vezuje uz rast plaća u poslovnom sektoru, a ne uz rast plaća zaposlenika javnog sektora. Time bi se državnim dužnosnicima dodatno ukazalo na potrebu jačanja ukupnog gospodarstva te izbjegla situacija da oni kod pregovora o plaćama u javnom sektoru pregovaraju i o vlastitoj plaći. Osim toga, kod plaća državnih dužnosnika uključio bi se i ciklički moment koji ne mora biti loš. U lošoj gospodarskoj situaciji plaće u poslovnim sektorima će možda padati, pa se čini razumnim da i državni dužnosnici dijele sudbinu većine gospodarstva i da njihove plaće padnu. Isto tako, u dobroj gospodarskoj situaciji, uz široko rasprostranjen rast plaća u gospodarstvu nema razloga da državni dužnosnici ne dijele blagodati tog rasta s drugim zaposlenicima iz poslovnih sektora. Uz to, u pregovorima oko rasta plaća u javnom sektoru ključni pregovarači bili bi svjesni kretanja u gospodarstvu, državni dužnosnici putem vlastitih plaća, a sindikati javnog sektora imajući u rukama dobre argumente za borbu za rast plaća kakav imaju državni dužnosnici, odnosno zaposlenici poslovnog sektora. Time bi možda izbjegli situaciju koju smo iskusili u posljednje dvije godine kada je dogovoren rast plaća u javnom sektoru koji značajno odudara od rasta plaća u poslovnom sektoru i potencijalno otvara fiskalnu neravnotežu koja zahtijeva posebnu kontrolu.
DODATAK
Tablica D1. Usporedba prosječnih neto plaća po satu rada u djelatnostima javnog sektora u Sloveniji i Hrvatskoj, 4. tromjesečje 2024.
| Prosječna neto plaća po satu rada (€) | Slovenija u odnosu na Hrvatsku | Udio plaće u sektoru u odnosu na ukupnu plaću | Udio plaće u sektoru u odnosu na plaću u prerađ. industriji | ||||||
| Slovenija | Hrvatska | Slovenija | Hrvatska | Slovenija | Hrvatska | ||||
| UKUPNO | 9,63 | 7,61 | 126,4% | 100,0% | 100,0% | 97,8% | 110,9% | ||
| Prerađivačka industrija | 9,84 | 6,86 | 143,4% | 102,3% | 90,1% | 100,0% | 100,0% | ||
| Trgovina na malo (osim s motornim vozilima) |
8,34 | 6,21 | 134,2% | 86,6% | 81,6% | 84,7% | 90,5% | ||
| Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje | 10,38 | 9,52 | 109,0% | 107,8% | 125,0% | 105,5% | 138,7% | ||
| Obrazovanje | 9,02 | 8,58 | 105,0% | 93,7% | 112,7% | 91,6% | 125,1% | ||
| Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi | 9,66 | 9,66 | 100,0% | 100,4% | 126,9% | 98,2% | 140,7% | ||
| Djelatnosti zdravstvene zaštite | 10,67 | 10,43 | 102,3% | 110,8% | 137,0% | 108,4% | 152,0% | ||
| Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem | 7,51 | 7,21 | 104,1% | 78,0% | 94,7% | 76,3% | 105,1% | ||
| Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja | 7,55 | 5,79 | 130,3% | 78,4% | 76,1% | 76,7% | 84,4% | ||
Izvor: Izračuni na temelju izvornih podataka SURS-a i DZS-a.
Ovaj je rad nastao u sklopu projekta „Tržište rada i društveno blagostanje u uvjetima starenja stanovništva“ financiranog sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. - NextGenerationEU.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
[i] I u Sloveniji i u Hrvatskoj u cijelom ovom prilogu razmatramo prosječne mjesečne plaće u pravnim osobama, što znači da nisu uzete u obzir plaće u obrtništvu i samostalnim profesijama.
[ii] Ovom prilikom nećemo detaljnije komentirati djelatnosti ostalog obrazovanja ili socijalne skrbi jer se čini da bi razlike u praksi statističkog razvrstavanja poslovnih subjekata u te djelatnosti mogle utjecati na zabilježene prosječne plaće. Poznavanje detaljne strukture zaposlenosti moglo bi ukazati na moguće razlike, ali nemamo niti detaljne podatke o zaposlenosti u tim sektorima za Hrvatsku. Vrijedi ipak zapaziti da je sektor zdravstvene zaštite puno veći od sektora socijalne skrbi. Podaci DZS-a pokazuju da je u socijalnoj skrbi sa smještajem početkom 2025. bilo zaposleno oko 16 tisuća osoba, a bez smještaja oko 8 tisuća, dok je u djelatnosti zdravstvene zaštite bilo zaposleno oko 86 tisuća osoba.
[iii] Detaljni podaci po djelatnostima za Sloveniju dostupni su od siječnja 2023. godine. Zato je za usporedbu rasta plaća u Sloveniji i Hrvatskoj izabran dvogodišnji rast plaća između siječnja 2023. i siječnja 2025. godine. Razlike u sezonskim mjesečnim oscilacijama plaća među zemljama u ovom slučaju ne bi trebale činiti poteškoće jer se uspoređuju isti mjeseci unutar svake zemlje.